Oružje i sloboda, ma što nam govorili, ne idu skupa

Nisam komentirao ubojstvo Charlieja Kirka jer do tada za njega nisam čuo, a odbijam parazitirati na naknadnom posvajanju događaja koji se predstavljaju kao prevratnički. Nekada je naš svijet patio od ”krize događajnosti”, dok sada, naprotiv, pati od hiperprodukcije događajnosti.

Događaji se tendenciozno ili proizvode ili tumače kako bi rezultirali nasiljem, smrću ili osvetom. Sve nasilne smrti proizlaze iz osobne vrijednosne patologije. Nedostatak vrijednosti čovjeka pretvara u nasilnika ili ubojicu.

Osobna patologija često se razvija u društvima koja zagovaraju neprijateljstvo, segregaciju, osudu, raznovrsne fobije i, da ne preskočim, oružje kao instrument zaštite slobode.

Oružje i sloboda, ma što nam govorili, ne idu skupa. Sva bolesna društva su destruktivno fanatična, a dobro je poznato da racionalnost nema nikakve šanse u srazu s fanatizmom.

Živimo u vremenima svih mogućih fanatizama. Kada se tome pridoda mržnjom brižno hranjena želja da se neprijatelja uništi na metafizičkoj razini, tada naš svijet postaje stratište. Stratišta se svakodnevno otvaraju, ali sve žrtve, zbog spomenute vrijednosne patologije, nisu iste – neke žrtve se glorificiraju, neke se prešućuju, a nad nekima se javno iživljava.

Sve je to, dakako, duboko pogrešno, ali greška u fanatičnim društvima poprima sasvim drugo značenje – ona postaje herojski čin, zagovornici fanatičnih i fatalnih grešaka sebe predstavljaju u mesijanskim kategorijama, a društvo fanatizma ih tako i doživljava.

Poznato je da plemenskim društvima treba žrtva oko koje će se okupiti zajednica s namjerom da se tu žrtvu pretvori u izvor nasilja prema neprijateljima te fanatične plemenske zajednice. Ni u najrazvijenijim demokracijama, nažalost, ne postoji jamstvo da se društvo jednom neće sunovratiti u barbarizam plemena.

Nevolja današnjeg vremena je da barbarizam nema granica. Globalizacija, uz to što omogućava da pozitivne stvarnosti svima bude dostupne, ujedno globalizira i barbarizam.

Bojim se da se nalazimo u početnoj fazi globalizacije barbarizma. Bit če još gore.

Suvremeni barbarizam je moguće zaustaviti i zasigurno će, ako ne skoro, onda nakon što napravi nemjerljivu štetu društvu, biti zaustavljen. Mnogi su iskusili slobodu liberalne demokracije, ako ostanu bez te slobode, sama sloboda će ih pozivati da se za nju ponovno izbore.

Čovjek je vrijednosno ili, još specifičnije, moralno biće. Budući da moralnost nije biološki datost, čovjeka je potrebno moralno odgajati. Moralno smo, kao ljudski rod, tvrdokorno zapušteni.

Odgoj je složen i kreativan proces, on počiva na međusobnom uvažavanju svih koji u tom procesu sudjeluju. Pravi ili, jednoznačno rečeno, dobar odgoj počiva na kreativnosti, dok pogrešan ili loš odgoj poseže za manipulacijom.

Isto vrijedi i za politiku – prave politike su kreativne i otvorene, loše politike su ogorčene i zatvorene.

Dobar odgoj i dobre politike promoviraju moralnost susreta, dok loš odgoj i loše politike promoviraju izopačenu moralnost produkcije smrti.

Ljudi morala se trude oko života, nemoralni se nadmeću oko smrti. Oni najgori od najgorih ili ubijaju ili prisvajaju ubijene.

Svijet je nesumnjivo u košmaru, ali to nije karakteristika samo našeg svijeta i vremena koje nam je kozmičkom igrom podareno. Tako je uvijek bilo.

Košmar ima različite manifestativne oblike, oni ovise o tehnološkom razvoju, ali, kada sve te naoko različite manifestacije svedemo na bitno, uviđamo kako u podlozi javnog, političkog odnosno povijesnog košmara leži moralno zlo.

Isto se moralno zlo nastanjuje u svim vremenima i svim ljudima s deficitom empatije, kako bi upravo u njihovom vremenu pronašlo drugačiji instrumentarij za destruktivno djelovanje.

O ovom našem vremenu, posljednjih godina, a kako se čini, to će trajati još neko vrijeme, traje pojačani interes za religijskim sadržajima. Budući da je naša civilizacija izrasla na grčkoj filozofiji, rimskom pravu i kršćanstvu, razumljivo je da u ovakvim okolnostima dolazi do jačanja interesa prema kršćanstvu.

Filozofija je apstraktna, pravo je rigidno, a kršćanstvo je slabo.

Slabost kršćanstva je dvojako – ono može biti osnova za sućut, ali i za manipulaciju. Kršćanstvo ne pruža otpor i lako se prilagođava onome tko za njim poseže.

Dobri ljudi su dobri kršćani, loši ljudi kršćanstvu daju zlo lice. Kao što vidimo, postoji bitna razlika između kreativnog i manipulativnog kršćanstva. Prvo shvaća da je je kršćanstvo nebitna, vremenita stvarnost koja kršćanima služi da se razviju kao moralna bića. Smisao dobrog kršćanstva je, dakle, da kršćani shvate kako ih ne spašava njihova religijska ili vjerska pripadnost, nego dobro koje su činili i susreti u kojima ljude nisu povrijedili.

Religijska pripadnost je irelevantna za nebesa. Bog ne traži da vjernici šire granice religije i da jačaju moć religije, već da se ne ogriješe o dobrotu i slobodu.

Isus Krist je bio slab na dobrotu. On je spasitelj, ali njegova spasiteljska aktivnost nije praćena oružjem, već blagošću dobrote koja u svakom, ama baš svakom ljudskom biću vidi brata ili sestru.

Iz sljepoće na dobro i odbijanja da se prihvati svaki čovjek i njegova sloboda, bez tendencije da ga se odredi, rađa se ono drugo, manipulativno kršćanstvo. Ono, pak, ima sasvim krajnje neslobodarske namjere – naime, manipulativno kršćanstvo kršćane želi pretvoriti u klijentelu koja se bori da svijet bude uređen po nekakvim kršćanskim načelima.

Naravno da izvan dobrote i univerzalnog bratstva i sestrinstva nema kršćanstva, pa ni kršćanskih načela, ali izmanipulirani to ne vide. Kršćanstvo je zapravo dobrota i univerzalno bratstvo i sestrinstvo inspirirano vjerom.

Kršćanska načela se, ma koliko se netko trudio, ne mogu i ne smiju pronaći u politici. Tamo ih nema. Teokracija oduzima dostojanstvo svima – državi, građanima i samom kršćanstvu.

Zagovornici teokracije su ubojice religije, društva i politike. Zagovornici smrti religije su također ubojice – oni ubijaju sekularno društvo i ljudska prava i slobode.

Jedni i drugi su fanatični borci koji, u doslovnom smislu, posežu za oružjem kako bi obranili fanatičnu plemensku zajednicu i njezin barbarizam.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ovaj svijet vapi za dobrotom kakvu je pokazao Carlo Acutis
    •  Vlado Matijanić i Josip Reihl-Kir nisu rođeni kao zastave
    •  U Benkovcu je razapeto odavanje počasti Josipu Reihl-Kiru
    •  Trajna, lažna prošlost ubija ovu državu
    •  Poklič ZDS oduzeo je legalitet i legitimitet državi i društvu
    •  Nacionalizam prostituira naciju, Boga i čovjeka
    •  Ne, nismo se osamostalili, mi smo se ubili
    •  Molitelji Uzinića promatraju kao anacionalnu komunjaru
    •  Dino nas je naučio što su ljubav, empatija i solidarnost
    •  Hipodrom je bio koncert nove Plenkovićeve prošlosti

> Svi tekstovi ovog autora