Njemački katolici ne spremaju nikakvu šizmu

Telegramova vijest o ”uroti” Konferencije njemačkih biskupa i Središnjeg odbora njemačkih katolika protiv Vatikana zvuči alarmantnom. ”Započeli su u nedjelju revolucionarne rasprave o reformama unutar Katoličke crkve. Biskupi u sprezi s laicima-profesionalnim katolicima spremaju Papi urotu”, sugerira izvjestitelj.

To golica znatiželju, tim više, što je Katolička crkva u Njemačkoj jedna od trenutačno najinovativnijih, barem u Europi, jedna od dosljednih (koja je strogo postupala prema pedofilima u svećeničkom ruhu, koja je i bogata i darežljiva, ali i zahtjevna).

Što je, dakle, na pomolu u Njemačkoj: ”Revolucionarne rasprave” o celibatu i načinu života svećenika, položaju žene u Crkvi, seksualnosti i seksualnome moralu Katoličke crkve te kontroli moći unutar Crkve. ”Neposredni povod za sazivanje te Sinode nagomilani su skandali sa seksualnim zlostavljanjima u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj” (Telegram).

Prije početka Sinode o Amazoniji (a još prije nego što je započela Sinoda o braku i obitelji 2014. godine) zavladala su neizgovorena, ali i te kako ćutljiva nada da će Papa progurati te ”vruće teme” kroz mala vratašca, ne bi li lukavošću slomio tvrdokorni otpor notornih kočničara

Revolucionarnima te rasprave mogu biti samo onome tko je smetnuo s uma ili zaboravio da ima tek nekoliko tjedana kako je u Rimu završila Sinoda o Amazoniji, tijekom koje su točno ove teme – makar u drugom kontinentalnom i pastoralnom kontekstu – bile na stolu kao ”strukturalne reforme” kojima su biskupi iz misijskih predjela svijeta kanili doskočiti globalnom problemu Crkve: pomanjkanju svećeničkih zvanja, preopterećenosti aktivnih i mahom (pre)starih dušobrižnika, nemogućnosti Crkve da svim vjernicima svake nedjelje osigura ”punovrijedno” euharistijsko slavlje, zato što im Crkva uskraćuje euharistiju iz razloga koji ne proizlazi iz same naravi euharistije.

Prije početka Sinode o Amazoniji (a još prije nego što je započela Sinoda o braku i obitelji 2014. godine) zavladala su neizgovorena, ali i te kako ćutljiva nada da će Papa progurati te ”vruće teme” kroz mala vratašca, ne bi li lukavošću slomio tvrdokorni otpor notornih kočničara.

”Slučajno”, jedan od glavnih bio je na Sinodi, pa nastupa i sada, u svojoj rodnoj Njemačkoj – bivši prefekt Kongregacije za vjeru, kardinal Gerhard Müller u sprezi s bivšim ravnateljem Vatikanskih arhiva kardinalom Braumüllerom (koji je zbog godina već onkraj dobroga i zla, ali je još uvijek hiperaktivan u ulozi ometača svake reforme; kardinal Caraffa je umro, ostao je još i Burk).

Ovaj se trolist ne umara u sprječavanju svih reformskih poteza, i njihov je utjecaj vrlo osjetan. Iako su svih 120 članaka, s kojima su se do zadnjeg trenutka sinodalci žestoko hrvali, dobili potrebnu dvotrećinsku većinu suglasnosti – dobili su je po cijenu neodređenosti i neobvezatnosti po svim temama koje se odnose na konkretne reforme. Vidi gore – o celibatu i načinu života svećenika, položaju žene u Crkvi, seksualnosti i seksualnome moralu Katoličke crkve te kontroli moći unutar Crkve.

Što je, dakle, na pomolu u Njemačkoj: ”Revolucionarne rasprave” o celibatu i načinu života svećenika, položaju žene u Crkvi, seksualnosti i seksualnome moralu Katoličke crkve te kontroli moći unutar Crkve. ”Neposredni povod za sazivanje te Sinode nagomilani su skandali sa seksualnim zlostavljanjima u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj” (Telegram)

Ni na Sinodi te teme nisu bile nove, niti je krug onih koji je za njih mogao glasovati, bio inovativan: biskupi kao sinodalni očevi, nekolicina klerika, neki redovnici, iako se unutar Crkve kao i izvan nje pojavljivao zahtjev da se i redovnicama dade glasačko pravo.

I u listopadu – déjà vu. Papa se i dalje trudi prevladati unutarcrkvenu stagnaciju, i dalje potiče sinodalizaciju kojom misli pobijediti ”centralizam diktiran panikom” (bečki teolog Paul M. Zulehner u ”Kirche-In”, br. 12/2019, str.16).

Prijedlozi za sve reformske pothvate, identični onima što ih Telegram smatra ”revolucionarnima”, iznosili su se u mjesnim crkvama, samo da ih počnem nabrojiti od kraja pontifikata pape Ivana Pavla II. na dalje: u jesen 2005. na Redovnoj sinodi u listopadu, zatim 2007. godine: tada su nizozemski dominikanci, također suočavani s ”misionarskim potrebama”, podnijeli katalog prijedloga kako doskočiti zajednicama bez svećenika: zarediti oženjene đakone, zarediti ”provjerene muškarce” (”viri probati” – ”feminae probatae” nisu postojale u njihovu rječniku, ili se nisu usudili spomenuti ih); zatim 2014. godine, na izvanredovnoj sinodi o braku i obitelji – i tada je reformska potreba već prepoznata kao ”urgentna”.

Da su žene u svim takvim inicijativama ”ostale ispred zatvorenih vratiju”, i sada su biskupi i Njemačke i Austrije isticali ”sa žaljenjem i s razumijevanjem za razočaranje, uz molbu da se ne zatvore nastavku dijaloga”.

Njemački biskupi kane princip ”sinodalnosti” pretvoriti u živu praksu: Zato će iz Središnjeg odbora njemačkih katolika (Zentralkomitee deutscher Katholike ZdK) pozvati podjednak broj članova kao i članova Njemačke biskupske konferencije i pripustiti te laike (muške i ženske) glasovanju. Je li to ”revolucionarno”? Možda autoru Telegrama.

I u listopadu – déjà vu. Papa se i dalje trudi prevladati unutarcrkvenu stagnaciju, i dalje potiče sinodalizaciju kojom misli pobijediti ”centralizam diktiran panikom” (bečki teolog Paul M. Zulehner u ”Kirche-In”, br. 12/2019, str.16)

Polako: glasački modaliteti su takvi da je za usvajanje zaključka potrebna dvostruka dvotrećinska većina: ona svih glasača plus ona svih biskupa. Prema tome, kanonici koji su osmislili tu ”klerikalnu čarobnu formulu”, učinkovito su se pobrinuli da se biskupi ne mogu nadglasati.

Sinodalni zaključci ne stvaraju pravo, oni su samo ”prijedlozi” i svaki biskup je slobodan prihvatiti ih ili ignorirati.

Sve što se tiče svjetske Crkve, proslijedit će se u Rim. A ondje je Papa slobodan prihvatiti zaključke ili ih odbiti.

S reformskim procesima, u kojima ”puk” smije suodlučivati, europske mjesne crkve – Njemačka, Austrija, Nizozemska, Švicarska – nisu stekli pozitivna iskustva, i procesi su ispali ”pseudoreformama”. U najboljim slučajevima rezultat je bio ”malo manje od ništa”, uz velika razočaranja.

Zato se autor Telegrama, kojem se na vidiku već nazire ”revolucija u palači”, ne treba odveć zabrinjavati – ili napeto očekivati ”revolucionarna rješenja”. Njegova vijest – taman za sezonu ”kiselih krastavaca” – ima informativnu vrijednost podjednako kao rečenica ”pas ugrizao čovjeka”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora