Obavijest za nadrndane stanare

Na vrata svijeta i planeta, u haustoru, okačit je trebalo obavijest stanarima da će ovih nekoliko desetljeća biti malo veća buka zbog štemanja i renoviranja. Potrebno je naime izmijeniti izolaciju na umovima i okrečiti stubište povijesti koje je išarano grafitima i polijepljeno žvakama, koje su ispadale iz raznoraznih labrnja koje paze na oralnu higijenu.

Tako otprilike.

Možda bi takva jedna obavijest mogla zadovoljiti one kojima je ”dosta buke društva, i jednih i drugih”, kako vele. I sa strane slobode i sa strane divljaštva. Jer buka je buka i nju u ovim trenucima primjećuju samo oni – s posebno istančanim sluhom za moral neutralnosti ili neutralnost moralnosti. Kako god. Bitno je samo da su oni na strani ljubavi. S tim da prije toga moraju brže bolje i ljubav proglasiti i pretvoriti u neutralnost. To jest u njezin najčešći oblik koji se pojavljuje na ovome svijetu, a to je ljubav prema svima, svemu i svačemu. Ljubav koja stoji dovoljno daleko iznad svega da se ni u čemu konkretnom ne može i ne mora ogledati.

I sada zamislimo scenu u kojoj grupa divljaka napadne nevine ljude na ulici. Ovi prvi se deru jer im je to materinji jezik utjerivanja sile, a drugima je vrisak reakcija straha i obrane. I onda naiđu ovi promatrači u moralnim pidžamama od kašmira koji se pobune, pazite sada, ne protiv napadača, nego protiv buke i galame!

E sad, na prvu se učini da su to neki ljudi željni mira, sklada i ljepote, mirotvorci, reklo bi se. Ali opet mirotvorce poznajem poprilično drugačije. Pravi mirotvorci nisu oni koji stišavaju, već oni koji društvo, a pogotovo dijelove društva kojima je dernjava i vikanje materinji jezik, pokušavaju naučiti jezik i gramatiku mira. Jezik koji nam je zapravo svima strani. 

U uzburkanim dobima, kada svijet biva bučan jer se preslaguju vrijednosti; jer se brane i napadaju slobode, dok siledžije uzimaju stvar u svoje grube ruke (žuljevi i mišići su uvijek bili kapital kojim se sve može opravdati) dođe uvijek trenutak za one koji dolaze s porukama kako im je dosta podjela, sukoba i napetosti. Oni koji se poistovjećuju s mirotvorstvom, ljepotom života, ljubavlju samom.

Oni dolaze na letećim ćilimima joge, šantre mantre, promatraju svijet ozgora, iz perspektive muza olimpskog državljanstva.

Ne bi oni da se uprljaju blatom. Pod isti prijezir stavljaju i nasilne osvajače i one kojima je do slobode. I one koji bi proganjali i one koji su označeni kao lovina. Jer ne mogu vjerovati da netko na ovom svijetu doista i želi slobodu, mir, pravednost, bratstvo i sestrinstvo.

I protivnici fašizma danas su kod njih mišljeni jedino kao suprotna ideologija. Sve je to njima sumnjivo. Vjeruju samo u svoj “daleko od toga svega”. U svoju posebnost. U privilegiju neukaljanosti.

I ovi što se bore za slobodu za njih su prljavi. Bolje je slobodu samo uživati. Preko rukavica PH neutralnosti. Oni sa svog ćilima po nama prljavima bacaju mirišljave latice prijezira. Otkinute s istog onog ružičnjaka čije trnje golim rukama čuvaju ovi neki prljavi borci za prava. Ovi koji viču po ulicama “ljudi, zvijeri su nam pred vratima”.

Ti ”moralisti” su svoj materijal slobode, koji su neki prije svih nas teško izrudarili, rastalili i od njega napravili space shuttleove kojima su otišli na neke svoje plišane planete. I sad nam se javljaju ozgor razdragani i u moralnim pidžamama da malo smanjimo muziku. Da malo utišamo galamu. Da “zvijeri su nam pred vratima” kažemo tiho i u svoja četiri mržnjom pošarana zida.

Ne bi da osuđuju. To po njima pridonosi samo dodatnoj galami.

Neutralnost je njihova agenda. Sve bi razmutili, razgodili do prozirnosti. Ukinuli granice između dobrog i lošeg da bi nam i svoj egoizam prodali kao naravnu stvar. Svoju taštinu prodali kao vrlinu.

Njihov moral nema savjest, u njihovom se svijetu ne podiže glasa.

Kako smo došli do takvog morala, morala otupljene društvene savjesti? Morala u kojem nas više ne sablažnjava ni fašizam, ni otvorene prijetnje nasiljem.

Je li egoizam današnjeg pojedinca dostigao stadij u kojem je taština izgubila svoju sramotu i strahotu? U svijetu u kojem nam se parfemi zovu ”Chanel Egoiste”. Može li se ovakav pojedinac i nad čime danas zgroziti, a da to nije nešto što se tiče njegova ”mira”?

Njemački sociolog Martin Hecht vidi izvor toga u sljedećem: ”Moralno zgražanje” i skandali postali su čisti politički i medijski teatar inscenacije. Politika i mediji prepoznali su moral i skandal kao osobiti naboj za društvo i stoga ih neprestano koriste u vlastitim sukobljavanjima s neistomišljenicima ili u pumpanju vlastite koristi.

Kada se takvo ”moralno zgražanje” i ”skandali” neprestano i na svakom ćošku insceniraju u društvu, onda pojedinci počinju otupljeno i usporeno reagirati. Postaju zasićeni i željni ”mira”. I zato nam se žale na buku koja ometa njihov mir. Pa i na buku u kojoj se brani sloboda i demokracija.

Bučno je, dragi moralisti sa ćilima, bučno je, znam, ali vladavina prava i demokracija nisu produkt vilinog praha, nego nečijeg bdijenja nad dobrotom i spremnosti da se zlo nazove svojim imenom. Zbog vas je demokracija i postala demokracijom raspoloženja. To jest, ona traje dok ste vi raspoloženi, a raspoloženje vam je dobro samo dok svijet vama stoji na raspolaganju.

Ljubav, sloboda i moral ne promatraju svijet sa strane. Oni nisu neutralni, nego su se kroz cijelu ovu povijest ”prljali” utjelovljenjem u konkretno djelovanje. Stoga vas ovih par desetljeća, dragi moralisti sa ćilima, molimo za strpljenje i da pazite i vi kada izlazite napolje. Jer su nam zvijeri pred vratima. Ako ste ipak nezadovoljni, svoje žalbe upišete u knjigu s naslovom ”Oralna higijena moralnih hijena”. Unaprijed hvala!

Vaš hausmajstor.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Nebojšin Jošua
    •  Mi smo perfektan narod, narod prošlosti
    •  Uputstva za mržnju prema Europi
    •  Emocionalno dezorijentirani donose očajne političke odluke
    •  U našem vremenu su prodrli podvojenost, divljaštvo i laž
    •  Strpljiv ima jednog Boga. Nestrpljiv ih ima kolko hoćeš
    •  Osveta loših đaka
    •  Povratak u korito
    •  Rodni studij: Tko tu koga u Crkvi – sluša?
    •  Institucionalizacija milosti

> Svi tekstovi ovog autora