Neka živi Kolindaland!

Hrvatska je po nečemu ipak jedinstvena! Imamo predsjednicu koju u skladu s novim trendom možemo reciklirati. Uz pravu, od krvi i mesa, dobili smo pred neki dan i kartonsku.

Stotinu Predsjedničinih dana prigodno je obilježeno kartonskom figurom Kolinde Grabar Kitarović u prirodnoj veličini! Uz nju, kao što i priliči, dvojica gardista šupljih glava, kroz koje dokoni posjetitelji Pantovčaka mogu proturiti svoje lice i slikati se s Predsjednicom…

Znam, reći ćete Sve je oko nas kičasto, pa što bi Predsjednica bila izuzetak? Loš je ukus ovog našeg doba. Sve je šljokasto, umjetno, pretjerano, prenaglašeno, plastično, artificijelno, jednokratno. Kič-ljudi vole i biraju kič-ljude. Njima je razumljivo i blisko to cirkusko, sajmeno, vašarsko šarenilo međugorskih plastičnih Gospinih skulptura i kartonskih figura, kao što im je srcu mila i draga jeftina religijska i domoljubna patetika veterana i župnika koji staju uz njih

Nakon lirskoga uratka o djetinjstvu i mladenaštvu na Grobinštini, koji je umjesto službene biografije objavljen na stranicama Ureda Predsjednice, ispijanja piva u svečanoj loži nogometnog stadiona strogim zabranama usprkos, Kolinda od ljepenke i kartona treći je, mada zasigurno ne i posljednji, šok što ga nam je priredila žena koja nikako da se odluči je li Miss Hrvatske ili državnica.

Znam, u nas su poodavno pobrkani lončići. Anica Martinović (sada Kovač), dijete hercegovačkih gastarbeitera rođeno u Berlinu i visoko plasirana bivša misica, daje (pa kasnije ublažava i povlači) radikalne političke izjave o tome kako je došlo “vrijeme za čistu Hrvatsku”, naručuje janjce za pobunjene bivše branitelje, dok Predsjednica, baš poput kakve provincijske misice, vješa na sebe lentu, uslikava se poput pin up girle s vojnicima i sad, eto, i ovo najnovije slikanje uz vlastitu kartonsku figuru.

Znam, reći ćete: Sve je oko nas kičasto, pa što bi Predsjednica bila izuzetak? Loš je ukus ovog našeg doba. Sve je šljokasto, umjetno, pretjerano, prenaglašeno, plastično, artificijelno, jednokratno…

Kič-ljudi vole i biraju kič-ljude. Njima je razumljivo i blisko to cirkusko, sajmeno, vašarsko šarenilo međugorskih plastičnih Gospinih skulptura i kartonskih figura, kao što im je srcu mila i draga jeftina religijska i domoljubna patetika veterana i župnika koji staju uz njih. Razumiju je. Osjećaju je bez puno napora, intelektualnog napora, koji od njih zalud zahtijevaju urbani političari tvrdnjama da se domovina voli odgovornošću, poštivanjem zakona, tolerancijom prema različitima, plaćanjem poreza. Dosadno! Ne može srce zaigrati na porez, pa makar se iz njega gradila i velebna kninska crkva ili plaćao župnik.

Sve je to meni razumljivo i objašnjivo. Ima kič-topline u sebi. Shvaćam. Brinem se, međutim, hoće li Pantovčak uskoro dobiti i druge suvenire. Možda će Bandić kumicama bez natječaja osigurati drvene štandove. Na njima bi oni koji se dođu uslikati s kartonskom Predsjednicom mogli kupiti tanjuriće zlatnog ruba s retuširanim likom Kolinde Grabar Kitarović ili pak ljupke drvene Kolindice, omotane maramom kakvu je nosila za posjeta svetom ocu Papi, koje bi se zasigurno na takvim štandovima šepurile uz već tradicionalne rode, magarce, čaplje.

Ljudi je osjećaju bez puno napora, intelektualnog napora, koji od njih zalud zahtijevaju urbani političari tvrdnjama da se domovina voli odgovornošću, poštivanjem zakona, tolerancijom prema različitima, plaćanjem poreza. Dosadno! Ne može srce zaigrati na porez, pa makar se iz njega gradila i velebna kninska crkva ili plaćao župnik

Možda bi se mogli načiniti i magneti za frižidere na kojima bi bila Predsjednica s lentom ili papirusi s isprintanom lirskom biografijom naše prve dame.

Mogućnosti su zaista neiscrpne. Zašto se uopće zaustaviti na suvenirima i kartonskim figurama za slikanje. Predlažem Kolindaland! Ako s plusom posluje pariški Disneyland i talijanski Gardaland, poslovat će bogami profitabilno i naš Kolindaland. Vila Zagorje, Pantovčak – sad kad je iz njega deložirana mrska statua Josipa Broza Tita – idealno je izletište za domoljube.

Savršeno mjesto za politički turizam velikih i malih Hrvata. Sadržaj aktivnosti u Kolindalandu, različitih sekcija, već prema uzrastu i interesima, bio bi naravno određen Predsjedničinom biografiju.

Bile bi to različite tematske jedinice koje bi pratile našu Kolindu od formativnih godina do današnjih dana. U njima bi se, vjerujem, pronaći mogao svaki posjetitelj, ovisno o afinitetu i stanju u novčaniku. Kolindaland, kako ga ja vidim, skup je zabavni park.

Prva tematska jedinica – odrastanje – nosila bi naziv ”Lubarska”, prema rodnom mjestu predsjednice. Brežuljkasti Pantovčak fenomenalno može fingirati Snježnik. Grad Grobnik može biti načinjen od kartona, kao i životinje: krave kokoši , prasad, konji s kojima se predsjednica u djetinjstvu susretala. Tu bi se recimo moglo prezalogajiti i odmoriti uz palentu krumpiricu i grobnički slani sir.

Za nešto odraslije klince mogao bi se urediti dio pod naslovom ”Kolinda u Americi”. E, tu bi se srcu dalo oduška! Uvjerljivosti radi sve može biti pretjerano, kičasto, šljokasto, artificijelno, plastično i u tom dijelu kumice nemaju što tražiti. Bandićev štand dobiva “McDonald’s”! Jedu se samo hamburgeri i pije pivo. Ovdje, za razliku od nogometnih terena, i živa predsjednica Kolinda od krvi i mesa može nekažnjeno navratiti na kriglicu, dvije i razveseliti posjetitelje.

Zašto se uopće zaustaviti na suvenirima i kartonskim figurama za slikanje. Predlažem Kolindaland! Ako s plusom posluje pariški Disneyland i talijanski Gardaland, poslovat će bogami profitabilno i naš Kolindaland. Vila Zagorje, Pantovčak – sad kad je iz njega deložirana mrska statua Josipa Broza Tita – idealno je izletište za domoljube. Savršeno mjesto za politički turizam velikih i malih Hrvata

Sekcija ”NATO” bila bi namijenjena samo odraslim Hrvatima i veteranima Domovinskog rata. Kartonska Predsjednica u ovom dijelu Kolindalanda nosila bi, njoj tako dragu, maskirnu uniformu, a čuvali bi je kartonski američki marinci šupljih glava u čije bi otvore svoje glave mogli ugurati svi koji ulazak Hrvatske u NATO savez smatraju vrhunskim uspjehom, ali i oni kojima teško pada život bez uniforme – u miru. Jeo bi se grah iz limenih vojničkih porcija i klicalo ratu i oružju.

Kako svi zabavni parkovi imaju kuće iskrivljenih ogledala i horor odjeljke, ni Kolindaland ne bi mogao bez toga. Ta bi sekcija trebala anticipirati budućnost u kojoj će na vlast doći kič-ljudi koje odaberu kič-birači. Zvučna kulisa bio bi naglas čitani Karamarkov razgovor za Globus…

A kuhinja? Što bi se jelo?

Bojim se ništa osim recikliranog domoljublja!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora