novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora).
Prošlo je previše vremena od izbijanja afere ”Panama Papers und die Süddeutsche”, a da izvorni dokumenti i podaci o uslugama odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca prodane poreznim obveznicima iz Hrvatske još uvijek nisu objavljeni ni dostupni.
Gerard Ryle, direktor Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (International Consortium of Investigative Journalists – ICIJ), je izjavio: ”Sve dokumente ‘Panama Papersa’ postavimo na servere i oni se onda mogu čitati s bilo kojeg mjesta na svijetu” (pogledati Washington/ARD, autor: Marin Ganslmeier).
Ta izjava je, međutim, više deklarativne naravi kada su u pitanju dokumenti ”Panama Papers” o hrvatskoj klijenteli odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca. Do danas nisam mogao ”čitati ni s jednog servera dokumente ‘Panama Papersa’ o ovom dijelu svijeta”, a koliko znam, to nije uspjelo ni jednom hrvatskom novinaru.
Bez novinara i financijskih analitičara te ostalih forenzičnih stručnjaka iz Hrvatske praktično je nemoguće između 11,6 milijuna dokumenata uočiti one o hrvatskim korisnicima usluga odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca.
Suviše je naivno vjerovati da su klijenti iz Hrvatske, iskusni u ”zametanju tragova financijskih prevara”, ugovarali usluge Mossack Fonseca izravno pod svojim imenom ili nazivom svoje tvrtke u Hrvatskoj, a ne posredstvom inozemnih tvrtki i banaka, najčešće iz Austrije, Luxembourga, Irske ili off shore tvrtki iz ”trećih zemalja”.
Nedostupnost dokumenata ”Panama Papers” koji se odnose na izbjegavanje poreza obveznika iz Hrvatske u međuvremenu su doveli do toga da je dio hrvatskih novinara počeo pisati o toj aferi bez dokaza, kompromitirajući na taj način i stvarne rezultate međunarodne novinarske istrage.
Potpuno proturječno Ryleovoj izjavi na upit gdje se to mogu ”čitati dokumenti ‘Panama Papers’ iz ovog dijela svijeta” odgovorio je Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva:
”Pravila za sudjelovanje u projektima ICIJ-a su vrlo stroga i ni jedan novinar koji nije iz redakcija/organizacija koje nisu suradnice ICIJ-a (a isto važi i za slobodne novinare) ne može dobiti pristup bazi podataka za rad na pričama. Nakon nekog vremena (kada suradnici na projektu objave najvažnije priče) baze podataka postanu dostupne na web stranici ICIJ-a, ali ne u potpunosti”, naglasio je 7. travnja u svojoj e-poruci Saša Leković.
Da bi se izbjegli eventualni nesporazumi, od Lekovića sam zatražio da pojasni je li mi odgovorio kao predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, čiji sam član nekoliko desetljeća, ili kao privatna osoba uključena u projekte ICIJ-a?
I Leković je 9. travnja u e-poruci pojasnio da kao predsjednik Hrvatskog novinarskog društva ne može ništa drugo odgovoriti nego kao suradnik ICIJ-a, te pojasnio:
”Jednako sam odgovorio svim hrvatskim novinarima koji su mi postavili isto pitanje jer je to i jedini ozbiljan i potpun odgovor. Svatko može kontaktirati ICIJ i tražiti što god želi (kontakt adresa je na ICIJ-jevoj web stranici), no ukoliko Vam odgovore, bit će to točno ono što sam Vam i ja napisao. Ovo Vam mogu posvjedočiti svi hrvatski novinari koji su to već pokušali”, odgovorio je Saša Leković.
Onima koji uskraćuju ili ograničavaju pristup informacijama ne vjerujem, smatram da im i ne treba vjerovati, te da to da im ne treba vjerovati kao profesionalni novinar trebam i objaviti.
Ipak, ovaj puta se dogodilo da osoba koja se predstavlja kao novinar i koja je još k tome i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva zagovara ograničavanje slobodnog pristupa informacijama u maniri birokrata u državnoj ili pravosudnoj administraciji.
No, ako ne vjerujem Ustavnome sudu ili Ministarstvu financija kada mi ograničavaju pravo slobodnog pristupa informacijama, nema nikakvog razloga da se isto ne ponašam i prema Gerardu Ryleu, Saši Lekoviću i prema organizaciji International Consortium of Investigative Journalists.
Osobito je dvojben dio Lekovićevog odgovora da će nakon što International Consortium of Investigative Journalists ”izrauba” informacije, ”baze podataka biti dostupne na web stranicama, ali ne u potpunosti”.
Naglašavam, ”bit će dostupno, ali ne u potpunosti”.
A zašto ne ”u potpunosti”?
Počelo me od onoga što će ”biti dostupno” više zanimati ono što ”neće biti dostupno”, kao i zbog čega to što ”neće biti dostupno” neovisni istraživački novinari ne bi trebali istražiti bez obaveze pridržavanja ”strogih pravila International Consortium of Investigative Journalists”?
Informacija je obavještenje, priopćenje, vijest, izvještaj, podaci o nečemu i sl., a javne informacije ili podaci su oni čije korištenje nije ograničeno na određeni krug osoba, već se mogu slobodno koristiti za objavljivanje i širenje (za novinare i medije).
Sloboda informacija je jedna od osnovnih demokratskih sloboda. Ona je pretpostavka stvarnog sudjelovanja širih slojeva u demokratskom političkom životu i odlučivanju.
Često je monopol na informacije ”ključ i sredstvo” za uspostavljanje ili učvršćivanje i političkog monopola (tiranije). Zbog toga se u praksi često informacije ”obrađuju i filtriraju”, čime se potpuna informacija deformira i zbog čega javnost trpi u pogledu obaviještenosti.
Nasuprot informaciji je dezinformacija, lažno obavještenje, odnosno vijest koja se ”ne objavljuje u potpunosti” da bi se prešutjele ”nezgodne činjenice” ili da se plasiraju netočni (klevetnički) podaci o nekomu ili nečemu, koji se zlonamjerno šire zbog nanošenja štete bilo onome kome se ti podaci daju, bilo onome na koga se odnose.
Zbunjuje kada se ta osnovna načela informiranja moraju napominjati osobama koje se predstavljaju kao novinari – Gerardu Ryleu, direktoru International Consortiuma of Investigative Journalists i njegovu suradniku Saši Lekoviću, koji je ujedno i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.
International Consortium of Investigative Journalists je deklarirana kao neprofitna organizacija sa sjedištem u Washingtonu, osnovana 1997. godine. Novac za rad te organizacije mora direktor Ryle sam skupiti i organizacija je potpuno ovisna o donacijama.
Veće donacije se u blagajnu ICIJ-a slijevaju iz organizacija poput nizozemske zaklade Adessium, britanskog Otvorenog društva ili američkog Pulitzerovog centra za izvještavanje o krizama. Veliki dio sredstava kojima se financira ta novinarska mreža čine brojne manje donacije – građana koji su uvjereni da su kritični mediji i slobodno i neovisno istraživačko novinarstvo važni za funkcioniranje demokracije.
Pozivam kolege hrvatske novinare da se izbore da se i dokumenti ”Panama Papersa” o izbjegavanju poreza u Hrvatskoj postave zajedno s dokumentima iz ostalog svijeta ”na servere” da bi se mogli ”čitati (i forenzično analizirati) s bilo kojeg mjesta na svijetu”.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.