Opet mrven o Božijem vlastitom imenu

Nakon što mi je po ko zna koji put ponovo postavljeno jedno od klasičnih potpitanja vezanih za Četvoroslovlje, uviđam da nema druge nego da na pitanje odgovorim serijom retoričkih pitanja, usmjerenih na upućivanje na pravi zaključak:

P: Da li Bog, gluvo bilo, ima mamu i tatu?

O: Ako se složimo da nema, znači da mu nisu oni dali ime.

P: Da li Bog ima drugove?

O: Ako se složimo da nema, nego je jedini pripadnik svoje vrste, znači da mu ni oni nisu dali ime.

P: Da li postoji neki božanski svijet u kome se neko Bogu obraća ljudskim jezikom?

O: Ako se slažemo da nemamo pojma, ali da ne zvuči vjerovatno, onda

ne možemo a da ne dođemo do zaključka da Božije ime ne potiče

odozgo nego odozdo. Opšte je poznato da Tora rijetko, ako ikad, izmišlja

potpuno nove stvari. Radije, ona unosi red u već postojeće fenomene;

neke odguruje, neke prigrljava. Ukratko, Tora se najrađe bavi

reciklažom.

A sada, pregršt činjenica:

1. Prema biblijskom iskazu: Još govori Bog Mošeu i reče mu: Ja sam J-H-W-H. I ukazao sam se Avrahamu, Isaku i Jakovu u imenu El Šadaj (Bog [Samo]Dostatni), a ime svoje J-H-W-H ne obznanih im (Druga knjiga Mojsijeva 6:3), ime J-H-W-H nije bilo poznato Avrahamu Isaku i Jakovu/Izraelu, a samim tim ni Sinovima Izraelovim.
2. Istovremeno, po arheologiji sudeći, Midijanci (među koje se privremeno sklonio Moše) (https://en.wikipedia.org/wiki/Kenite_hypothesis), uključujući i henoteiste (one koji su vjerovali da postoji jedan Višnji Bog, ali da uporedo s njim djeluju i ”niži” ili ”manji”, o Višnjem Bogu ovisni, božići, kojima Bog delegira izvjesne funkcije… i Melhiîedeq, car šalemski bio je jedan takav sveštenik Boga Višnjega) su već uveliko koristili to ime, ne nužno sa istim značenjem i konotacijama.
3. Imenovanje je smisleno samo jedino i isključivo u sklopu međuodnosa ili saodnosa u kome barem jedna strana govori (bilo kojim) ljudskim jezikom. Utoliko, prva riječ Dekaloga je ”JA”: Ja sam J-H-W-H Eloheha (Bog tvoj), koji sam te izveo iz zemlje misirske, iz doma ropskoga. Nemoj imati drugih bogova uza me. Bog se, dakle, objavljuje Izraelu u prvom licu jednine. Istovremeno, posljednja riječ Tore je ”Izrael”, jer cijela Tora zapravo i nije ništa drugo do li dijalog između ”ja” i ”ti”. Kao i u svakom dijalogu, i u ovom petoknjiškom te se zamjenice naizmjenično smjenjuju, zavisno od toga ko je govornik u kom trenutku. Kada Bog govori, zamjenica ”ja” se odnosi na Njega, a zamjenica ”ti” na Izrael. Kada Izrael (ili Moše) govori zamjenica ”ja” se odnosi na narod (ili na vožda), a zamjenica ”ti” na Gospoda Boga.
4. Kada, u nastavku, Moše traži od Boga da mu stavi na raspolaganje Svoje Ime: A Moše reče Bogu: evo, kad otidem k sinovima Izrailjevijem, pa im rečem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi reku: kako mu je ime? šta ću im kazati?, tu se ne radi ni o kakvoj lozinci, tipa ”vazduh trepti kao da nebo gori”, jer ako Jevreji već znaju Božije ime, onda činjenica da ga zna i Moše, sin Amrama i Joheved Levi, nije nikakav dokaz da je baš Mošea poslao Gospod. Istovremeno, ako Sinovi Izraelovi ne znaju Božije lično ime, činjenica da Moše barata njime nije nikakav dokaz i za šta. Radije, Moše koji je odrastao na misirskom dvoru traži ”siguraciju”. Njemu treba ime poput Aladinove lampe, koje bi, čim ga Moše izgovori, stavilo Mošeu Boga na raspolaganje. Ukratko, bivši egipatski princ se boji blamaže. Šta ako on dođe u Misir i izjavi da ga je poslao Bog, a narod zatraži od njega dokaz poslanstva. Ako se Bog ušuti, Moše će da ispadne žrtva sunčanice. Stoga, on traži da mu se dadne vlast nad određenim Božijim imenom, kako bi, čim Moše posegne za njim, Bog bio prinuđen da manifestuje svoju moć. Bog odlično shvata Mošeovu muku, ali istovremeno koristi i priliku da ocu svih dotadašnjih i svih budućih proroka održi kratku lekciju o Božijoj apsolutnoj suverenosti: A Elohim (Bog) reče Mošeu: Ehje ašer Ehje (Biću što HtjedBudem). I reče: tako ćeš kazati sinovima Izrailjevijem: Ehje (Biću) me posla k vama. Dakle, ne postoji ime na osnovu koga bih ti Ja morao biti na raspolaganju, kao džin Aladinu. Moje ime je ”Biću šta mi se ćefne”, i zato ti ne mogu unaprijed reći šta će mi se ćefnuti da budem kad ti dođeš u Misir.
5. U nastavku (4. glava), Moše se žali Bogu da mu Sinovi Izraelovi neće povjerovati bez nekog malo konkretnijeg znaka: A Moše odgovori i reče: ali neće mi vjerovati ni poslušati glasa mojega; jer će reći: nije ti se Gospod javio. A Gospod mu reče: šta ti je to u ruci? A on odgovori: štap. A Bog mu reče: baci ga na zemlju. I baci ga na zemlju, a on posta zmija. I Moše pobježe od nje.  A Gospod reče Mošeu: pruži ruku svoju, pa je uhvati za rep. I pruži ruku svoju, i uhvati je, i opet posta štap u ruci njegovoj. To učini, reče Gospod, da vjeruju da ti se javio Gospod Bog otaca njihovijeh, Bog Avrahamov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. I opet mu reče Gospod: turi sada ruku svoju u njedra svoja. I on turi ruku svoju u njedra svoja; a kad je izvadi iz njedara, a to ruka mu gubava, bijela kao snijeg. A Bog mu reče: turi opet ruku svoju u njedra svoja. I opet turi ruku svoju u njedra svoja; a kad je izvadi iz njedara, a to opet postala kao i ostalo tijelo njegovo. Tako, reče Bog, ako ti ne uzvjeruju i ne poslušaju glasa tvojega za prvi znak, poslušaće za drugi znak. Ako li ne uzvjeruju ni za ta dva znaka i ne poslušaju glasa tvojega, a ti zahvati vode iz Nila, i prolij na zemlju, i pretvoriće se voda koju zahvatiš iz rijeke, i provrći će se u krv na zemlji. Drugim riječima, Bog ne daje Mošeu ni mrven vlasti nad Sobom samim, ali mu daje vlast nad nemuštim stvarima i živim bićima (štap/zmija), nad vlastitim (Mošeovim) tijelom (guba), kao i nad lažnim bogovima (Nil je jedan od centralnih bogova misirskog sistema). Malo li je?
6. U trećoj glavi, nakon imena Ehje ašer Ehje, narodski rečeno: Biću što mi se ćefne, po prvi put se Bog objavljuje imenom J-H-W-H: I opet reče Elohim (Bog) Mošeu: Ovako kaži sinovima Izrailjevijem: J-H-W-H Elohe (Bog) otaca vaših, Elohe (Bog) Avrahamov, Elohe (Bog) Isakov i Elohe (Bog) Jakovljev posla me k vama; to je Ime Moje dovijeka, i to je Spomen Moj od koljena na koljeno. Idi, i skupi starješine Izrailjske, pa im reci: J-H-W-H Elohe (Bog) otaca vaših javi mi se, Elohe (Bog) Avrahamov, Elohe (Bog) Isakov i Elohe (Bog) Jakovljev, govoreći: doista obiđoh vas, i vidjeh kako vam je u Misiru. Ako na dioptriju s kojom čitamo Toru urežemo i arheološke nalaze, shvatićemo da ovo ime Mošeu nije nepoznato. Njegovog tast, Jitro, sveštenik je J-H-W-H-a. Imajući u vidu prirodu terena na kome živi narod Mošeovog tasta, nije čudo što neki naučnici smatraju da se radi o imenu boga vulkana, kom su Midijanci služili kao glavnom bogu svog istorijskog prostora i iskustva vezanog za isti.
7. A sada, grm i zec! Po svemu sudeći ime J-H-W-H u midijanskoj tradiciji nije sadržalo i konotaciju poigravanja sa svim trima vremenima glagola ”biti”, koju mu daje sam Gospod Bog u jevrejskom jeziku. Ako je midijansko ime J-H-W-H uopšte bilo u vezi sa midijanskim glagolom ”biti”, onda je vjerovatno isto iskazivalo tek treće lice budućeg vremena tog glagola (u muškom rodu). Kreativno, kao što mu i priliči, Bog prvo prevodi to midijansko ime iz trećeg lica J-H-W-H (Biće) u prvo lice budućeg vremena: Ehje (Biću); da bi u nastavku posegnuo za samim midijanskim imenom, u pukom trećem licu budućnosti glagola ”biti”, ali sada sa jednom nadvremenom i svevremenom konotacijom: to je Ime Moje dovijeka, i to je Spomen Moj od koljena na koljeno. Time se uspostavlja veza između imena J-H-W-H i triju vremena glagola biti, JIHJE (biće), HOWE (jeste) i HAJA (bio je). Ta konotacijica u midijanskom imenu nije postojala! Ime J-H-W-H odsada pa nadalje i ubuduće znači: ONAJ KOJI ĆE BITI, KOJI JESTE I KOJI JE BIO. Bog, dakle, prvo pomiče pijuna i otvara prostor za vezira, time što ime kojim oni koji Mošea okružuju (njegov tast sa svojim narodom) interpretira kao glagol u trećem licu: J-H-W-H (Biće), pretvarajući ga, prvo, u prvo lice budućnosti: Ehje (Biću); samo da bi neposredno zatim zadao šah Moševom misirskom poimanju svijeta, pretvarajući mucavo midijansko J-H-W-H (Biće) u toržestveno J-H-W-H (ONAJ KOJI ĆE BITI, KOJI JESTE I KOJI JE BIO) jevrejskog i svakog budućeg monoteizma.
8. Kao što bez Jitra, Mošeovog tasta, ne bi bilo višestepenog sudskog sistema (Druga knjiga Mojsijeva 18:13-26), tako bez njega ne bi bilo ni imena J-H-W-H. Bilo bi objavljeno neko drugo Ime, ništa manje kreativno, i ono bi (posve sigurno), na osnovu neke sasvim druge etimologije ukazivalo na istu činjenicu: Bog je apsolutno suveren! Oni u čijim očima okolnostnost (sirkumstenšijaliti) Tore umanjuje njenu vrijednost, dosada su već trebali da nauče da ne čitaju tekstove pripadnika rambamističke škole. Ako to još nisu naučili, ovo je divna prilika da uvide zašto je to za sviju bolje.
9. Uzgred, kao što žrtveni sistem bilo kog drevnog naroda izgleda kao olupina u poređenju sa žrtvenim sistemom Tore, jednako tako su i dosezi značenja midijanskog imena za Boga tek puka olupina u poređenju sa božanskom kreativnom improvizom na licu mjesta. U vrijeme kada je Moše već uveliko izložen midijanskoj religiji, a samim tim i midijanskom imenu za Boga, Bog jednim ”midijanizmom” razbija Mošeov ”misirluk”.
10. Kreativno nadgrađeno ime J-H-W-H tek na jevrejskom znači: ONAJ KOJI ĆE BITI, KOJI JESTE I KOJI JE BIO. Ono počinje slovom JOD koje služi kao prefiks za tvorbu futura trećeg lica jednine muškog roda. Drugo slovo Četvoroslovlja: HE, ukazuje na sadašnjost (prezent se u jevrejskom iskazuje aktivnim participom, koji u slučaju glagola biti glasi HOWE), dok četvrto slovo Četvoroslovlja: ponovo HE, ukazuje na prošlost (perfekt glagola biti u trećem licu jednine glasi HAJA). Između drugog i četvrtog slova Četvoroslovlja nalazi se slovo WAW, koje i inače u jeziku koji je Tora izmislila da bi govorila o Bogu (u govornom jevrejskom bilo kog perioda nije postojao sličan fenomen) služi kao vremenski transformator, pretvarajući prošlo vrijeme u buduće, a buduće u prošlo, no to je već tema za jedan zaseban esej. Ovog, pak, eseja što se tiče, ne mogu a da ne zaključim: Samo J-H-W-H može biti toliko kreativan da nađe na ulici kišobran i na licu mjesta ga pretvori u vasionski brod.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Hanukka za Balkance
    •  Džihad, džihad, čet'ri noge, sve četiri krute
    •  Zlatni topuz
    •  Međ’ Istokom i Zapadom: struja na Božić
    •  Čovjek kao božanski AI eksperiment
    •  Šta je cionizam?
    •  Ham Ribi Elija(h)u Šamula i jugoslovenske časne sestre
    •  Kako molitva, sadaka i dobro srce produžavaju život
    •  Isti jezik – a ne razumiju se
    •  Nije lako shvatiti proroke

> Svi tekstovi ovog autora