novinarstvo s potpisom
Za ono što se, nažalost, u Hrvatskoj čini na dnevnoj bazi u Njemačkoj možete biti kažnjeni s pet godina zatvora. Tako barem tvrde portali koji su donijeli vijest o osamdesetogodišnjoj Ursuli Haverbeck, poznatijoj pod nadimkom “naci baka”, koja je nedavno kažnjena s dodatne dvije godine iza rešetaka zbog tvrdnje da Auschwitz nikad nije bio korišten za masovna istrebljenja ljudi, već se po njezinom mišljenju radilo o radnome logoru.
Kažnjena je sa dvije i pol godine zatvora zbog tih tvrdnji objavljenih u desničarskom časopisu, a nakon uložene žalbe odrezalo joj još dvije. S obzirom na poodmaklu dob ta obožavateljica zločinačkog, nacističkog režima mogla bi život okončati iza rešetaka. Nema sentimenta ni olakotnih okolnosti zbog starosti. Onaj tko javno negira zločinački karakter i veliča ili zagovara Hitlerov Treći Reich noći iza rešetaka – i točka.
Nijemci hapse! A što rade Hrvati? E, oni pregovaraju.
Slušam i čitam o ovim nebulozama zašto se ne može ukloniti ustaški pozdrav s jasenovačke ploče i ne vjerujem!
Svakom normalnom kristalno je jasno da ploča s odioznim pozdravom nije nikakvo spomen-obilježje poginulim braniteljima iz redova HOS-a, već ulična, smišljena, namjerna provokacija za destabilizaciju vlasti.
Jedini joj je cilj potpaljivati i dvadeset i sedam godina kasnije prizivati atmosferu devedesetih. Godine u kojima je nelagodu osjetio svatko tko je sumnjao u istinitost i uporno ponavljane tvrdnje kako je NDH bila stoljetna težnja hrvatskoga naroda.
Knjige na smetištu, rušenja i podizanja u zrak tisuće antifašističkih spomenika, nazivi ulica po čelnicima ustaškoga režima, poruke tipa ili se “pokloni ili se ukloni”… Bilo je i uklanjanja i uklonjenih. Neke jeo mrak, druge gutale rijeke. Sretnici su tek degradirani, izbacivani s posla ili i iz stanova.
Tužna i ružna vremena, ne ponovilo se! Uporno ih, međutim, prizivaju oni koji su ih dobro naplatili. Za tu svrhu isturaju u prvi plan mrtve, poginule, one za koje nikada nećemo doznati da li bi željeli ime vezati uz pozdrav pod kojim su činjeni sramni zločini – ne samo u Jasenovcu.
Mogu njihovi suborci i prijatelji zbog raznoraznih razloga tvrditi da je tako, kako ne bi imali ništa protiv jer im je to i u ratu na grbu pisalo. Ne znamo. I ne znamo. Nikad nećemo biti sigurni je li to bio njihov izbor ili im je netko na uniformu prišio neželjenu oznaku.
U ime mrtvih branitelja poginulih u Jasenovcu Vladini predstavnici danas pregovaraju i razgovaraju i s čovjekom koji je navodno izjavio za Antu Pavelića da je ” istinski borac za Hrvatsku, a Jasenovac bolnica”? S čovjekom koji je nedavno u Kninu uhićen dok je u Ulici Franje Tuđmana, obučen u crno, na obljetnicu Oluje izvikivao taj isti ustaški pozdrav.
Riječ je o ratnome zapovjedniku IX. bojne HOS-a Marku Skeji, pa ne mogu ne zapitati jesu li se ti dečki, čija su imena danas na crnoj ploči, mogla usprotiviti svom zapovjedniku i tražiti izbacivanje pozdrava iz grba ako nisu željeli takvo što na rukavu dok brane domovinu.
Bojim se da to nije bilo moguće.
Sada u ime onih koji se ne mogu oglasiti govore ljudi kojima je jedini cilj oživljavanje ratnih godina, nacionalnoga jednoumlja koje je možda imalo svrhu u to ružno vrijeme, ali u miru tek nevješto skriva namjeru onih koji na izborima ne mogu dobiti da sruše za njih nikad dovoljno desnu vlast.
Ljude u crnom, koji ljube crne spomen-ploče s još crnjim pozdravom, uredno potiču i “ucjenjivači” Milana Bandića Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović, koji uporno ukazuju na Plenkovićevo podlijeganje političkim ucjenama koalicijskih partnera. Što reći nego da džepar i na prosjaku vidi samo džepove. Iznuđivači iznudu.
Samozvani glasnogovornik branitelja, ali i Hrvatica i Hrvata, bio je i Milijan Brkić, potpredsjednik Sabora, rekavši nedavno: “Mi, branitelji ’91 sigurno nismo išli u rat s ‘Druže Tito mi ti se kunemo'”.
Ovo “mi” (govor u ime svih, ne samo branitelja već i čitavog naroda) ostalo mu je, bit će, iz prošlog sustava.
Prevario bi se Milijan koliko bi tih “mi” recimo iz Istre i Primorja, regija s najvećim odazivom u Domovinskome ratu, otpjevalo radije “Bandieru rossu” nego “Juru i Bobana”.
Ovi s krajnje desnog vole sve one koji se s njima ne slažu nazivati mrziteljima domovine. Ljudima koji nikada nisu željeli Hrvatsku.
To stalno ponavljaju iako ih referendum o samostalnosti iz svibnja ’91 savršeno demantira. Tako ispada da jedini koji ne vole ni Hrvatsku ni njezine građane su oni, jer zemlju neprestance guraju na stranu poraženih.
Svi oni koji zbog obiteljskih trauma obezvređuju antifašistički pokret i lidera tog pokreta, oni koji nisu u stanju razlučiti potpuno različite ideološke pozadine Nezavisne Države Hrvatske i Socijalističke Federativne Republike Hrvatske, već kao papagaji ponavljaju za svojim vođama osudu svih totalitarnih sistema, oni kojima je radna knjižica do ukinuća ostarjela na Zavodu za zapošljavanje, a ne žele priznati ni jednu pozitivnu tekovinu socijalizma zaslužili su sve ovo.
Zaslužuju da ih vode i njima upravljaju Bruna Esih i ljubitelj crnih kapa s ustaškim znakovljem. Crnilo ljudi u crnome!
A moglo je i drugačije samo da smo se i u 21 .stoljeću ugledali na Njemačku.