novinarstvo s potpisom
Među milijarderima, kao i među tzv. običnim ljudima, ima svega: postoje osobe velikog talenta i važnih radnih navika, odnosno samoprijegora, osobe koje su dale važan doprinos čovječanstvu. Takvi su Bill Gates ili Warren Buffett koji, osim svega, daju veliki dio imetka karitativnim akcijama.
A postoje idioti i rasisti kao što je američki predsjednički kandidat Donald Trump.
Potonji se ponašao kao da ne zna kako najpametnije iskoristiti dane na Zemlji, pa se služio, na primjer, svojim milijunima da bi izvrijeđao latinoameričku zajednicu u SAD-u koja broji preko 50 milijuna stanovnika govoreći da se radi o hrpi zaraženih lopova i silovatelja.
Obećao je da će, ako i kada postane predsjednikom, prisiliti Meksiko da sam digne zid kako bi zaustavio ”izljev te rulje” prema sjeveru.
Njegovom bezobrazluku nije bilo kraja, pa je čak tvitao da ako Hillary Clinton ne može ”zadovoljiti svojega muža”, kako onda misli da će ”zadovoljiti cijelu Ameriku”?
Donald Trump, da pojednostavim uvod, vratio je u život sve pogrešne političke ideje koje smo smatrali mrtvima i zakopanima. Ali on se kao zombi iz serije ”Fear The Walking Dead” vraća utvrđujući nesretno gradivo koje glasi da se predrasude opiru smrti.
Barack Obama je uspio da se nadiđu mnoge predrasude, osobito zahvaljujući sporazumima s Kubom i Iranom, brigom za ekologiju ili borbom za socijalna i zdravstvena prava. Ali se Donald Trump jako trudio kako bi iz groba podigao sve trule leševe poraženih ideologija.
Osim toga, Trump je izuzetno snizio razinu rasprave, prvo među republikanskim kandidatima koji su se borili kako bi mu se približili u proizvodnji bizarnosti, a zatim u debatama s Clintonicom i općenito u završnici kampanje.
Gluposti ovoga komedijaša kojeg ozbiljni svjetski mediji tretiraju kao klauna – među glupostima su i teške uvrede na račun senatora McCaina koji je proveo teške godine u vijetnamskom zatočeništvu – ne bi bile od velikog odjeka da ga nisu katapultirale na prvo mjesto u anketama za dobivanje unutarstranačkih kandidacijskih izbora Republikanske stranke. Doduše, među kandidatima samo se Jeb Bush, koji je oženjen Meksikanskom, svojedobno na njega jako obrušio, dok su se ostali pravili gluhima i slijepima.
Srećom, odgovor civilnoga društva je bio čvrst, a i velike kompanije i poznati pojedinci – kao što je glasoviti kuhar José Andrés koji je trebao otvoriti restoran u jednom Trumpovom hotelu, ali je to zbog rasizma obustavio – bojkotirali su Trumpa.
Neki smatraju da nije tako loše što je Trump indirektno izazvao raspravu o rasizmu, pa čak i budeći i hrabreći aktiviste Ku Klux Klana da skinu kapuljače i paradiraju u ime Konfederacije, rasizma i mržnje, ali je problem u tome što rasizam nije racionalna stvar.
Ne oslanja se na objektivna istraživanja, nego upravo na već spomenute predrasude i preuveličani strah o ”onom drugome”, onome koji je drugačiji od nas, ima različitu boju kože, govori nama nepoznatim jezikom ili se klanja na čudan način još čudnijem bogu.
Sva društva, nažalost, u sebi hrane takve rasističke animozitete, neka manje, neka više i često su razum i kulturni alati nedovoljni da se tome suprotstavimo.
Zato smatram da je ovo što je činio Donald Trump izuzetno opasna stvar, jer je rasizam uvijek bio i ostao pogon za nasilje i sredstvo za žestoka kršenja ljudskih prava i fundamentalnih sloboda.
Što učimo od primjera Donalda Trumpa? Da imati veliki novac nije ujedno i znak uzvišenosti. Naime, može se plivati u milijunima i posjedovati čitava kupaonica obložena zlatom, a ostati perfektnim idiotom, osobom bez takta i duha.
S druge strane, bilo bi također pogrešno zaključiti da su rasizam i druge diskriminatorne predrasude suština kapitalizma. Naši preci jako dobro znaju o čemu govore tisuće hrvatskih domova u SAD-u – da je ta zemlja bila oaza mnogima koji su iskreno željeli i slobodu i priliku za rad i boljitak.
Postojanje, ali i prijetnja koju predstavlja Donald Turmp ako za par dana osvane kao izabrani nasljednik Baracka Obame, ne smije nas zbuniti i ne smijemo zaboraviti da su SAD postale velike ne samo zahvaljujući našim sunarodnjacima, Ircima, Skandinavcima, Nijemcima, Francuzima, Španjolcima, Meksikancima, Kubancima, Talijanima, Japancima, Indijcima, Židovima i Arapima, svima koji su tamo našli dom, već i duhu slobode koji odzvanja od 17. rujna 1787. kada se Bejnamin Franklin oglasio u Filadelfiji.
To se ne smije zaboraviti ni kada Donald Trump pretvara političku arenu u studio gdje zombiji napadaju i u kojem se od njih treba bježati ili gdje, kao u filmovima Chucka Norrisa, pobjeđuje onaj koji u rukama drži veći pištolj.
Kada sam kao dijete šesdesetih godina gledao prve filmove o zombijima, vidio sam da treba od njih bježati jer ljudima jedu mozak.
I sad opet ide zombi, pa bježite, glavom bez obzira, jer vaš je mozak u opasnosti.
Zaključno, dobije tko dobije, velika je šteta učinjena. Velika šteta. Nikada u 240 godina kontinuiteta američka demokracija nije bila u većoj opasnosti. Građanski je rat od 1861. do 1865. prouzročio gotovo 800.000 žrtava, ali izvor nesporazuma nije bila demokracija, već federalizam kao uređenje koje su razdirale dvije strane surotstavljene najprije oko pitanja robovlasništva.
Sadašnja kriza SAD-a ostavlja političku, društvenu, etničku, kulturnu i moralnu katastrofu bez premca, štetu koju će biti jako teško sanirati i to u na kratkom roku.
Neke grupe već funkcioniraju kao privatne vojske, mnogi građani su naoružani, mahom su to bijelci, zemlja se raspada po etničkom ključu.
Teorije kako su SAD stigle gdje su sada punit će biblioteke: rasizam, ksenofobija, supremacija bijelih, izolacionizam… zasićenje politikom.
Trump nije samo idiot, on je opasni demagog koji hrani konspiratorne teorije, jer je za demagoga istina nešto što se uvodi dekretom, što se naslućuje, otkriva, a ne nešto što se traži, dokazuje, pobija ili verificira. Najvažnije su, nažalost, emocije, a ne razum.
Samo preko Twittera Trump je opalio 6000 teških uvreda – to je sukus njegove kampanje. On, on, on ili ja, ja, ja i to je mi, mi, mi. Povijest počinje sa mnom ili s nama.
Pobijedi li, bit će to reality show bez kraja i konca s neprekidnim nasrtajem na demokratske institucije, krenut će novi lov na vještice, nasrtaj na NATO, itd. Gledat ćemo kako se ponaša prvi američki diktator u povijesti.
Pobijedi li Clinton, ne isključujem ni veliko nezadovoljstvo poklonika Trumpa, pa ni izbijanje nasilja širih razmjera. Bojim se da bismo mogli sa zebnjom primati vijesti o masovnim pokoljima u kolijevci suvremene demokracije.
Ovo nisu još samo jedni američki izbori. Istina je da Hillary Clinton nije kandidatkinja koja ima Obaminu karizmu ili koja bi nas oraspoložila kao da je nominaciju dobio Sanders, ali onaj/ona koji/koja ne vidi da Trump nema nikakvih kvaliteta, a da ih Clinton ima napretek, taj/ta ništa ne razumije. Tu smo gdje smo: Hillary zaslužuje pobjedu, a Trump zaslužje biti pobijeđen od žene i od demokratkinje.
Bilo bi strašno da većina Amerikanaca to ne osigura. Bojim se da ćemo dobiti zaista loše vijesti. Kažu da ankete koje daju prednosti Clinton nisu pouzdane.