novinarstvo s potpisom
”… Brani se svaka komunistička i druga rastrojna propaganda, obustavljaju njihove organizacije, zatvaraju njihova zborišta, zabranjuju njihove novine i svi drugi spisi koji bi mutili mir i spokojstvo Države” – ovako nekako glasio je tekst Obznane kojom je Komunistička partija stavljena izvan zakona, a njezinim zastupnicima onemogućen rad.
Bila je to naredba Vlade Kraljevine SHS iz prosinca 1920. godine o zabrani legalnoga djelovanja stranke, donesena nakon nenadana uspjeha Komunističke partije na izborima mjesec dana ranije, na kojima je, gle čuda, osvojila pedeset i osam mandata i pokazala se kao treća politička snaga. Godinu dana kasnije Obznana je podebljana donošenjem Zakona o zaštiti javne bezbednosti u kolovozu 1921. godine, mjere protiv “opakih” komunista.
Da je taj dokument vječna inspiracija nedemokratskih umova, svjedoči i nakana
HDZ-ova koalicijskog partnera. Prema pisanju Novog lista od četvrtka Hrvatska čista stranka prava kani zabraniti djelovanje SDP-a kad bude u poziciji da odlučuje o Hrvatskoj. Piše Dražen Ciglenečki da im nekako i nije legla izjava premijera i čelnog čovjeka socijaldemokrata da u Domoljubnoj koaliciji ima fašista “koji u stranačkim prostorijama drže slike Ante Pavelića”.
Prepoznali su se. Nije ni čudo kad su ostali jedni od rijetkih (90-ih ih je bilo znatno više) koji uporno i dosljedno obilježavaju godišnjicu osnutka tzv. Nezavisne Države Hrvatske – a nije im bogme strana ni ideja o širenju na cjelokupan etnički i povijesni prostor. Evo njih u Zemunu čim ušutkaju “komunjare” i njihove simpatizere koji su im se drznuli dati toliku količinu glasova, pa sad eto imaju zastupnika više nego 1920. godine.
Obećavaju da će SDP zabraniti i “prebaciti na optuženičku klupu”, pa nek’, brate, odgovaraju za sve učinjeno u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a ne da tu pišu pisma Mostu i mrse račune Domoljubnoj koaliciji Tomislava Karamarka.
I on sam, mnogo, mnogo prije najave Obznane HČSP-a, još u pretkampanji ovih nesretnih izbora, jasno je nagovijestio da kad njegovi dođu na vlast, svi doma možemo pričati što god nas je volja, ali će zato javno iznesena riječ, ukoliko nije po mjeri HDZ-ova cenzora, biti sankcionirana.
Ne nervira Zoran Milanović svojim govorom kontra novovjekih fašista i ksenofoba samo HČSP, prepoznaje se i Karamarko i na svoj nespretan i brljav način prtlja o tome zašto je premijeru bitna pozicija, traljavo insinuira kad god može da je to čelniku SDP-a jedina mogućnost da prikrije nekakve nečasne radnje obitelji i ljudi oko sebe.
I dok je ljudima kompletno jasno prema kome Milanović odapinje ubojite strijele kad javno govori o ksenofobima, fašistima ili pak ljudima u Domoljubnoj koaliciji protiv kojih su podignute optužnice, Karamarkove riječi zvuče prijeteće! Mirišu na vremena kad se gubio stan, posao, pa i glava – sve zbog krivog stava.
Iz tih sjećanja na razdoblje kad je zbog krivog prezimena i stava odlazila glava izvukla je ovih dana potencijalna zastupnica Mosta, Riječanka, neurologinja Ines Strenja Linić osuđenog ratnog zločinca, umirovljenog generala Mirka Norca i navela ga kao svoj moralni uzor, na užas svih koji su nekih davnih godina pozorno pratili riječko suđenje generalu iz Otoka i donošenje presude sutkinje Ike Šarić. Proglašen je krivim i opravdano poslan iza rešetaka.
Dakle najava nove Obznane, optužnice, prijetnje, krivi moralni uzori, sve što se ovih dana mota po portalima, društvenim mrežama, novinama… nije ponukalo čelnika Mosta Božu Petrova, koji se voli hvaliti čistim obrazom svoje Liste kao njihovom najvećom snagom, da makar i preko glasnogovornika Nikole Grmoje da po prstima onima koji taj obraz kaljaju ratnim zločincima.
Ne, on za to nema vremena. Zaokupljen je, jednostavno zaslijepljen ljubavlju prema starijem bratu HDZ-u. Neprestance se iskazuje tolerirajući mu sve, od uvreda u kampanji do prijetnji onima s kojima Petrov hini da pregovara, a Boga moli da se već jedanput nadure, odustanu od vlasti i zaposjednu oporbene saborske klupe. Čovjek ni premijer neće biti ako se s tim ne složi Karamarko, ali bi ako brat odobri.
Milanović ga poziva na sastanak, a on mu stranku uređuje! Opijen iznenada dobivenom moći poigrava se, veli da želi očitovanje Glavnog odbora SDP-a. Regresira. Stalno SDP vraća u početni položaj ne bi li ga brat pomilkio po glavi.
Ne moraš biti Bog zna kako emocionalno inteligentan da shvatiš kako psihijatar s licem kockara igra na iscrpljivanje.
Ponižava. Sadistički mrcvari, nesvjestan da time samo dodatno navlači odium svih onih kojima je i na prvu bilo jasno da nije dorastao zadatku što mu je, ne zbog njegovih kvaliteta, već iz revolta i lijevih i desnih birača, olako prostrt pod noge.
Bez obzira na to kako se sve ovo okončalo, bez obzira na to koliko će još pisama biti upućeno na Smičiklasovu 19, čovjek koji ne misli da prijetnje, zabrane lijeve opcije i veličanje ratnog zločinca ne kaljaju i njegov obraz nije, po mom mišljenju, zaslužio da odlučuje o sudbini Hrvatske i njezinih građana.
Sad mi nešto pada na pamet: Hej, društvo iz HČSP-a, može li pride i Obznana na Božu?