autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Nasilan sam, dakle postojim?

AUTOR: Nela Vlašić / 01.09.2020.

AUTOGRAF Nela Vlašić Nasilan sam, dakle postojim. Ovom parafrazom Renéa Descartesa mogli bismo ukratko opisati najkraći put dospijeća u medije mladih ljudi osuđenih iz raznoraznih razloga na vođenje besmislenih i besadržajnih života.

Desetljećima se slavi i relativizira agresija, rat, nasilje, mržnja, agresivnost navijačkih skupina – a akteri dospijevaju na naslovnice, vrte se po društvenim mrežama i TV ekranima…

Keze se u lice svima koji zahtijevaju da se društvo već jednom ozbiljno uhvati u koštac s nasiljem mladih. Onim na tribinama, mračnim ulicama hrvatskih gradova, s vršnjačkim nasiljem u razredima na koje profesori nemoćno sliježu ramenima dok roditelji ispisuju djecu i šalju ih u druge škole kilometrima udaljenima od kvartovskih. Nedostaje pedagoga, psihologa, roditeljske ljubavi i pažnje… Ma svega.

Nikad više deklarativnih vjernika na tako malo kvadrata zemlje, a nikad manje morala i suosjećanja sa slabijima, siromašnima, nezaštićenima, socijalno depriviranima i isključenima.

Prevare, krađe, korupcija od koje kronično boluju političke elite u nas obezvređuju sve koji vjeruju da se nešto može postići marljivošću, trudom, upornošću, obrazovanjem.

Desetljećima se slavi i relativizira agresija, rat, nasilje, mržnja, agresivnost navijačkih skupina – a akteri dospijevaju na naslovnice, vrte se po društvenim mrežama i TV ekranima

Pažnju medija dobivaju korupcionaši, lopovi, prevaranti, nasilnici i svi oni isprazni, koji bildaju sve osim mozga. Napumpani likovi i likuše od kojih žive teretane, estetski kirurzi i tattoo saloni.

I naravno slabo kažnjeni silovatelji djece, šefovi koji mobingiraju djelatnice, višestruke ubojice koji nakon tko zna koje smrti uzrokovane automobilima i jahtom slobodno šeću Zagrebom, poziraju fotićima na kavama, jer ”zbog lošeg zdravstvenog stanja” ne mogu biti upućeni iza rešetaka – kao da zatvorski sustav nema bolnice.

Baš bi zanimljivo bilo vidjeti tko su ti liječnici koji stavljaju svoj potpis i pečat pod dijagnoze koje od zatvora čuvaju ovakve ljude.

Godinama slobodno šetaju i optuženici za ratni zločin i akteri gospodarskih afera vrijednih milijarde naših kuna. Obiteljski nasilnici koji sjede na mjestima ravnatelja i župana. Ma svi. U zatvoru su valjda samo oni, da se našalimo, koji nisu poznavali Josipu Rimac.

Mi slavimo zločin! I tako u kontinuitetu već tri desetljeća.

Pa što se onda čudimo i zgražamo nad agresivnošću i nasiljem mladih?

Oni samo kao spužve upijaju sve što se oko njih zbiva. Vide oca koji nekažnjeno mlati majku, čitaju na društvenim mrežama o vlasniku koji je zbog toga što je pretukao djelatnicu platio kaznu od 700 kuna (kazna je iznosila 1.200, ali je dobio popust zbog promptnoga plaćanja), uočavaju kako se nasilje i agresivnost u ovoj zemlji ili tolerira ili simbolično kažnjava.

Tih nekoliko agresivnih klipana koji su zlostavljali, mlatili i iznuđivali siromašnoga, maloljetnog dečka s posebnim potrebama (bitno je da su oni takvi primjereni za Velu Gospu išli u Sinj???), jako dobro zna kako šverc droge, krađa, iznuda i premlaćivanje drugačijeg ne spada kod nas u kategoriju nepoželjnog ponašanja. To je, bogartovski rečeno, samo ”početak jedne divne karijere na hrvatski način”.

Mladež HDZ-a tog gradića veli kako ovi nasilnici nisu njezini članovi kako se prvotno pisalo, nema veze, ima vremena – učlanit će se kad tad, ovako perspektivni i dobro pripremljeni

Mladež HDZ-a tog gradića veli kako ovi nasilnici nisu njezini članovi kako se prvotno pisalo, nema veze, ima vremena – učlanit će se kad tad, ovako perspektivni i dobro pripremljeni.

Nasilje nad sirotim maloljetnikom dogodilo se 22. kolovoza. Zbilo se u gradiću od jedva tri tisuće stanovnika. Mjestu gdje svatko svakome gleda u pijat i zna što je taj dan ručao, ali je našoj vrloj policiji trebalo punih osam dana da nasilnike, koji rado idu Gospi u pohode, pronađe i pritvori, a čak devet dana da o tome na konferenciji za novinare obavijesti javnost…

Osam dana za Kaštel Štafilić. Pametnome dosta. Što kad se takvo što dogodi u Osijeku, Rijeci, Splitu ili Zagrebu. Hoće li godinama trajati istraga?

Ako vaša djeca i unuci nisu zainteresirani za karijere na hrvatski način, ako nisu spremni obrijati glave, lagati, krasti i tuči vršnjake drugačije od sebe, pod hitno ih ispišite s violina, klavira i gitara, sa stranih jezika, tenisa i nogometa, i upišite ih na borilačke vještine.

Trebat će im. Od policije nema vajde.

Our life doesn’t matter!

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: