Nažalost, imamo Brkića umjesto Schultza

Dok europski parlamentarci, oslabljeni ekonomskom krizom i nokautom što im ga je zadala ona izbjeglička, panično tragaju za nečim univerzalnim što bi ponoru nepomirljivih različitosti dao neki novi, zajednički nazivnik europeizma, pa u tu svrhu drastično kažnjavaju svaki pokušaj govora mržnje, u Hrvatskoj ništa novo – ’41. i ’45. reanimirane novom vlašću življe su nego ikad. U nas nema nikakve nade da predsjednik parlamenta iz dvorane bez rasprave izbaci parlamentarca koji širi mržnju.

“Uzmite svoju torbu i smjesta napustite dvoranu”, rezolutan je bio Martin Schultz izbacujući grčkoga parlamentarca Eleftheriosa Sinadinosa nakon što je u raspravi o izbjegličkoj krizi glupavo ustvrdio: “Kako je znanstveno dokazano da su Turci prljavi, da su poput divljih pasa kad se igraju, ali kad se treba boriti protiv neprijatelja, tad pobjegnu, te da je jedini način postupanja s njima oštro i odlučno stajalište.”

Predsjednik Europskog parlamenta Sinadinosu je bez imalo dvojbi jasno i glasno poručio da nije samo prekršio kodeks ponašanja već je u pitanje doveo i temeljne vrijednosti na kojima počiva Europska unija.

Nije Schultz, kao što to čini naša vlast, pokušao tražiti uzroke zašto se grčki parlamentarac ponio necivilizirano. Briga ga za obiteljske traume ili nešto drugo što je u formativnoj dobi od Eleftheriosa Sinadinosa načinilo za europke pojmove političkog analfabetu i rasistu. On ga je, unatoč pljesku nekolicine grčkih istomišljenika, frknuo zajedno s njegovom torbom iz Parlamenta spriječivši tako daljnje zagađenje prostora.

“Uzmite svoju torbu i smjesta napustite dvoranu”, rezolutan je bio Martin Schultz. Predsjednik Europskog parlamenta Sinadinosu je bez imalo dvojbi jasno i glasno poručio da nije samo prekršio kodeks ponašanja već je u pitanje doveo i temeljne vrijednosti na kojima počiva Europska unija

Sanjam dan kad će ovakav scenarij biti moguć i u Hrvatskom saboru. U ovom mandatu, znam, takvo što nemoguće je očekivati već i stoga što je na njegovu vrhu čovjek koji je odmah po dolasku na tu visoku političku dužnost pokušao proturiti preimenovanje visokog zakonodavnog tijela.

Naziv koji bi po njemu trebao nositi je upravo onaj iz vremena Nezavisne Države Hrvatske, iz vremena ustaškoga režima u kojemu su neki drugi narodi bili uspoređeni sa psima, pa im se branio ulaz u lokale, ali im je zato ulaz u logore smrti bio potpuno slobodan. Hoću reći, teško da od ove vlasti možemo očekivati postupke ovog tipa, ali čistke, ksenofobnost i isključivosti svake vrste – e, to da, štoviše poželjni su.

Svjedočimo im, nažalost, na dnevnoj bazi.

Kad, međutim, oni kojima se prijeti ili kad oni koji ih predstavljaju o tome javno progovore, kreće lavina iščuđavanja i bahatih pošalica na račun ugroženih. Sve Alisa do Alise u toj koaliciji čudesa što danas vodi Hrvatsku. Samozadovoljno se smijulje i širom otvorenih očiju čude kako građani iz preimenovanja, najava lustracije, iz smjena i čistki, iz zagrebačkih ulica s kojih se orilo “Za dom spremni!”, iz darivanja šajkača s kokardama, iz prijetnji smrću glumicama i provala u stan intendanta neistomišljenika matematički precizno čitaju crnilo – mrak koji sa sobom nosi ekstremni nacionalizam.

Nije Schultz, kao što to čini naša vlast, pokušao tražiti uzroke zašto se grčki parlamentarac ponio necivilizirano. Briga ga za obiteljske traume ili nešto drugo što je u formativnoj dobi od Eleftheriosa Sinadinosa načinilo za europske pojmove političkog analfabetu i rasistu; on ga je, unatoč pljesku nekolicine grčkih istomišljenika, frknuo zajedno s njegovom torbom iz Parlamenta spriječivši tako daljnje zagađenje prostora

On uvijek, gotovo bez iznimke sije strah ne bi li požnjeo neograničenu moć.

U svojoj gluposti i sljepilu ne vide vremensku ograničenost vlasti. Politička moć, pa i ona neograničena o kojoj, vjerujem, sanjaju, ima rok trajanja, a zatupljivanje i indoktriniranje koje su tako lijepo zamislili ukidanjem sredstava za neprofitne medije, ravnateljskim i uredničkim smjenama na HRT-u, taracanjem Vijeća za elektroničke medije na čelu s Mirjanom Rakić nije danas tako lako provediva – glave bi im mogle doći društvene mreže koje bruje o ograničenosti i bahatosti nove vlasti. Možda nam ograniče i informacije na internetu kao u Kini ili Kubi.

Vlada koja smanjuje sredstva za obrazovanje i kulturu, a povećava fond za vjerske zajednice kadra je štošta načiniti. Što reći kad čuješ da će biti dvanaest milijuna kuna manje za zaštitu manjina, da će nevladine udruge koje štite ljudska prava dobiti tek stotinu tisuća kuna, ali će za pokroviteljstvo nad Bleiburgom biti osigurano petsto tisuća kuna, nego da se i preraspodjelom našeg novca zdušno potiču razlike i antimanjinska atmosfera.

Gdje su sad mostovci koji su se kleli u stručnjake i povećanje sredstava za obrazovanje, hadezeovci koji su tvrdili da imaju čudo od gospodarskog programa što ga sastavljaju s njemačkim ekonomistima?

Prema onome što su nam prezentirali najviše će štedjeti na subvencioniranju udžbenika za učenike i studenate, na njihovu prijevozu do škole, ali i na smanjenju sredstava za znanstveno usavršavanje. Znanost i obrazovanje dobit će ove godine 158 milijuna kuna manje nego lani…

Sanjam dan kad će ovakav scenarij biti moguć i u Hrvatskom saboru. U ovom mandatu, znam, takvo što nemoguće je očekivati već i stoga što je na njegovu vrhu čovjek koji je odmah po dolasku na tu visoku političku dužnost pokušao proturiti preimenovanje visokog zakonodavnog tijela (…) Hoću reći, teško da od ove vlasti možemo očekivati postupke tipa Schultz – ali čistke, ksenofobnost i isključivosti svake vrste – e, to da, štoviše poželjni su

Ni kultura ne prolazi bolje. Premijer uporno ignorira zahtjeve kulturnjaka za odlaskom ministra Hasanbegovića, a on pak otkad je zasjeo prebacuje normu u smjenjivanju. Pretpostavljam da će to i nadalje činiti sve dok nam u kosti ne utjera kao općeprihvaćenu istinu stav proizašao iz obiteljske traume Hasanbegovića. Da je ministar dobar u utjerivanju straha novinarima govori i premijerova press konferencija, na kojoj se nitko od novinara koji Vladu prate nije usudio ni natuknuti o zahtjevu kulturnjaka za smjenom Hasanbegovića. Zahtjevu koji su potpisali mnogi koji u kulturi ove zemljice, za razliku od ministra, nešto znače.

Nema, dakle, ni minimuma šanse da netko na čelu Sabora i Vlade, predsjednik ili potpredsjednici – svejedno, ikad postupe poput Martina Schultza prema dijelu ministara. Bliži su im savjeti Milijana Brkića. Njihovi “headhunteri” kao da traže iskompleksirane likove spremne za šaku ministarskih ili zastupničkih škuda sijati iz svojih torbi, većih od njihovih mogućnosti, ali i njih samih, ksenofobiju i strah; a i pokoji neotkriveni provalnik dobro dođe.

Sve mi se nekako čini da će umjesto takvih mnogi od nas uzeti svoju torbu i smjesta napustiti Hrvatsku!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora