novinarstvo s potpisom
Prvi dojam koji je ostavio mandatar nove Vlade Tihomir Orešković je da ulogu hrvatskog premijera shvaća kao poziciju stečajnog upravitelja.
Dakako, uz dozu opreza kada govori o planovima i mjerama za ekonomski oporavak jer još nije snimio stanje i nema sve relevantne podatke, Orešković jasno stavlja do znanja da ga prije svega zanima red u državnim financijama i podizanje efikasnosti javnog sektora.
Sva ona druga pitanja koja čine politiku jedne vlade, od toga kako ćemo se postaviti prema pravima seksualnih manjina do toga hoćemo li ostati liberalna zemlja po pitanju pobačaja ili će prevladati struje koje bi ga zabranile, Oreškoviću su, ako prvi dojam ne vara – sporedna.
A to je i za razumjeti. Kao nestranačka osoba koja ne iskazuje nikakvu namjeru da se u budućnosti umjesto businessom bavi politikom, Orešković bi ulaskom u ove teme samo gubio vrijeme i energiju.
S obzirom na ostrašćenu javnu scenu koja je duboko podijeljena oko svakog ideološkog pitanja, Orešković bi se striktnijim zauzimanjem stavova nužno svrstao na jednu stranu, a na drugoj stvorio protivnike koji bi s nepovjerenjem gledali u svaki njegov potez.
Ovako, s distancom stručnjaka kojega zanimaju samo brojke, realni pokazatelji, sređivanje javnih financija, obuzdavanje duga i otvaranje prostora za investicije (ali one koje imaju ekonomsko opravdanje), Orešković si otvara prostor za rezove koji bi mogli biti i jako bolni. Karamarko je svojedobno obećao, a Orešković bi nas mogao doslovno provesti kroz dolinu suza.
No, sve je to u redu ako Orešković bude uspješan stečajni upravitelj i ako se njegovi potezi pokažu ispravnima i, dugoročno, pridonesu oporavku i gospodarskom prosperitetu.
U tom slučaju svi će biti zadovoljni, od građana, preko šefa HDZ-a koji ga je doveo do samog Oreškovića koji će imati lijepu točku u svojoj biografiji.
Ako pak Orešković ne uspije, on nikome za to neće odgovarati. Jednako kao uspjeha, i ceh eventualnog neuspjeha platit će u prvom redu Karamarko, a posljedično i HDZ.
Zato bi Karamarko morao dobro zagrijati stolac u razgovorima s Mostom i osigurati njihovu stvarnu podršku za reforme. Slučaj zdravstva najbolje pokazuje da Most, kada reforme stvarno dođu na dnevni red, od njih bježi, pa čak ih pokušava blokirati.
Ne dobije li podršku Mosta, Karamarko sam, kao ni uz pomoć stotinu Oreškovića, neće provesti ništa, a odgovoran će biti za sve.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).