Obama uvrijedio kršćane?

Reakcije konzervativnih Amerikanaca na govor Baracka Obame na ovogodišnjem Molitvenom doručku su, da se blago izrazim, jednostavno pretjerane i doista nepravedne. Može se argumentirano (po)tvrditi da su mnoge među njima bezobrazne izmišljotine jer lažno optužuju Predsjednika  da umanjuje zlodjela islamskih terorista i izjednačuje kršćansku inkviziciju prošlosti sa današnjim brutalnim barbarizmom Islamske države.

Što je to zapravo Barack Obama rekao u tom svom navodno kontroverznom govoru? Ništa što do sada nismo čuli. Ponajprije je istaknuo kako sve religije svijeta sadrže plemenite namjere, svojim učenjem zbližavaju ljude i upućuju ih na dobra djela, a posebice da brigu za siromašne, slabe i obespravljene. Obama je zatim elaborirao kako vjeru, koja je u svojim temeljnim postavkama dobra, neki iskrivljuju i zloupotrebljavaju kao sredstvo zla, isključivosti pa čak i nasilja.

Nisam Obamin apologet, ali držim da je krivo shvaćen i neopravdano napadnut. Treba prepoznati njegov ključni argument da valja tražiti ono što je zajedničko, jer sve dok je naš odnos definiran samo međusobnim razlikama dajemo moć onima koji siju mržnju, a ne mir, onima koji traže sukob, a ne suradnju koja bi svim ljudima pomogla da dođu do pravde i prosperiteta

Pri tome je podsjetio na nedavne terorističke napade u Peshawaru, Parizu, Nigeriji i na drugim mjestima. Usput je upozorio i na opasnosti rastućeg antisemitizma u Europi, kao i na progone kršćana u Nigeriji i na Bliskom istoku.

Cijeli je govor uglavnom bio usmjeren na ukazivanje opasnosti da se inače dobra vjera iskrivi i u svojim ekstremnim oblicima zloupotrebi protiv onih koji ne vjeruju ili vjeruju na drugačiji način.

U tom je kontekstu, što se i očekivalo, osudio sve one koji vjeru koriste kao izgovor za širenje nasilja i zla te posebno naglasio da ”niti jedan Bog ne odobrava terorizam”, te da se stoga zlu koje se čini u ime religije moraju suprostaviti svi pravi vjernici. Istovremeno, naglasio je Obama, vjerske se slobode moraju osigurati svima u svijetu.

Nakon što je na Molitvenom doručku oštro osudio zločine ISIL-a kojeg je nazvao “kultom smrti koji u ime religije čini neviđena barbarstva,” Obama je smatrao potrebnim upozoriti kršćane na opasnosti samopravedničkog trijumfalizma.

I tu dolazi njegova najosporavanija rečenica koja je izazvala najburnije reakcije: ”Ne smijemo gledati s visine misleći kako se to događa samo negdje drugdje. Sjetimo se kako su tijekom križarskih ratova i inkvizicije ljudi činili stravične zločine u Kristovo ime.”

Usput je kao primjer zloupotrebe vjere spomenuo i robovlasništvo i rasnu diskriminaciju koji su se donedavno u Americi i Južnoj Africi branili citiranjem Biblije.

Reakcije konzervativnih Amerikanaca na govor Baracka Obame na ovogodišnjem Molitvenom doručku su, da se blago izrazim, jednostavno pretjerane i doista nepravedne. Može se argumentirano (po)tvrditi da su mnoge među njima bezobrazne izmišljotine jer lažno optužuju Predsjednika  da umanjuje zlodjela islamskih terorista i izjednačuje kršćansku inkviziciju prošlosti sa današnjim brutalnim barbarizmom Islamske države

Ne treba naglašavati kako su i povijesne i suvremene reference zloupotrebe kršćanstva istinite. Sve što je Obama htio postići je ponizno priznanje da je i (njegova) kršćanska vjera podložna iskrivljenjima i zloupotrebama.

U čemu je onda problem? Ponajviše u spominjanju križarskih ratova i shvaćanja da se radi o neprikladnim povijesnim usporedbama u vrijeme kada cijeli svijet strahuje od islamističkog terorizma.

Iz nekih mojih ranijih debata s konzervativnim kršćanskim liderima znam da Amerikanci o križarskim ratovima imaju mnogo pozitivnije mišljenje od nas Europejaca, a u to su me još jednom uvjerili ovi žestoki napadi na Obamin govor. Evo nekoliko najoštrijih kritika koje se najviše komentiraju u američkim medijima.

Poznati kolumnist i televizijski komentator Charles Krauthammer je Obaminu usporedbu nazvao ”banalnom, uvredljivom i adolescentnom”, te naglasio: “Kršćani više ne idu u križarske ratove. Priča današnjice i našeg vremena je sve veći val nasilja i barbarstva koje vidimo u svijetu – od Nigerije do Pariza sve do Pakistana i Filipina – koje dolazi iz jednog izvora, a to je islam.”

Predsjednik Katoličke lige Bill Donahue, neumorni kritičar svega sto dolazi od Obame, optužio ga je da svojom izjavom umanjuje odgovornost islamskih terorista. ”Obamino neznanje je zapanjujuće, a njegova usporedba vrlo opasna”, već nekoliko dana u medijima ponavlja Donahue.

Bivši predsjednički kandidat, senator iz Pennsylvanije i prakticirajući katolik Rick Santorum je izjavio: ”Današnje su Predsjednikove primjedbe, dok kršćane razapinju, dekapitiraju i proganjaju diljem Bliskog istoka, potpuno neprimjerene i uvredljive za sve vjernike. Dok kršćani današnjice svojim životom nastoje odražavati Kristovu ljubav, ISIL-ovi ekstremisti koriste svete tekstove za opravdanje nasilja.”

Obama već nekoliko godina, posebice od svog čuvenog govora na sveučilištu u Kairu, inzistira na tome kako se ovaj ciklus sumnje i nesloge mora okončati radi miroljubive budućnosti čovječanstva. To je pravi kontekst za interpretaciju njegova govora na Molitvenom doručku

Jedan od izglednih kandidata za sljedeće predsjedničke izbore guverner Luisianne Bobby Jindal je optužio Obamu kako njegova ”povijesna lekcija ignorira ono što mu se događa pred nosom”. Jindal poručuje: ”Srednjovjekovni kršćani su pod kontrolom, gosp. Predsjedniče. Molimo Vas, suočite se s prijetnjom radikalnog islamizma”.

Jim Gilmore, nadaleko poznati (bivši) guverner Virginije, je izuzetno oštar u svojoj osudi. ”(Obama) je uvrijedio svakog kršćanina u SAD-u. Nema ničeg  što bi se moglo usporediti s jezovitim ponašanjem terorista čija su zvjerstva zapanjujuća”.

Nisam Obamin apologet, ali držim da je krivo shvaćen i neopravdano napadnut. Treba prepoznati njegov ključni argument da valja tražiti ono što je zajedničko, jer sve dok je naš odnos definiran samo međusobnim razlikama, dajemo moć onima koji siju mržnju, a ne mir, onima koji traže sukob, a ne suradnju koja bi svim ljudima pomogla da dođu do pravde i prosperiteta.

Obama već nekoliko godina, posebice od svog čuvenog govora na sveučilištu u Kairu, inzistira na tome kako se ovaj ciklus sumnje i nesloge mora okončati radi miroljubive budućnosti čovječanstva. To je pravi kontekst za interpretaciju njegova govora na Molitvenom doručku.

 

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora