autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Oprosti nam, pape, ako sve tvoje riči nismo razumili dobro

AUTOR: Branko Mijić / 04.08.2018.

Oliver Dragojević

Za svakoga je bio i ostao naprosto Oliver. Imenom ga se zvalo jer se tako zovu najbliži, članovi obitelji, prijatelji i ljudi bez kojih ne možemo u životu.

A Oliver je bio sastavni i nezaobilazni dio našeg bivstvovanja. Kad god bi nam se nešto bitno događalo, kad god se radilo o tim trenucima za pamćenje, uvijek je tu bio Oliver. Za Olivera nisu postojale granice, samo ishodište, matična luka, Vela Luka.

Tko god bi ga jednom čuo ostajao je zauvijek njegov. Nikome se nije moglo roditi dijete, a da to može proći bez Olivera. Na svakom, od prvog do posljednjeg rođendana, bio je Oliver. Uz Olivera smo odrastali. Prve sretne ljubavi i još bolniji prvi rastanci nisu prolazili bez Olivera.

Oliver nas je ispraćao u vojsku i dočekivao na povratku kući. Nijedna momačka i djevojačka, ni jedno vjenčanje nije se završilo bez Olivera.

S Oliverom smo se radovali i tugovali, s Oliverom se lijegalo i budilo. Oliver nas nikad nije ostavljao same i napuštene. Zato se sada s Oliverom možemo pozdraviti samo uz Olivera

S Oliverom na usnama zaklinjali smo se na prijateljstvo do groba.

Oliver je uvijek bio tu da nas pridrži za ruku kada smo najbliže i drage ljude ispraćali u vječnost.

S Oliverom smo se radovali i tugovali, s Oliverom se lijegalo i budilo.

Oliver nas nikad nije ostavljao same i napuštene.

Zato se sada s Oliverom možemo pozdraviti samo uz Olivera. Onako kako bi i on htio, onako kako svakom od nas duša pjeva Olivera.

Ako smo njegovog prijatelja s kojim se upustio u glazbenu avanturu, Zdenka Runjića, na ispraćaju prije 14 godina nazvali našim Coleom Porterom, onda bi Oliver svakako mogao biti naš ”The Voice”, Frank Sinatra.

Ali Oliver je bio mnogo više od toga, u glazbi gotovo da nema žanra u kojem se nije okušao, a u svakom je, od šlagera do rocka, uvijek bio i ostao neponovljivi Oliver.

Nije bilo ni fešta ni karmina na kojima Oliver ne bi bio dobrodošao. Nema čovjeka naširoko i nadaleko tko nema neko svoje iskustvo, neku svoju priču s Oliverom u glavnoj ulozi.

Oliver je bio sastavni i nezaobilazni dio našeg bivstvovanja. Kad god bi nam se nešto bitno događalo, kad god se radilo o tim trenucima za pamćenje, uvijek je tu bio Oliver. Za Olivera nisu postojale granice, samo ishodište, matična luka, Vela Luka

Više ne znaš jesu li to bila snoviđenja ili si naprosto umislio da je za jednog davnašnjeg nastupa u jednom tada popularnom lovranskom klubu, u trenutku dok je ispunjavao želje mnogobrojne publike, Oliver upravo tebi odsvirao i otpjevao ”Zelenu granu s tugom žutog voća” koju si poželio. I da je taj njegov glas koji je posudio Ujeviću zauvijek ostao u moždanama zapamćen kao Tinov glas kojem hoće mozak van da skoči.

I kada se Oliver ukazao na jednoj od ovogodišnjih ljetnih fešti, kada je u mjestu Luka, koja nije Vela kao njegova, niti na Korčuli, već na Dugom otoku, tamo negdje prije svitanja glas mog mladog prijatelja Gorana prizvao stari spljetski perivoj i vlagu snova koja hvata dušu moju, Oliver je bio tu s nama, između cvrčaka i mora.

Danas nam se valja pozdraviti s velikim čovjekom Oliverom Dragojevićem, koji se preselio u dobra sjećanja, ali naš Oliver, s kojim smo se rađali i vjenčavali, s kojim smo se zaljubljivali i rastajali, s kojim smo se radovali i tugovali, s kojim smo se obavezivali na prijateljstvo do groba i s kojim naše najmilije ispraćamo u vječnost, bit će uvijek tu, s nama, da nam pomogne i da nas pridrži kada nam to ustreba.

Oprosti nam, pape, ako sve tvoje riči nismo razumili dobro!

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: