Neprihvatljive pretpostavke akademika Miroslava Radmana

Naše znanje o pandemiji i Covid-19 bolesti svakim danom postaje sve veće. Želja da što brže i bolje spoznamo kliničke značajke, prepoznamo rizik razvoja teške upale pluća, predvidimo komu će trebati pomoć respiratora, nastojanja da pronađemo pravi lijek, ponajprije u vidu cjepiva, temeljna su pitanja s kojima je suočen stručni svijet i svjetska javnost posljednjih godinu dana.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije od pandemije je u godinu dana umrlo oko 1.500.000 osoba. Zato ne čudi velika zainteresiranost za Covid-19. Zato ne čudi veliki broj informacija kojima nas svakodnevno obasipaju javni mediji, ali i stručna literatura. O Covid-19 bolesti postoji oko 90.000 stručnih i znanstvenih publikacija.

Do sada ni jedno područje medicine nije izazvalo i potaknulo takav stručni interes. Unatoč ogromnom broju publikacija, uz brojne stručne smjernice i postupnike naše znanje o ovoj pandemiji još uvijek je nedostatno.

No srećom krenulo je cijepljenje. Sigurnost cjepiva je neupitna, a njegova djelotvornost temeljem prvih kliničkih ispitivanja velika. Vjeruje se da će se cijepljenjem smanjiti broj oboljelih, ponajprije teška slika bolesti, smanjiti smrtnost i konačno pandemija staviti pod kontrolu.

No koliko će trebati da dođemo do željenog cilja može se samo nagađati.

Danas je nemoguće znati sve o Covidu. Zato je nužnost timski rad. Eksperti različitih medicinskih područja će najbolje odrediti koja je informacija znanstveno provjerena, bez jeftinih, atraktivnih, ali nedokazanih poruka

Kako je navedeno o mnogim važnim aspektima pandemije nedostaju jasni znanstveni pokazatelji. U takvim slučajevima javna riječ i istupi znanstvenika i stručnjaka imaju posebnu važnost i težinu.

Pojedini znanstvenici izbjegavaju u takvim situacijama javnosti uputiti jasnu i jednostavnu poruku, poput ne znam ili o tome se još uvijek ne zna dovoljno. Odgovori su opisni i više impresija onoga tko ih navodi. Često na isto pitanje znanstvenici nisu u suglasju pa je poruka nejasna i kontradiktorna.

Zato nije čudno da se prosječni čitatelj teško snalazi u odabiru ”prave” informacije. Obično pribjegava logičnom načinu njihove selekcije. Važno je tko govori ili piše, a ne što govori ili piše.

U javnosti su prepoznati ”znanstvenici” koji se gotovo svakodnevno javljaju i šalju poruke; postaju osobe kojima se vjeruje, jer imaju sposobnost da dobro komuniciraju s javnošću. Novinari su zadovoljni jer su imali atraktivnog gosta; dobivena informacija je više nego kontroverzna i zapalit će javnost. Nije bitno jesu li razgovarali s ekspertom ili ne.

Druga jednako tako opasna značajka dežurnih znanstvenika je potreba da meritorno komentiraju sve aspekte Covid-19 infekcije. Javnost, ponajprije stručna, dobro zna njihove životopise, njihove stručne i znanstvene interese, pa su često neugodno iznenađeni kako pojedinci nekritično komentiraju neke aspekte pandemije za koje nemaju dovoljno znanja.

Nekoliko pročitanih radova o Covid-19 bolesti nedostatno je da se suvislo komentiraju oni stručni aspekti koji su izvan djelokruga njihovog dugogodišnjeg stručnog i znanstvenog interesa.

Jedan od naših dežurnih znanstvenika je akademik Miroslav Radman, molekularni biolog. Rječit, prepoznatljiv u izričaju, uvijek na granici atraktivnog šalje poruke koje potiču na razmišljanje. Njegove poruke imaju logiku. Uz niz izjava i komentara o Covid-19 bolesti akademik Radman je nedavno govorio o svom kutu gledanja na smrtnost uzrokovanu koronavirusom.

”Kao u brojnim zemljama, globalna smrtnost nije znatno veća nego prošle godine kad nije bilo Covida. Jedini način da to interpretiram bilo bi da Covid ubija one ljude koji bi i tako bili umrli u toj godini, ali možda mjesec, dva, tri kasnije, da pogađa, bez obzira na dob, i smrtonosan je za one koji su fragilni. Može se biti fragilan sa 30 ili 40 godina, ali je puno češća fragilnost sa 70, 80 i 90”, kaže Radman.

Ubrzo zatim da bi potkrijepio svoj stav gospodin akademik daje i sljedeću izjavu: ”Ako je Covid skratio život ljudima koji su i tako pri kraju života, prosjek je 84 godine u Francuskoj, kod nas vjerojatno isto oko 80 godina, to su granice našeg normalnog života. I nemojmo se praviti kao da nitko ne treba umrijeti, odnosno, oni koji umiru od malignih i drugih bolesti 99,9 posto, to sada odjednom više nije važno, nego je najseksi smrt od Covida, pa neki prave karijere i svoje ego-showove”.

Na prvi pogled akademikova razmišljanja djeluju prihvatljivo. Najosjetljivija populacija s najvećim smrtnim ishodom su osobe starije životne dobi. Čini se da koronavirus, zbog u te populacije pridruženih bolesti, ima tako lošu prognozu. Većina starijih osoba umire od srčanih bolesti i malignih tumora, a korona je samo točka na i u onih koji bi i tako relativno brzo umrli.

Ovakav ”znanstveni” pristup bolesti, životu i umiranju možda vrijedi za svijet biologije, ali nikako za medicinu.

Kako je bilo lijepo slušati akademika Radmana tamo negdje 2002/2003. godine kada je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu održao predavanje o zdravoj dugovječnosti. Pun optimizma, čime je zarazio sve u dvorani, tvrdio je da u posljednja dva stoljeća svake godine produžujemo očekivani ljudski vijek za tri mjeseca.

Nedugo zatim akademik objavljuje popularno-znanstvenu knjigu pod naslovom ”Na putu do zdrave dugovječnosti”. Indikativna su dva uvodna komentara.

”Biologija nam poručuje da bolest i starenje nisu neizbježni i da smrt nije nužna, a da su željene promjene u ljudskom životu samo pitanje hrabrosti i vremena”, navodi Radman.

Druga uvodna napomena knjige još više je bombastična: ”Već sutra bit ćemo u mogućnosti produžiti ga (život) za pedeset ili sto godina”.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije od pandemije je u godinu dana umrlo oko 1.500.000 osoba. Zato ne čudi velika zainteresiranost za Covid-19. Zato ne čudi veliki broj informacija kojima nas svakodnevno obasipaju javni mediji, ali i stručna literatura. O Covid-19 bolesti postoji oko 90.000 stručnih i znanstvenih publikacija

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije također potvrđuju produljene životnog vijeka čovjeka. U 2019. ljudi žive više od 6 godina u usporedbi s 2000. godinom. Svjetski prosjek je 73 godine u 2019. u usporedbi sa 67 godina u 2000.

Radmanova razmišljanja treba svakako razgolititi činjenicama koje su sada puno jasnije i dostupnije.

Tako američko udruženje bolesti srca temeljem podataka Johns Hopkins bolnice o do sada 300.000 umrlih od Covid-19 bolesti u SAD-u s projekcijom do kraja godine od 330.000 umrlih jasno pokazuje da će Covid-19 u 2020. godini zauzeti treće mjesto po učestalosti, iza kardijalnih bolesti (oko 650.000) i zloćudnih tumora (oko 600.000).

Doktor Steven Wolf iz Richmonda proveo je istraživanje i pokazao da za svaka dva smrtna ishoda od Covida-19, vjerojatno postoji još jedan povezan s virusom. Objašnjenje za treći smrtni ishod dr Wolf vidi dijelom u njegovom nedostatnom prijavljivanju, ali i posrednom utjecaju virusa na druge ozbiljne bolesti zbog čega se očekuje njihova povećana smrtnost.

Tu se ne radi o zarazi tih bolesnika koronavirusom, već zbog Covida-19 kvaliteta zdravstvene skrbi teških bolesnika je smanjena, odnosno nedostaje bolničkih kapaciteta za te bolesnike. Usto bolesnici izbjegavaju odlazak u bolnicu i hitnu službu, kasni diferentna obrada kod bolesnika ponajprije u bolesnika sa zloćudnim tumorima.

Sa zanimanjem se čekaju rezultati istraživanja o posrednom utjecaju Covida-19 na smrtnost i kvalitetu liječenja drugih ozbiljnih bolesti.

Stoga je s jedne strane najugroženija populacija koja uz Covid-19 ima pridružene bolesti bilo kardijalnu bolest ili zloćudni tumor. Ali kako je navedeno Covid možda može povećati njihovu smrtnost bez obzira na to imaju li virusnu infekciju ili ne. Treba sačekati rezultate studije, ali već sada može se ustvrditi da su u nas mnogi podcijenili Covid i njegovu smrtnost.

Pretpostavka akademika Radmana da globalna smrtnost nije porasla potpuno je kriva. Istinit je jedino podatak o tome da su najugroženiji upravo oni s pridruženim ozbiljnim bolestima.

No dvije rečenice iz izjave akademika Radmana treba podrobnije komentirati.

Prva je: ”Jedini način da to interpretiram bilo bi da Covid ubija one ljude koji bi i tako bili umrli u toj godini, ali možda mjesec, dva, tri kasnije”.

Takav pristup je neprihvatljiv i gotovo je potpuna negacija života i borbe za život o kojoj akademik na malo drugačiji način govori u svojoj knjizi ”Na putu do zdrave dugovječnosti”. Pravo na život elementarno je pravo svakog čovjeka i zadatak je zdravstvenih djelatnika da učine sve kako bi produžili život.

Relativizacija da Covid dovodi do letalnog ishoda u osoba koji bi i tako umrli za nekoliko mjeseci ne znam pokazuje li bešćutnost osobe koja tako nešto izjavi, koja zanemari da se medicina već godinama skrbi o starijima s teškim bolestima, da aktivno liječi stare osobe s malignim tumorima gdje velika većina završava u relativno kratkom vremenu smrtnim ishodom.

Želja za životom je iskonski poriv svakog pojedinca. Ovakve teorije postaju izlišne kada se radi o tebi ili nekome tko ti je blizak. Srećom biologija u interpretaciji mnogih itekako prepoznaje granice humanosti.

Druga izjava: ”I nemojmo se praviti kao da nitko ne treba umrijeti, odnosno, oni koji umiru od malignih i drugih bolesti 99,9 posto, to sada odjednom više nije važno, nego je najseksi smrt od Covida, pa neki prave karijere i svoje ego-showove”.

Smrt nikada ne može biti seksi bez obzira na to radi li se o Covidu ili zloćudnom tumoru.

Akademik je vjerojatno htio naglasiti da se virus pomodno i nekritično navodi kao uzrok smrtnog ishoda u 2020. godini, a zaboravljaju se drugi uzroci kao zloćudni tumori. Ta teza je potpuno kriva jer je broj umrlih od Covida odmah iza zloćudnih tumora.

Liječnici koji su svakodnevno uz krevet bolesnika, svjesni su kako je letalni ishod neumitan ili predvidiv u određenih osoba. Odgađaju taj ishod, bore se za produljenje života jer i s bolestima ljudi žive i stvaraju, svojim obiteljima pružaju tako potreban mir i radost života, rekao bih potpuni život.

Pretpostavka akademika Radmana da globalna smrtnost nije porasla potpuno je kriva. Istinit je jedino podatak o tome da su najugroženiji upravo oni s pridruženim ozbiljnim bolestima

Smrt od Covida je ledena, gotovo redovito bez kontakta sa svijetom i sa svojim najbližima, najčešće je jedina veza sa svijetom mašina za disanje.

Zdravstveni djelatnici koji svakodnevno proživljavaju trenutke takvog odlaska i nemoć da se pomogne svjesni su neprihvatljivost odlaska na taj način. Takva je smrt daleko od seksi smrti. Ona je brutalni prekid života. Ona je odlazak, a da za mnoge ne možemo znati jesu li nas vidjeli i čuli. Prestanak rada vitalnih funkcija trenutak je kada biologija zauvijek ušuti.

Zato dragi znanstvenici i eksperti pokušajte umanjiti svoj ego. Pokušajte provjerenim i dokazanim znanstvenim činjenicama informirati javnost. Zato se slažem sa zadnjim pasusom rečenice akademika ”pa neki prave karijere i svoje ego-showove”.

No razlozi nam nisu isti jer, po mom mišljenju, Covid-19 je itekako ozbiljna bolest i danas je uz bok, odmah iza kardijalnih bolesti i zloćudnih tumora. Nadam se da ćemo sljedeće godine imati drugačiju sliku.

Danas je nemoguće znati sve o Covidu. Zato je nužnost timski rad. Eksperti različitih medicinskih područja će najbolje odrediti koja je informacija znanstveno provjerena, bez jeftinih, atraktivnih, ali nedokazanih poruka.

Poznat mi je također veliki broj vrhunskih kliničara koji su eksperti za ovo područje i koju znaju uvažavati bolest zbog oboljelih kako bi im pomogli. Njih se premalo čuje.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zabrana upravljanja vozilom nije problem liječnika
    •  Postoji li radno vrijeme u zdravstvu?
    •  Za kvalitetu u medicini - međunarodna prepoznatljivost
    •  Što nas čini Europljanima – izborni zakon ili Schengen
    •  Dodir i riječ su ključ zdravstvene pismenosti
    •  Izgubljene vrijednosti akademske zajednice
    •  Liste čekanja treba ukinuti jer su plodno tlo korupcije
    •  Medicina nije ceh
    •  SOS za zdravstvo
    •  Nakon 40 godina od prve transplantacije koštane srži

> Svi tekstovi ovog autora