autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Omniprezentnosti je bolest političara bez autorefleksije

AUTOR: Marko Vučetić / 14.01.2026.

Hrvatska se nalazi pred još jednom aferom, nimalo beznačajnom, a to je afera izbora ustavnih sudaca. Ustavni suci, prema tumačenju vladajuće većine, zamišljeni su kao stranački lopovi koji kradu ustavne vrijednosti kako bi promovirali interese stranke koja ih je predložila i, da se ne varamo, izabrala.

Parlamentarna većina naglas je izustila ono što se uistinu zbiva i što je već uobičajena praksa – političari ustavne suce doživljavaju kao partijske batlere. To je, dakako, za ustavne suce degradirajući element, ali se, ako ni zbog čega drugog onda zbog elementarnog srama, nitko nije usudio javno priznati što ustavni suci za vladajuće političare jesu.

Demokratska arhitektura naše države izgrađena je na mulju. Plenković je raspršio i posljednju iluziju institucionalnog dostojanstva. Tko u ovakvim okolnostima želi biti ustavni sudac, ima dobar želudac, odsustvo srama i samopoštovanja, stoga ga nije potrebno slati na gastroskopiju – već znamo da mu je želudac izgrađen od armiranog betona.

Ustavni suci se, tako smo naivno vjerovali, ne biraju sukladno izraženoj volji hrvatskih građana izašlih na parlamentarne izbore, već prema tome koliko je netko spreman, usprkos stranačkom pritiscima, voditi računa o Ustavu i zaštiti ustavnih vrijednosti.

Premijer Plenković je, onako besraman kakav je postao ili je uvijek bio ali se neko vrijeme vješto skrivao da to nije, javnost upoznao s time kako sastav Ustavnog suda treba odgovarati sastavu trenutnog saziva Sabora odnosno da on treba korespondirati iskazanoj volji hrvatskih birača.

To je, razumije se, besmislica.

Ustavni suci su zagledani u Ustav, a ne u hrvatske birače i sve dok ustavni suci pognutih glava osluškuju volju birača a bespogovorno izvršavaju naloge političara, nisu ustavni suci, nego partijski batleri.

Osim toga, sve kada bismo i prihvatili ovu Plenovićevu besmislicu o vrhunaravnom karakteru idealiziranih hrvatskih birača, onda bi, poštujući tu volju, Ustavni sud trebao biti popunjen sukladno postotku izašlih građana na birališta. Birači koji nisu izašli na birališta također su iskazali svoju volju – oni ne žele da ih itko predstavlja, pa (po Plenkovićevom poučku) i u Ustavnom sudu.

Ako je, primjerice, na izbore izašlo 40% birača, u točno tolikom postotku bi trebala bila popunjena i mjesta u Ustavnom sudu, ostala mjesta bi bila nepopunjena, jer su, eto, tako htjeli ti famozni hrvatski birači, a i njihov glavni zagovornik – naš premijer koji premijersku ulogu doživljava u teološkim kategorijama, pa sebi pridaje karakteristike omniprezentnosti.

On je, naime, ovako ili onako, prisutan svugdje (dobro, svugdje osim na Pantovčaku), pa stoga mora biti prisutan i u Ustavnom sudu. Manija omniprezentnosti je bolest političara bez autorefleksije, samokritike i demokratskog refleksa.

Nadalje, kada već spominjem postotke, svojedobno sam se zalagao za to da se i kod izbora saborskih zastupnika primjeni kriterij izlaska birača na birališta – birači koji nisu izašli na izbore, nisu birali nikoga, stoga bi i točno određeni broj ”ništa” zastupnika trebalo ući u Sabor. Konkretno, ako se u nekoj izbornoj jedinci bira 14 zastupnika, a na birališta je izašlo 50% birača, iz te izborne jedinice u Sabor bi otišlo 7 zastupnika, a 7 zastupnika ne bi. Oni koji nisu izašli na birališta, također su izrazili politički stav – oni ne žele da ih itko predstavlja odnosno oni žele da u Sabor uđe nitko i taj nitko u Sabor, zahvaljujući volji birača, treba biti vidljiv kao prazno mjesto.

Primjenom ovog kriterija, a Plenković se na njega poziva, danas ne bismo raspravljali o izboru novih ustavnih sudaca nego o tome tko će od postojećih sudaca biti opozvan. Tako su, naime, htjeli hrvatski birači.

Kada, naprotiv, kao polazište prosudbe i rasprave uzmemo Ustav, stvar se radikalno mijenja. Tada ustavni suci ne udovoljavaju biračima, nego Ustavu. Oni, u više ili manje doslovnom smislu, štite državu i hrvatske građane od volje hrvatskih birača.

Ne da mi se raspravljati o razlici između birača i građana, zato to neću činiti. Tko to ne razumije, neka slobodno prestane čitati ovu kolumnu. Navest ću samo da je uloga građana obilježena racionalnošću, dok je uloga birača prepuštena iracionalnom, posve voljnom elementu.

Birači mogu živjeti umišljaj toga da mogu sve što požele, građani ne raspolažu arsenalom tog bezumnog umišljaja, dok Ustavni sud vodi računa da birači imaju pravo na samo ono što je Ustavom propisano.

Zadatak Ustavnog suda je da propituje ustavnost volje birača, a ne da se njoj podvrgava. Ako govorimo u kategorijama ”ispod” i ”iznad”, ustavni suci su, kao čuvari Ustava, iznad birača, ali nisu iznad hrvatskih građana, hrvatske države i Ustava.

Što Hrvatska jest, sadržano je u Ustavu, Ustav je legitimacijski akt naše države. Za razliku od države, Ustava i građana, Plenković je nusproizvod nastao političkim dogovorom nakon iskazane volje birača. Ta volja se dijelom poštovala, ali je jednim dijelom i izigrana. 

Ako se, prije izbora, Domovinski pokret kleo da neće ići u koaliciju s HDZ-om, ne birajući pritom riječi kojima će ocrniti Andreja Plenkovića, a potom je sve to pogazio i beskrupulozno potrčao Plenkoviću u zagrljaj, razvidno je da je vladajuća većina formirana na političkoj prevari, lopovluku i besramnosti.

Domovinski pokret je prije izbora bio protiv HDZ-a i Andreja Plenkovića, da bi se, nakon izbora, tom istom HDZ-u i tom istom Plenkoviću javno podao. Nije ovo ništa novo, stalno se to događa, a birači takve postupke ne sankcioniraju.

Tu, dakako, nije nevin ni Andrej Plenković – i on se podao Domovinskom pokretu, potom Thompsonu, zatim je, uslijed novootkrivene i konzumirane strasti, upao u stanje potpune obnevidjelosti na rastući fašizam u društvu.

Tragikomično je i posve besramno da se jedan takav, politički inficirani premijer, čiji legitimitet počiva na prevarantskoj većini besramnih prevaranata, poziva na volju hrvatskih birača. Što on misli o toj volji, pokazao je kada je formirao većinu s onima koje je dovodio u vezu s najradikalnijim skupinama u društvu. On je sada obnevidjeli pitomac te iste političke skupine.

Domovinski pokret se nije promijenio, ostao je isti, Plenković se promijenio, ali ni to nije neka novost. Od početka njegovog premijerskog mandata bilo je jasno da je spreman sve učiniti kako bi opstao na vlasti.

Čovjek koji drži do sebe ne bi mirno promatrao kako mu, čak i u ovoj polufunkcionalnoj državi, najbliži suradnici padaju zbog korupcije. Ta nije njega obnevidjelost zahvatila samo u slučaju fašizacije društva, ona mu je stalno prisutna kada je riječ o sprezi njegove stranke i korupcije.

Uostalom, javno upućena ucjena oporbi da se izbor predsjednice Vrhovnog suda veže s izborom preostalih sudaca Ustavnog suca modelom da ti ustavni suci budi ljudi od partijskog povjerenja, nije ništa drugo nego politička korupcija. Ta korupcija je još gora od izravnog lopovluka.

Lopovi kradu materijalna dobra, a naš premijer nam je odlučio – i to javno, ne skrivajući se, pompozno obznanjujući svoje namjere – ukrasti instituciju Ustavnog suda.

Ako to može, neka to i učini, a ako Ustavni sud nema ništa protiv toga, zaslužio je da bude ukraden. Meni će tada biti problematično samo to zašto netko krade nešto bezvrijedno, a Ustavni sud koji se šutke predaje u ruke političara je samo takva bezvrijednost.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Nakane molitelja muške krunice su bile protukršćanske
     Plenković boluje od nerazumijevanja smisla vlastite egzistencije
     Do boga ne može se doći ako skrenete s puta ljudskosti
     Hrvatska perverzija nedozrelih kršćana bez kršćanstva
     Antifašistički prosvjed – pobjeda Zadra i Dalmacije
     Biskupi, osim jednog, šute o oživljavanju fašizma u RH
     U nedjelju u podne koračamo za antifašizam
     Važna poruka iz Škabrnje: Vjernici u živog boga opraštaju
     Nacionalizam je podmukla prevara, a nacionalisti su hulje
     Neki bi biskupi rado navukli fantomke i udrili na Srbe

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • Ekumena – Laboratorij za dijalog

  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • vbz drago

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • fraktura 4

  • fraktura 5

  • superknjizara

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • vbz 5

  • vbz 6

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • Lijevak 7

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • petrineknjige 3

  • petrineknjige 4

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • srednja europa 3

  • srednja europa 4

  • srednja europa 5

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • KS 1A

  • KS 1B

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • ks 4

  • ks 5

  • ks 6

  • ks 7

  • ks 8

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija