novinarstvo s potpisom
Odvratnim napadom na novinara i urednika portala Index, Nevena Barkovića, a na temelju prozivanja svjetonazorskog opredjeljenja našega kolege, predsjednik Republike Hrvatske je vratio našu zemlju u doba kada je Franjo Tuđman slao kaznene ekspedicije na nas novinare i na opoziciju.
Ta klima užasa i straha, kada je postalo moguće da se udara novinare bez konzekvenci, dosegnula je svoj vrhunac kada je u bombaškom atentatu ubijen urednik tjednika Nacional Ivo Pukanić i kada je u atentatu usmrćen i Pukanićev suradnik na poslovima marketinga Niko Franjić. Kao što dobro znamo, naručitelje ubojstava više nitko ne traži.
Milanović je za Barkovića kazao da je nasilni ateistički agitator. Najzaštićeniji čovjek u državi stavlja metu na novinara i zbog toga ekstremna desnica na portalima i forumima čestita Milanoviću.
Potpisnika ovih redova je u ponedjeljak oko 16:30 javno napao u jednom zagrebačkom restoranu umirovljeni general i bivši saborski zastupnik Željko Glasnović koji je napad opravdao kazavši da on tako komunicira i da je autor ovog osvrta ”neprijatelj Hrvatske”, netko tko je ”plaćen da Hrvatsku stavlja na optuženičku klupu” (o drugim uvredama i klevetama generala Glasnovića se ovdje sada neću oglašavati).
Predsjednik Republike se u trenutku pisanja ovog osvrta već obračunao s kolegama u Jutarnjem listu, RTL-u i Indexu. Nitko zaista ne može predvidjeti na koga će šef države naciljati kada se idući puta uhvati tastature.
Podsjećam, u članku 93. Ustava RH piše da: ”Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu. Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.” U ustavu ne piše da Predsjednik ima pravo se obračunavati sa neistomišljenicima, a kamoli proganjati novinare!
Ali isto tako u članku ustava 104. piše da je ”Predsjednik Republike odgovoran za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti” te da ”Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika”. Naime, ”o odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske dvotrećinskom većinom svih sudaca. Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokreće odgovornost Predsjednika Republike za povredu Ustava. Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, Predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava”.
To su alati građana, dali smo ih u ruke naših zastupnica i zastupnika. Ali od izuzetne je važnosti što radimo mi, novinarke i novinari.
Ponižavajuće je i poražavajuće je da se predsjednik Republike svaki dan, i više puta dnevno, isključivo posvećuje obračunima sa svima onima koji se osude propitkivati njegovu javnu službu.
A sve je počelo na način da smo se zapitali što je Zoran Milanović radio u podrumu na adresi Slovenska 9 u Zagrebu, u ilegalnoj točionici alkohola i tijekom strogih mjera kretanja za sve građane RH naređenih zbog pandemijske krize.
Manje je važna stvar da je Zoran Milanović ”izgubio živce” kada se našao u škarama policije koja je nadzirala ekipu koja se bavila mafijaškim poslovima na toj, a možda i na drugim adresama. Daleko je veći problem što šef države cijelu naciju, kompletno građanstvo maltretira cijele dane i tako tjednima.
Parafrazirat ću Vedranu Rudan: Građani su ovlažene krmače, a on se ponaša kao napaljeni vepar.
Ti nasrtaji, to ”silovanje građanstva”, ti napadi moraju prestati. Netko mora pokazati snagu da se suprotstavi čovjeku koji je podivljao i koji kao siledžija nasrće na nas.
Prije nego što bude prekasno, prije nego što još jedan novinar u Hrvatskoj bude ubijen, barem mi, novinarke i novinari koji djelujemo na teritoriju RH ili naši dopisnici u svijetu a vezani su za nas (kada već gospoda iz vodstva Hrvatskog novinarskog društva drijemaju i vrlo kasno reagiraju, mlitavo, konstatirajući da bi ”predsjednik Republike trebao štititi pravo na pluralizam mišljenja te osobnim primjerom poticati kulturu dijaloga i argumentirane rasprave u javnom prostoru”), moramo stati u obranu Republike i njenih građana.
Mi moramo nastaviti tražiti odgovore na vrlo važna pitanja koja se postavljaju Zoranu Milanoviću, a tiču se njegova savjetničkog/lobističkog rada prije nego što je postao PRH, ne samo zbog toga što upada u oči da je sjedište tvrtke Milanović imao na istoj adresi gdje je stolovao i šef Janafa Dragan Kovačević čiji se milijuni vrtoglavo penju.
Ponovit ću pitanja koja je postavio kolega Goran Penić u Jutarnjem listu:
Koliko je puta bio u klubu, kada točno, te s kime se družio?
Je li se u Klubu razgovaralo o poslovanju Janafa i koja je priroda odnosa Kovačevića i Milanovića?
Je li dok je bio konzultant radio s bilo kojom tvrtkom koja je bila u poslovnom odnosu s Janafom?
Je li vidio brojač novca koji je stajao za šankom u klubu?
Poznaje li predsjednik ljude koji su u klubu bili na dan primopredaje novca, i ako da koja je priroda tih odnosa?
Zašto se sastajao s admiralmom Hranjom u ”pristojnoj rupi”, kako je sam nazvao klub?
Zašto je mijenjao izjave u vezi dolaska u klub?
Tko su Ante i Tonči koji su ulovili, donijeli i spremali ribu?
Ovo, to inzistiranje da nam se odgovori, je naš posao: ispitivati rad onih koji su dobili mandat građana da upravljaju poslovima države, na svim razinama vlasti. I mi novinari ne smijemo izbjegavati ono što nas definira.
Novinarstvo nije tek puko skupljanje podataka, nego kritičko propitkivanje stvarnosti. Test svake istine, a onda i novinarske, leži, kako reče Heidegger, ”jedino u vjernosti pojedinca prema sebi samome”. Novinar, u slobodi i u poštovanju života i istine svakog bitka, služi istini.
Ja ovdje prosvjedujem protiv prozivanja našeg kolege Barkovića na temelju njegova ateističkog svjetonazora.
Ja ovdje zahtijevam da kolega Goran Penić dobije odgovore Ureda PRH na pitanja koja postavlja.
Ja ovdje tražim od svih kolegica i kolega da se, kako je tumačio Joseph Pulitzer, uvijek protivimo svakovrsnim demagozima, tako da svoj novinarski rad ne stavimo u interes egoističkih političara, da se uvijek suprotstavimo privilegijima, da se zalažemo za jednaka prava za sve građanke i građane, da budemo nemilosrdni prema pljačkašima javnog dobra, da nam nikada ne ponestane sklonosti prema siromašnima, da uvijek ostanemo vjerni javnoj koristi, da ne budemo zadovoljni pukim objavljivanjem vijesti, nego da stremimo oslobađanju od svake vrste robovanja, da ostanemo krajnje nezavisni i da se nikada ne bojimo napasti sve što je pogrešno, makar dolazilo od bogatih grabežljivaca ili od kobnog siromaštva.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.