Oduprimo se kulturi ravnodušnosti, odbacivanja i sukoba

Svima upućujem najbolje želje da nova godina omogući svakome od vas, riječima pape Franje, ”napredovati na putu bratstva, pravde i mira”.

Papa kaže da je godinu 2022. obilježio rat u Ukrajini. Na misi na svetkovinu svete Marije Bogorodice, 1. siječnja, Papa je molio za one koji više nemaju snage za molitvu, za pogođene ratom u brojnim dijelovima svijeta (osobito u Ukrajini), koji ove blagdanske dane žive u mraku i hladnoći, u bijedi i strahu, uronjeni u nasilje i ravnodušje. Povjerio je Mariji voljenoga papu emeritusa Benedikta XVI., koji je preminuo u subotu ujutro, da ga prati u njegovu prijelazu s ovoga svijeta k Bogu.

Rat je i globalni fenomen kojim su zahvaćeni mnogi sektori dodatno pogoršavši duboko međusobno povezane krize kao što su klimatska, prehrambena, ekonomska, energetska i migracijska te prouzročivši velike patnje i nevolje.

U mislima nam, prije svega, moraju biti oni koji su izgubili članove obitelji ili drage osobe, bolesni i napušteni te svi oni koji su ostali bez posla.

Posebno se moramo zahvaliti liječnicima, medicinskim sestrama i braći, tehničarima, farmaceutima, znanstvenicima i profesorima, volonterima i ostalom osoblju bolnica i zdravstvenih centara. ”Oni su ulagali i nastavljaju ulagati silne napore i podnositi velike žrtve samo kako bi bili uz bolesnike, ublažili im patnje ili spasili im život, neke je od njih to čak stajalo života”.

Žalosno je konstatirati da su, uz brojna svjedočanstva ljubavi i solidarnosti, kaže Papa (u svojom poruci za Dan mira 1. siječnja) ponovno uzeli maha različiti oblici nacionalizma, rasizma i ksenofobije, kao i ratovi i sukobi koji sa sobom nose smrt i razaranje.

”Ti i drugi događaji koji su obilježili put čovječanstva u godini koja je za nama naučili su nas koliko je važno brinuti se jedni za druge i za stvoreni svijet da bismo izgradili društvo utemeljeno na bratskim odnosima”, poručuje nam papa Franjo.

Sve navedeno nas vodi k tomu da nastavimo s glavnim ciljem Autografa (pogledajte naša polazišta): da gradimo ”kulturu skrbi kao put do mira” (kaže papa Franjo). Moramo se zauzeti za kulturu skrbi kao način borbe protiv kulture ravnodušnosti, odbacivanja i sukoba koja je danas tako dominantna.

Ima nekoliko godina da je kolega Dragan Markovina postavio vrlo važno pitanje na koje bih pokušao odgovoriti, odgovor koji možda neće odgovarati svima i koji čak neće biti dovoljan ni onima koji prate ovu kolumnu od travnja 1995. (bez da sam je ikada preskočio).

Markovina kaže da je prijeko potrebno moći odgovoriti što se s hrvatskim društvom dogodilo u proteklih (sada već više od) 30 godina. I, što je još važnije, kako izići iz tog stanja u kojem je nacionalizam (ili stranačka iskaznica partije na vlasti) ključna preporuka za status u društvu i poziciju u javnom sektoru.

Bit ćemo u problemima sve dok rat bude temelj i sadržaj javnog prostora.

Znate dokle će nacionalizam biti ključna preporuka za status u društvu i poziciju u javnom sektoru? Dok ne vratimo pravo građanstva svima marginaliziranima, dok ne povratimo jednakost, jer nema slobode, jer nema bratstva bez jednakosti. Zar je obnova najcrnje prošlosti, što se opet dogodilo nakon nogometnog prvenstva u Katru, zalog budućnosti?

Bit ćemo u problemima dokle god budemo društvo straha, dok ne potisnemo divljaštvo, dokle god dopustimo da se zlo proglasi dobrim (mislio sam vam citirati još jedno mrzilačko pismo s novim prijetnjama smrti, jedno od mnogih koje dobivam, ali neću sada).

Ponovit ću vam istinitu prispodobu o monahu koji 1993., već jako star, uspio posjetiti srušenu crkvu u rodnome Stocu, crkvu u kojoj se zamonašio i služio, i u polumraku i u šoku pred spaljenom i devastiranom crkvom u pepelu nogom udario u metalni predmet koji je potom sakrio ispod mantije i ponio sa sobom. Kasnije će prepoznati kalež koji mu je majka poklonila kod ređenja i s kojim je kao mlad slavio svetu liturgiju u toj sada spaljenoj pravoslavnoj crkvi.

To vam hoću kazati: Bog je tom monahu stavio taj kalež na putu da ga podsjeti kako unatoč svim nedaćama koje je doživio i grozotama kojim je svjedočio tijekom života treba ustrajati u dobromu i u ciljevima koje si postavljamo.

A naši ciljevi moraju biti ili, ako nisu, postati, mir i pravda. Budemo li ustrajni u tome da to postignemo bit će nas sve više.

Pa i kada u nekoj sredini ne bude dovoljno Srba, bit će Hrvata koji će prihvatiti baštinu Srba, i obratno, gdje ne bude dovoljno Hrvata bit će Srba, gdje ne bude Židova bit će Bošnjaka…, gdje ne bude ovih bit će onih.

I tada, kada jedni druge prihvatimo kao braću i sestre, mimo načina molitve, pa čak i mimo vjere ili nevjere, kriteriji za pozicioniranje u društvu će biti samo čestitost, moralnost i dobrota.

Treba se osvijestiti da ako revizionisti nastave maltretirati hrvatsku javnost neobaviješteni da je revizionizam kao projekt već odavno u svijetu kapitulirao, ali ne kod nas, ako političkim elitama i dalje bude karakteristično nedostajanje volje da se popravi raspoloženje prema drugima i drugačijima, mi ne smijemo odustati.

Ponavljam, mi ne smijemo odustati. Premda dublje ulazimo u zonu i vrijeme velike neizvjesnosti jedno nam treba biti orijentir: baština ljubavlju stvorena.

Otvorenost, jasnoća i ono što se često naziva transparentnost, jedini su okvir u kojem Hrvatska i druge zemlje moraju živjeti politički, ali to ne znači da se sve što se u politici događa mora događati na taj način da svatko i u svakom trenutku zna sve.

Politika ima svoje logičke okvire. U javnost treba izlaziti sa sigurnim i jasnim idejama, potvrđenim činjenicama, nesumnjivim stajalištima i prijedlozima koje javnost može prihvatiti kao prijedloge za gradnju svoje budućnosti.

Nasuprot tome, na veliku žalost, još uvijek u Hrvatskoj politički život dijeli se s privatnim prohtjevima, s doskočicama i drugim oblicima degradiranja politike, jer nema nikakve sumnje, ni teorijske, a u sretnim zemljama ni praktične, da je politika među najčasnijim poslovima koje čovjek obavlja odlučivši se da razrješuje najzagonetnije pitanje naše, a to je kako živjeti slobodno, pojedinačno i zajedno.

”Nijedan pojedinac nije slobodan ako svi pojedinci nisu slobodni. I nijedan narod nije slobodan, ako svi narodi nisu slobodni”, tumačio je Vlado Gotovac.

Ja bih volio da se uspijemo poistovjetiti sa svakom pobjedom slobode na svijetu: bilo gdje i bilo kada.

I da naše poimanje slobode uključuje slobodu svih ljudi.

U suvremenom svijetu se ne može realizirati bilo kakva socijalna pravda ako u njoj ljudi nisu slobodni, i ako do te socijalne pravde ne bude došlo u jednoj slobodnoj, istinski slobodnoj, pluralističkoj razmjeni mišljenja i dobara, naročito kulturnih.

Toga sam se prisjetio čitajući poruku za Dan mira pape Franje, pak, razmišljajući o svim tekstovima kojih sam pročitao, o ovom neprocjenjivom bogatstvu koji se zove Autograf i koji me silno osokolio i produhovio, doprinosom sviju vas, mojih kolegica i kolega te vas koji nas pratite.

Pred lijenošću koja umrtvljuje i ravnodušjem koje paralizira, pred opasnošću da se ograničimo na sjedenje pred ekranom s rukama na tipkovnici, Božić (po gregorijanskome kalendaru koji je prošao i onaj po julijanskome koji nam dolazi) nas potiče da idemo, da se pokrenemo zbog onoga što se događa u svijetu, da zaprljamo ruke kako bismo činili dobro, da se odreknemo brojnih navika i udobnosti kako bismo se otvorili Božjim novostima koje se nalaze u poniznosti služenja, u hrabrosti da preuzmemo brigu. Braćo i sestre, kaže Papa, idimo!

I, molim vas, podržite nas s barem deset kuna.

Mir i radost, nježnost i snagu, to vam od srca želim.

***

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora