autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Opara i Kerum: Koalicija gumenih obraza

AUTOR: Ante Tomić / 08.07.2017.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Takva se ljaga, mislio sam, mogla samo krvlju sprati. U mojoj mašti Željko Kerum i Andro Krstulović Opara našli su se sa sekundantima u hladno, sivo praskozorje na Marjanu. Krvave oči i duboki modri podočnjaci odavali su kako prethodnu noć uopće nisu spavali.

Skinuli su se u bijele košulje, a sudac im je iz otmjenog kompleta za dvoboje, bogato rezbarene kutije od orahovine postavljene grimiznim baršunom, dao da uzmu svaki svoju srebrom ukrašenu kuburu. Stali su onda leđima uz leđa, otkoračali deset koraka u suprotnim stranama, okrenuli se i naposljetku pucali jedan u drugoga.

Istovremeno, na jednoj strani se skljokao Željko Kerum, a na drugoj kriknuo i pao Andro Krstulović Opara.

“Žele, brajo!” kriknula je ovamo Nevenka Bečić očajno, “Andro moj!” vrisnula je onamo Oparina supruga, dok su se njih dvojica tresli u predsmrtnoj agoniji i krvave mrlje na prsima im bivale sve šire i šire. “Ladno mi je. Nevenka, krvi ti Irudove, ladno mi je”, ponavljao je Kerum zureći staklenim očima uvis.

“Dajte malo mista da čoviku dan umjetno disanje”, zavikao je predsjednik splitskog HDZ-a Petar Škorić gurajući se kroz gomilu do Opare, a Opara mu je sa tla samo slabašno šapnuo: “Nemoj, Petre, molin te. Ne triba. Fala ti ka da jesi.”

Nakon što ga je Željko Kerum nečuveno izvrijeđao da je bivša muška prostitutka i nula od čovika, jebivjetar i kokošar kojega će, ukaže li se potreba, drmnuti svojim čuvenim, letalnim krošeom, osramoćeni je Krstulović prostaka i klevetnika mogao ili ustrijeliti ili proburaziti sabljom

Tako se jedino, ako mene pitate, mogao okončati onaj sukob između dva gradonačelnička kandidata u predizbornoj kampanji.

Nakon što ga je Željko Kerum nečuveno izvrijeđao da je bivša muška prostitutka i nula od čovika, jebivjetar i kokošar kojega će, ukaže li se potreba, drmnuti svojim čuvenim, letalnim krošeom, osramoćeni je Krstulović prostaka i klevetnika mogao ili ustrijeliti ili proburaziti sabljom.

U doba kad je čovječanstvo još poznavalo čast, trećega nije bilo.

Nakon svega što je izgovoreno, jedan je od njih morao umrijeti. Split je bio pretijesan za obojicu.

Dvoboji su, međutim, ostali u devetnaestom stoljeću, zaboravljeni u doba romantizma, odbačeni kao nepraktični i nehigijenski.

Takva se ljaga, mislio sam, mogla samo krvlju sprati. U mojoj mašti Željko Kerum i Andro Krstulović Opara našli su se sa sekundantima u hladno, sivo praskozorje na Marjanu. Krvave oči i duboki modri podočnjaci odavali su kako prethodnu noć uopće nisu spavali

Umjesto hladnim i vatrenim oružjem, Krstuloviću je preostalo jedino zadovoljštinu zatražiti sudskim putem, okrpiti Keruma golemom odštetom za užasne duševne boli koje mu je ovaj nanio, i on je najavio kako će to svakako učiniti, najviše zbog obitelji, supruge i djece koji zbog njegova drskog objeđivanja silno pate.

Bilo kakvu buduću suradnju sa Željkom Kerumom Krstulović je, razumije se, odlučno odbacivao. Kako bi uopće drugačije mogao, heh, ta nije on svoje ugledno splitsko ime na cesti našao.

Ipak, manje od mjeseca kasnije, od sve Oparine uvrijeđenosti i svega Kerumova gnjeva nije ostalo baš ništa. Opara je čudesno zaboravio kako ga je Kerum nazvao pederom, a Keruma najednom ništa nije smetalo da ga je hadezeovski besramnik okrao na izborima.

Sva su blebetanja o časti i dostojanstvu zamukla kad je došlo vrijeme da se okupi većina u splitskom Gradskom vijeću. Kad je zamirisala vlast, ni Opari ni Kerumu više nije bilo ni do uglednog imena. Zaboravili su kako su im žene bile potresene, a djeca u školi patila kad su im se vršnjaci rugali.

Suradnja HDZ-a i Kerumove Građanske stranke već je dogovorena, ostalo je samo nekoliko detalja utanačiti. Gradom će uskoro zagospodariti savez ljudi koji imaju mnogo zajedničkih osobina, a jedna im je od izrazitijih da nisu specijalno senzibilni.

Naprotiv, praktično ih se ne da uvrijediti. Iduće četiri godine Split će voditi takozvana Koalicija gumenih obraza.

Od sve Oparine uvrijeđenosti i svega Kerumova gnjeva nije ostalo baš ništa. Opara je čudesno zaboravio kako ga je Kerum nazvao pederom, a Keruma najednom ništa nije smetalo da ga je hadezeovski besramnik okrao na izborima

Njihova žudnja za vlašću, topla i suha kancelarija, naknade u nadzornim odborima javnih poduzeća i mogućnost da zaposle još više rodijaka, naprosto su bili snažniji od njihova ponosa.

I to je valjda u redu.

Ako njima nije stalo do njihove časti i ugleda, ako će pomirljivo prijeći preko svih laži i kleveta, ne znam zašto bi se itko od nas zbog toga uzbuđivao.

Neugodno je, međutim, kad nas pođu uvjeravati da su zaboravili razmirice i ujedinili se zbog javnog interesa, kako im je dobrobit građana bila važnija od sebeljubive uvrijeđenosti.

Od ovoga što se upravo dogodilo u Gradskom vijeću, dobrobiti građana Splita ne bi znatnije naškodilo ni da se Željko Kerum i Andro Krstulović Opara uhvate za ruke i zajedno skoče sa zgrade Banovine.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora: