Ne dijelimo se više po principu ”mi” i ”oni”, ”mi” i ”vi”!

Međusobnim porukama solidarnosti u utorak 12. siječnja, kada je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić posjetio zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića u njegovoj privremenoj adresi na Kaptolu 29 (zgrada bogoslovije), zatim obišao zagrebačku katedralu i teško oštećeno nadbiskupsko sjedište, da bi Bozanić i Perić (prvi puta u povijesti da se takvo nešto događa) zajedno prošetali od katedrale do hrama Preobraženja Gospodnjeg na Cvjetnom trgu (pravoslavna katedrala) kako bi kardinal pogledao tamošnja oštećenja, možemo tako slobodno reći, pripremljen je teren za jednu osobitu Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana koja počinje danas i trajat će tjedan dana.

Kardinal i mitropolit razgovarali su o aktualnoj situaciji u kojoj žive vjernici obiju Crkava, obilježenoj pandemijom i potresima koji su pogodili Zagreb i širu okolicu te, na nezapamćen razorni način, sisačko, petrinjsko, glinsko i pokupsko područje.

”Mi ovdje hodamo kao vjernici, kao biskupi koji u isto vrijeme gledamo na patnju ljudi, ali i na pomoć koja dolazi od Boga”, rekao je kardinal, istaknuvši kako su u prvom planu ljudi, njihovo zbrinjavanje, apeliravši da ”učinimo sve što se može, posebno za one koji nemaju krov nad glavom”.

Slično je rekao i gospodin Porfirije naglašivši da je sada vrijeme da uskočimo jedni drugima u pomoć, pak, da će kasnije stići vrijeme kada ćemo moći razgovarati o obnovi porušenih i teško oštećenih crkava jer sada nije to vrijeme.

Potres je potaknuo i mnoge druge ekumenske susrete. Tako su požeški biskup Antun Škvorčević (predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog), pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk te domaći gornjo-karlovački episkop Gerasim Popović 15. siječnja posjetili područje Gline, pogođeno razornim potresom 29. prosinca.

Pokažimo da znamo biti jedno, da smo braća i sestre. Pak ako se k tomu možemo i zajedno moliti Ocu sviju nas, učinimo to. Ponekad valja sanjati nemoguće kako bismo ostvarili moguće

I papa Franjo se u nedjelju 17. siječnja osvrnuo na Svjetsku molitvenu osminu za jedinstvo kršćana rekavši kako će kršćani zajedno moliti da se ispuni Isusova želja: ”Da svi budu jedno”.

Ove se godine tema Osmine referira na Isusovu opomenu: ”Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda” (usp. Iv 15, 5-9). ”U ponedjeljak 25. siječnja zaključit ćemo osminu slavljem večernje u Bazilici svetoga Pavla izvan zidina zajedno s predstavnicima drugih kršćanskih zajednica prisutnih u Rimu. Ovih ćemo dana složno moliti da se ispuni Isusova želja: ”Da svi budu jedno” (Iv 17, 21). Jedinstvo, koje je uvijek veće od sukoba”, rekao je Papa.

Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog i Kršćanska sadašnjost objavili su, kao i prethodnih godina, priručnik za svjetsku Molitvenu osminu 2021. godine. Tekstove je preveo i hrvatsko izdanje priručnika uredio tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, karmeličanin prof. dr. sc. Jure Zečević.

Dakle, temeljni biblijski tekst Osmine 2021. je: ”Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda” (usp. Iv 15, 1 – 17).

Pročitajmo taj dio Evanđelja po Ivanu!

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana u sjevernoj se Zemljinoj hemisferi tradicionalno slavi od 18. do 25. siječnja.

Te je datume još 1908. godine predložio fra Paul Wattson (protestantski ekumenski pionir, 1863.-1940.) kako bi obuhvatio razdoblje između blagdana Katedre svetoga Petra (nakon liturgijske reforme u Katoličkoj crkvi slavi se 22. veljače) i blagdana Obraćenja svetoga Pavla.

Ta dva datuma stoga imaju i svoja simbolična značenja. Prvi datum naznačuje cilj molitve: svo kršćanstvo u zajedništvu s apostolskim prvakom sv. Petrom, a drugi datum ukazuje na način ili metodu kojom je jedino moguće postići taj cilj: temeljito obraćenje Kristu, svakog kršćanina, u svim kršćanskim zajednicama, obraćenjem kakvo je, na primjer, bilo ono sv. Pavla kod Damaska.

Na južnoj hemisferi, gdje je siječanj blagdansko vrijeme, Crkve često Molitvenu osminu prakticiraju u koje drugo doba godine, najčešće oko blagdana Duhova (kako je to još 1926. preporučio pokret Vjera i ustrojstvo).

I blagdan Duhova je, pojašnjava o. Zečević, također znakovit i bogat simbolikom, budući da je Duh Sveti Onaj po kojem se ostvaruje i vrši svako istinsko i Bogu sukladno jedinstvo. Stoga je predduhovsko i poslijeduhovsko vrijeme također primjereno i za provođenje Osmine, ali i za ponovne molitve za jedinstvo onih koji su Osminu već slavili u siječanjskom terminu.

Materijali sadržani u ovim molitvenim priručnicima, nisu dakle ograničeni samo na jedan tjedan u godini, bilo to u siječnju, bilo oko Duhova. Naime, bilo bi nužno i dobro da se koriste i u drugo doba godine kao mogućnost da se uvijek iznova zajednički moli za takvo i toliko jedinstvo kršćana, kakvo je Krist htio i za koje je molio.

Tekstove za svjetsku Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana 2021. pripremila je zajednica monahinja iz Grandchampa. Odabrana tema ”Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda” temelji se, rekosmo, na Ivanovom evanđelju (usp. Iv 15, 1 – 17) i podudarna je pozivu zajednice u Grandchampu na molitvu, pomirenje i jedinstvo u Crkvi i u ljudskoj obitelji.

Slično je rekao i gospodin Porfirije naglašivši da je sada vrijeme da uskočimo jedni drugima u pomoć, pak, da će kasnije stići vrijeme kada ćemo moći razgovarati o obnovi porušenih i teško oštećenih crkava jer sada nije to vrijeme

Tridesetih godina prošlog stoljeća nekoliko žena iz crkava reformacije, francuskog govornog područja u Švicarskoj, iznova je otkrilo važnost tišine za osluškivanje Božje riječi. One su se nazvale ”Žene iz Morgesa”.

Istovremeno su oživjele i praksu vremena posvećenog razmatranju, kako bi intenzivirale svoj vjerski život, po uzoru na Isusa koji se povlačio u osamu da bi molio. Uskoro su im se pridružile i druge žene, koje su sudjelovale na redovitim molitvenim razmatranjima u Grandchampu, malom selu u blizini Neuenburgškog jezera (Lac de Neuchâtel, Neuenburgersee). Rastući broj gostiju i sudionika na molitvenim razmatranjima zahtijevao je da se nađe trajno mjesto za molitvu i gostoprimstvo.

Danas zajednici pripada pedesetak sestara, žena različite dobi, iz različitih crkvenih tradicija, zemalja i kontinenata. U svojoj mnogovrsnosti sestre su živo svjedočanstvo zajedništva. One vjerno ustrajavaju u životu molitve, životu u zajednici i srdačnom primanju gostiju. Sestre dijele milost svoga samostanskog života s posjetiteljima i volonterima koji dolaze u Grandchamp da bi se neko vrijeme povukli u tišinu, tražili smisao i osvježili svoj duhovni život.

Prve sestre su osjećale bol zbog raskola među kršćanskim Crkvama. U toj borbi ohrabrilo ih je prijateljstvo s ocem Paulom Couturierom, promicateljem Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Zato je molitva za jedinstvo kršćana već od samog početka bila u središtu života zajednice. To zalaganje, zajedno s vjernošću zajednice iz Grandchampa njenim trima stupovima: molitvi, životu u zajednici i gostoljubivosti, podloga su ovih molitvenih materijala.

Francuske riječi za monahe i monahinje (moine/moniale) dolaze od grčke riječi μόνος, koja znači i sam i jedan. Naše srce, tijelo i duh, daleko od toga da budu jedno, često su rastrojeni i vuku u raznim smjerovima.

Osoba koja je monah ili monahinja želi biti jedno u svojoj nutrini i biti sjedinjena s Kristom. ”Ostanite u meni i ja u vama”, kaže nam Isus (Iv 15, 4a). Život u suglasju sa sobom, s bližnjim i s Bogom pretpostavlja put samoprihvaćanja, put pomirenja s vlastitom i s baštinjenom poviješću.

Isus je rekao učenicima: ”Ostanite u mojoj ljubavi” (Iv 15, 9). On ostaje u Očevoj ljubavi (Iv 15, 10) i ne želi ništa drugo nego podijeliti tu ljubav s nama: ”Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga” (Iv 15, 15b).

Mi se ucjepljujemo u trs koji je sam Isus, i Otac biva naš vinogradar koji nas njeguje kao što vinogradar njeguje trs, da bismo rasli. Time je opisano ono što se događa u molitvi. Središte našega života je Otac, koji naš život poravnava i upravlja prema sredini. On nas njeguje i ozdravlja te ozdravljeni čovjek iskazuje Ocu čast i slavi Oca.

Ostati u Kristu, to je nutarnji stav koji se tijekom vremena ukorjenjuje u nama. Njemu je izrastanje potreban prostor. On može biti nadjačan borbom oko onoga što je potrebno za život i ugrožen skretanjem, bukom, užurbanošću i izazovima života. Geneviève Micheli, kasnije majka Geneviève, prva poglavarica zajednice, napisala je u vrtlozima 1938. godine sljedeće retke koji su i danas aktualni:

”Živimo u vremenu koje je i uznemirujuće i veličanstveno, opasnom vremenu, u kojem ništa ne štiti dušu, u kojem se čini da brza i posve čovječja postignuća metu ljude… Vjerujem da će naša civilizacija umrijeti u tom kolektivnom ludilu buke i ubrzanosti, u kojem nitko ne može razmišljati…

Mi kršćani koji poznajemo veliku vrijednost duhovnog života imamo neizmjernu odgovornost i moramo je prepoznati, moramo se sjediniti i pomoći jedni drugima stvarati snage mirnoće, utočišta mira, središta važna za život, u kojima čovjekova šutnja doziva stvaralačku Božju Riječ. To je pitanje života i smrti.”

”Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda” (Iv 15, 8). Sami ne možemo donijeti roda. Ne možemo donijeti roda ako smo odvojeni od trsa. Isusov život je snaga koja nas prožima i koja donosi rod. Ostati u Isusovoj ljubavi, biti grančica na trsu, to omogućuje da njegov život struji kroz nas.

Materijali sadržani u ovim molitvenim priručnicima, nisu dakle ograničeni samo na jedan tjedan u godini, bilo to u siječnju, bilo oko Duhova. Naime, bilo bi nužno i dobro da se koriste i u drugo doba godine kao mogućnost da se uvijek iznova zajednički moli za takvo i toliko jedinstvo kršćana, kakvo je Krist htio i za koje je molio

Ako slušamo Isusa, njegov život struji kroz nas. Isus želi da njegova riječ ostane u nama (Iv 15, 7) i tada će nam biti dano sve za što molimo. Njegovom riječju donosimo rod. Kao ljudi, kao zajednica, kao Crkva, kao cijelost, sjedinjujemo se s Kristom da bismo se držali njegove zapovijedi, da toliko i tako volimo jedni druge, kao što je on ljubio nas (Iv 15, 12). 

Zajedništvo s Kristom traži zajedništvo s drugima. Dorotej iz Gaze, palestinski monah iz 6. stoljeća izrazio je to na sljedeći način:

”Predstavite si krug koje je nacrtan na tlu, to jest, crtu koja je zaokružena pomoću kompasa i središta. Predstavite si da je krug svijet, središte je Bog, a radijusi su načini na koje žive ljudi. Ako sveci, koji se žele zbližiti s Bogom, idu prema središtu kruga, oni će se – u onoj mjeri u kojoj se budu približavali središtu – istovremeno približavati i jedni drugima.

I što se više budu približavali jedni drugima tim će se više približavati Bogu. Shvatimo da isto vrijedi i obratno, ako se okrećemo od Boga i povlačimo prema vanjskom rubu kruga. Tada postaje jasno: što se više udaljujemo od Boga, tim se više udaljujemo i jedni od drugih, i što se više udaljujemo jedni od drugih tim se više udaljujemo od Boga.”

Približiti se drugima, živjeti u zajednici s drugima koji se katkada jako razlikuju od nas, može predstavljati izazov. Sestre iz Grandchampa poznaju taj izazov i njima u tome pomaže nauk brata Rogera iz Taizéa: ”Nema prijateljstva bez trpljenja koje pročišćava. Nema ljubavi prema bližnjemu bez križa. Jedino križ nam dopušta, da spoznamo nedokučivu dubinu ljubavi.”

Raskoli među kršćanima, činjenica da se oni udaljavaju jedni od drugih, predstavlja sablazan jer se kršćani tako udaljavaju i od Boga. Mnogi kršćani, u kojima takvo stanje izaziva žalost, žarko se mole Bogu za uspostavu onoga jedinstva, za koje je molio Isus.

Molitva Isusa Krista za jedinstvo poziv je da se opet okrenemo k njemu i da se time približimo također jedni drugima, radujući se bogatstvu naše mnogovrsnosti.

Život u zajednici uči nas da je nastojanje oko pomirenja zahtjevno, da košta i traži žrtve. Jača nas molitva Isusa Krista, koji hoće da budemo jedno, kao što je On jedno s Ocem, da bi svijet uzvjerovao (usp. Iv 17,21).

Iako mi kao kršćani ostajemo u ljubavi Kristovoj, mi također istovremeno živimo u stvorenju koje jeca dok čeznutljivo iščekuje izbavljenje (usp. Rim 8). U svijetu doživljavamo zlo trpljenja i konflikta. Solidarnošću s onima koji pate dajemo da kroz nas struji Kristova ljubav. Uskrsno otajstvo donosi u nama roda, ako svojoj braći i sestrama iskazujemo ljubav i hranimo nadu u svijetu.

Duhovnost i solidarnost nerazdvojivo su povezane jedna s drugom. Ostanemo li Kristu, primamo snagu i mudrost, da se borimo protiv nepravednih i tlačiteljskih struktura, da se prepoznajemo kao braća i sestre unutar jedne ljudske obitelji i da stvaramo novi način življenja, koji će biti prožet poštivanjem svega stvorenja Božjeg i našim zajedništvom s njime.

Sažetak životnog pravila koji sestre iz Grandchampa zajedno recitiraju svakoga jutra, počinje riječima ”Moli i radi, da dođe Kraljevstvo Božje”. Molitva i svakodnevica nisu dvije odvojene stvarnosti, one trebaju biti povezane jedna s drugom. Sva naša iskustva trebaju postati mjestom našega susretanja s Bogom.

Za osam dana Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u godini 2021. predlaže se sljedeći molitveni hod:

1. dan: Bogom pozvani – ”Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas” (Iv 15, 16a).
2. dan: Sazrijevati u nutrini – ”Ostanite u meni i ja u vama” (Iv 15, 4a).
3. dan: Biti jedno tijelo – ”Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!” (Iv 15, 12b).
4. dan: Zajedno moliti – ”Više vas ne zovem slugama… vas sam nazvao prijateljima” (Iv 15, 15).
5. dan: Dati se promijeniti Božjom riječju – ”Vi ste već očišćeni po riječi” (Iv 15, 3).
6. dan: Drugima iskazivati dobrodošlicu – ”Postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane” (Iv 15, 16b).
7. dan: Jedinstvo koje raste – ”Ja sam trs, vi loze” (Iv 15, 5a).
8. dan: Pomirenje sa svekolikim stvorenjem – ”Da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna” (Iv 15, 11).

Mi se ucjepljujemo u trs koji je sam Isus, i Otac biva naš vinogradar koji nas njeguje kao što vinogradar njeguje trs, da bismo rasli. Time je opisano ono što se događa u molitvi. Središte našega života je Otac, koji naš život poravnava i upravlja prema sredini. On nas njeguje i ozdravlja te ozdravljeni čovjek iskazuje Ocu čast i slavi Oca

Zahvaljujući ocu Juri Zečeviću na posredovanju ovih razmišljanja volio bih da zaronimo dublje u zajedništvu s braćom i sestrama u Kristu i većoj solidarnosti s cijelim stvorenjem.

Potresi su nam pokazali koliko znamo i možemo pohitati jedni drugima u pomoć. Tih dana nakon što se zatresla Banija i kada smo, nažalost, brojali i mrtve, bili smo jedno. Oni koji su uskočili pomagati nisu pitali tko je tko niti je bilo važno kako vjerujemo, vjerujemo li, kako se molimo i molimo li se.

Za kraj, volio bih navesti riječi mitropolite Porfirija na jednoj od brojnih situacija kada je na terenu dočekivao humanitarnu pomoć:

”Prirodne katastrofe i nepogode s kojima smo suočeni – s jedne strane bolest Covid-19 koja tiraniše čitav svet, a ovde kod nas u Hrvatskoj i potres – ne biraju i ne rade razliku među ljudima. Zemljotres ne zna tko se i na koji način Bogu moli i kojemu se Bogu moli, i ne vodi računa o tomu tko pripada kojemu narodu, nego svakome tko mu je na putu nanosi nesreću.

Ako nas upravo nevolje i nesreće gledaju kao jedno i jedinstveno onda, s naše tačke gledišta, treba da još više budemo ujedinjeni i ne promatrati našu zajednicu po principu ”mi” i ”oni”, ”mi” i ”vi”, pa onda jedni druge proglašavati kao potpune negativce, kako bismo onda opravdano mogli jedni prema drugima pokazivati svoje neraspoloženje”.

Sasvim suprotno, pokažimo da znamo biti jedno, da smo braća i sestre. Pak ako se k tomu možemo i zajedno moliti Ocu sviju nas, učinimo to. Ponekad valja sanjati nemoguće kako bismo ostvarili moguće.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora