novinarstvo s potpisom
I službeno Ivica Todorić postao je lice s tjeralice.
Bio u Londonu, Zugu ili Malom Mokrom Lugu, Todorić je pobjegao od hrvatskog pravosuđa ponavljajući već viđen obrazac Velikih Domoljubnih Hrvatina kada dođu u sukob sa zakonom.
U tom trenutku oni naprosto zbrišu preko granice, zaboravljajući Lijepu Našu u koju su se toliko zaklinjali držeći desnicu na srcu dok su do suza ganuti pjevali hrvatsku himnu.
“Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što”, zakleo se svojedobno i Todorić Tuđmanu, da bi sada, kad ga je Domovina pozvala da objasni s koliko se nula pisala ta ljubav, od nje pobjegao glavom bez obzira.
Baš kao što su to prije njega i drugi činili, primjerice, najdugovječniji HDZ-ov premijer Ivo Sanader ili, pak, najodlikovaniji Tuđmanov general Vladimir Zagorec.
Sjećamo se još onih sramnih i ponižavajućih slika dok austrijska policija na naplatnim kućicama autoceste vadi iz automobila bivšeg premijera Sanadera i potom ga poput zadnjeg tata odvodi u neki seoski pritvor prije negoli ga sud izruči matici zemlji iz koje je uz malu pomoć prijatelja nesmetano pobjegao.
Ni bivši pomoćnik ministra obrane Zagorec nije se dragovoljno vratio u Domovinu koja ga je od pomoćnog geodeta i šofera uzvisila do najvišeg čina i usput debelo obogatila. Da bi stigao do zatvora zbog krađe dragulja iz MORH-a, morao je na osnovi tjeralice biti izručen Hrvatskoj iz Austrije.
Sada će, eto, i najveći i najomiljeniji HDZ-ov tajkun morati biti najprije uhićen negdje u inozemstvu i izručen Hrvatskoj želimo li ga vidjeti pred hrvatskim sudom.
Svaki bijeg u pravilu je priznavanje krivice, pa ga Gazda, baš kao i Premijer i General prije njega, pokušavaju opravdati “političkim procesom” koji ih čeka u Hrvatskoj.
Bilo bi smiješno da nije tragikomično!
Kada najvažniji ljudi sistema koji su ga sami gradili na svoju sliku i priliku pokušavaju taj isti državnopravni sistem prikazati kao neprijatelja koji ih proganja i mrzi pokušavajući na taj način opravdati svoje odsustvo iz zemlje i sugerirati svoju nevinost za nestale milijune i milijarde, onda se valja zapitati tko ih to i zašto politički progoni?
Ivo Sanader je upirao prstom u Jadranku Kosor, Vladimir Zagorec u Stipu Mesića, a Ivica Todorić u Andreja Plenkovića. Više od bilo čega demantira ih sama činjenica da su u inozemstvo pobjegli pred zakonom vlastite zemlje, priznavši time svoju krivicu!
Nevini se suda ne boje, pošteni nemaju para za život u Londonu ili Švicarskoj, dobronamjerni u namještaljke ne vjeruju. Zato Ivica Todorić ovdje više nikome ne može pričati bajke o “prikupljanju dokaza” ili se izvlačiti na maniju proganjanja.
Što duže Todorić bude bježao od Hrvatske, njegova krivica sve će se više potvrđivati. A ovdašnjoj publici nema dražeg prizora od omrznutog tajkuna koji se kući vraća u lisicama. I nakon Londona, Zuga ili Malog Mokrog Luga stanuje u Remetincu.
(Prenosimo s portala Novoga lista).