Nema mjesta panici, ali što trebamo znati o legioneli?

Legionarska bolest ili legioneloza je bolest koja je povijesno relativno kasno prepoznata i otkrivena tek 1976. nakon izbijanja na konvenciji Američke Legije u Philadelphiji, Pennsylvaniji, pa je zbog toga tako nazvana. To je teži oblik upale pluća s drugim popratnim tegobama, i može, na žalost, završiti i smrtno. Uzročnik je Legionella pneumophila. U većine inficiranih nastaje drugi tip bolest nalik na gripu. Oba tipa bolesti se liječe antibioticima.

Na početku je bitno naglasiti da se bolest ne prenosi s čovjeka na čovjeka pa, stoga, nije potrebna izolacija bolesnika. To je važno znati i pri tumačenju pojava više grupiranih slučajeva odnosno epidemije jer je uvijek riječ o zajedničkom izvoru bolesti, baš kao što je to bilo na spomenutoj konvenciji kad je izvor bil ventilacija u ugradi gdje su bili smješteni.

Legionele se mogu naći u zemlji i slatkoj vodi. Amebe prisutne u slatkoj vodi su prirodni rezervoar za ove bakterije. Rezervoar je mjesto ili organizam u kojemu uzročnici opstaju ali se ne šire dalje. Izvor su mjesta ili organizmi s kojih uzročnik prelazi na druge organizme i izaziva bolest.

Legionella organizmi mogu ući u vodovodnu mrežu zgrada preko izvora vode; vodovodna opskrba zgrada često je izvor Legionella epidemija. Legionella organizmi se ugrade u tzv. biofilm koji se stvara na unutarnjoj strani cijevi za vodu i spremnika vode ili vodotornjeva. Infekcija se događa udisanjem aerosola ili rjeđe udisanjem zagađene vode (npr. preko tuševa, masažnih kupelji-jakuzi, klimatiziranih uređaja). Često postoji nerazumijevanje što je aerosol. To su vrlo sitne, <5 μm, raspršene čestice tekućine koje pod velikim pritiskom izlijeću u zrak i tim putem ulaze kroz dišni sustav velikom brzinom. Najlakše je to predočiti kao zamislimo bilo koji dezodorans ili drugi sprej. Bolničke infekcije obično uključuju zagađenje tople vode.

Neke osobe imaju oslabljeni imunitet ili druge osobitosti zbog kojih će češće nastati legionarska bolest a ne pontiačna groznica. To su osobe više dobi, oboljeli od dijabetesa ili kronične opstruktivne bolesti pluća, pušači cigareta te onih s narušenom imunošću (osobito oslabljenom staničnom imunosti) bilo zbog bolesti ili liječenja kortikosteroidima i imunološkim lijekovima.

Iznimno rijetko može nastati i van-plućna legioneloza kao npr. upala sinusa, infekcije kuka, miokarditis, perikarditis, i endokarditis umjetnih zalistaka, često u odsustvu upale pluća.

Legionarska bolest je bolest slična gripi, počinje naglo vrućicom, treskavicom, malaksalošću, bolovima u mišićima i glavoboljom ili smetenošću. Česti su znakovi mučnina, kašaste ili vodenaste stolice, bol u trbuhu, kašalj i bol u zglobovima-artralgije.

Znakovi pneumonije mogu biti otežano disanje, bol poplućnice i iskašljavanje krvi (hemoptiza). U teškim slučajevima može se pojaviti usporen rad srca. Ukupna smrtnost je niska (oko 5%), ali može doseći do 40% u bolesnika s bolničkim infekcijama, starijih osoba, kao i bolesnika s narušenom funkcijom imunološkog sustava.

Legionele se nalaze u prirodi u raznim vodama poput rijeka, jezera i blata, obično u manjem broju. Opasnost nastaje kada uđu u vodene sustave koje je izgradio čovjek, kao što su rashladni tornjevi, veliki vodoopskrbni sustavi tople vode, ovlaživači, dekorativne fontane i sl., najčešće oštećenjem vodovodnih cijevi, ulijevanjem površinskih voda te neispravnim spojem potrošne vode npr. spoj na hidrantnu vodu.

Topla voda, koja miruje pruža idealne uvjete za razvoj legionela. Legionele se razmnožavaju na temperaturama 20-50°C. Umnažanje potiče postojanje kamenca, hrđe, biofilma i prisustvo drugih mikroorganizama.

Biofilmovi su složeni mikrobiološki sustavi koji se sastoje od bakterija, algi i protozoa, a koje su priljubljene uz površinu (npr. vodovodne cijevi) i koje izlučuju ljepljivu tvar koja ih štiti od utjecaja iz okoliša. Važna značajka biofilma je da se njegovi komadići mogu otkinuti i nošeni vodenom strujom prenositi na druga mjesta.

Upravo zbog čvrste povezanosti biofilma s podlogom, teško ih se riješiti, a najbolji način je mehaničkim čišćenjem. Često se događaju ponavljane legioneloze gdje je uzrok izvedba instalacija te je trajno rješenje moguće tek kad se riješi taj problem. Stoga epidemiolozi u tom slučaju trebaju suradnju s inženjerima strojarstva i instalaterima vodovodnih instalacija kako bi se uklonilo mjesto na kojemu voda zaostaje. 

Rizik od pojavnosti legionele je veći gdje se vodoopskrbni sustav ne koristi neko vrijeme (npr. više od jednog tjedna), gdje postoje rijetko korištena izljevna mjesta, ako je došlo do problema s vodoopskrbnim sustavom uključujući održavanje temperature vode, postavljanje novih sanitarnih uređaja ili rad na kombiniranom sustavu grijanja/tople vode, ako u dionicama cjevovoda nema protoka ili je vrlo spor, nema redovitog održavanja i ispiranja sustava, je primijenjeni materijal cijevi i zapornih tijela neprikladan za uvjete i sastav vode. 

Danas se dijagnostika bolesti radi u svim većim mikrobiološkim laboratorijima pomoću nekoliko metoda. Tijekom obrade bolesnika treba učiniti rendgensku sliku pluća; ona obično pokazuje nejednake i brzoprogresivne asimetrične infiltrate (čak i kad se koristi učinkovita terapija antibioticima), s ili bez malog pleuralnog izljeva.

Svaki slučaj i sumnje na ovu bolest prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti prijavljuje se epidemiološkoj službi. Usvojen je i Pravilnik o kontroli parametara kućne vodoopskrbne mreže potrošača i drugih sustava od javnozdravstvenog značaja te planu i programu edukacije svih dionika u svrhu sprečavanja legioneloza. Na razini države, izvješćuje se svake godine za prethodnu godinu koliko je oboljelih i umrlih prijavljeno kako bi se nadzirao pobol, odnosno uspješnost preventivnih mjera.

Kako bi se uklonile legionele iz sustava najučinkovitije su propisane mjere poput čišćenja svih mogućih mjesta, zatim pasterizacije tj. podizanja temperature vode od 70 do 90°C. a ako nije moguće, najmanje iznad 65°C i održavati je tako povišenu kroz 4 sata. Vruću vodu treba propustiti kroz slavine i tuševe tako da na svim slavinama i tuševima najmanje 1 minutu teče vruća voda temperature iznad 60 – 65°C. Nakon toga se temperatura može sniziti, ali ne ispod 50°C (mjereno na slavinama).

Koristi se i metoda hiperklorinacije, a postoje razrađeni standardni detaljni postupnici. Ukoliko se doslijedno provode sve mjere uključivši i one trajne, rizik pobola se svodi na minimum. Prema podacima HZJZ, tijekom proteklih godina, najviše oboljelih je bilo 2018. i 2019. godine (80, odnosno 64). Dakle, kod novih slučajeva u Zagrebu ne smije biti mjesta za paniku.

Na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo nalaze se upute za sprečavanje ove infekcije.

 

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ukidamo li liječničku profesiju?
    •  Bolnica na kraju grada
    •  Može li AI povećati učinkovitost zdravstva i dijagnostike
    •  Kako matematička nepismenost jednostavno manipulira ljudima
    •  Liječnik mora biti materijalno potpuno neovisan o bolesniku
    •  Hripavac se širi zbog opadanja imunosti i necijepljenja djece
    •  Preventivnim pregledom uzorka stolice spašavate život
    •  Kako osigurati vjerodostojnost istraživanja o prehrani
    •  Kako pomiriti privatizaciju s prednostima domova zdravlja
    •  Hitno da hitnije ne može biti: ulagati u sustav zdravstva

> Svi tekstovi ovog autora