autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Ostanimo na površini života!

AUTOR: Drago Pilsel / 01.01.2020.

Drago Pilsel

Počela je nova godina pa se prisiljavam, važeći dobro i loše što sam proživio, da budem imaginativan. Da poželim nešto važno, ali i realno; pravedno, ali ostvarivo.

Pascal je uvidio dvostrki karakter imaginacije: da može biti produktivna i doprinos znanosti, ali da može biti i uzročnik obmana. Pogreške imaginacije doprinose bijedi čovjeka kao biće koje ne teži transcendenciji, trska u kojoj nedostaje drhtaj. Ovaj drhtaj je onaj duh koji u biću oživi, onaj duhovni nespokoj koji bi žabokrečina života primirila i potopila. O tomu pišem, de facto, da se ohrabrimo i zadržimo na površini. Svega.

Moramo istraživati, kroz povijest, karakter imaginacije, njezinu prirodu, razumijevanje, percepciju, odnos imaginarno-stvarno. Pri tom zalaziti u područje ne samo estetike i filozofije već i psihoanalize, te podsjećati čitatelje koliko je imaginacija nužna, kako za stvaranje tako i za recepciju djela, koje bez imaginacije onog koji gleda ostaje neshvaćeno, promašeno.

Imaginacija prethodi svakoj slici, određuje kodove, mogućnosti i značenja. Pri tom se ne libim podsjećati čitatelje (mislim, nisam siguran, da sam ovo pročitao kod filozofa Predraga Fincija) koliko je imaginacija nužna, kako za stvaranje tako i za recepciju djela, koje bez imaginacije onog koji gleda ostaje propušteno, promašeno. Jer mašta ili fantazija, proces je zamišljanja budućih događaja i stvaranja novih cjelina kombiniranjem različitih predstava, ideja i pojmova koji kao takvi ne postoje u ranijem iskustvu.

Imate li vi takvu svjesnost? Imate li ono nešto što, ponavljam, dovodi čovjeka do introspekcije i propitkivanja odnosno preispitivanja? Do toga da ne potonemo pod teretom surovosti života! Tako da ostanemo na površini. Ne i površni!

Mašta kao stvaralačko mišljenje, predstavlja osnovu umjetničke, znanstvene i tehničke kreativnosti, ali i stvaralaštva i raznovrsnih inovacija u svakodnevnom životu. Proces maštanja je pod snažnim utjecajem želja.

Neki psiholozi i psihoanalitičari smatraju da mašta može biti i mehanizam obrane. Tim putem se nezadovoljavajuća stvarnost zamjenjuje maštarijama u kojima su na stvaralački način zadovoljene mnoge snažne, a u stvarnosti nezadovoljene težnje.

Imate li vi takvu svjesnost? Imate li ono nešto što, ponavljam, dovodi čovjeka do introspekcije i propitkivanja odnosno preispitivanja? Do toga da ne potonemo pod teretom surovosti života! Tako da ostanemo na površini. Ne i površni!

Teolog sam po zvanju, novinar po zanimanju. Poslovi su ti koji traže povremena sučeljavanja sa samim sobom. Da vidimo jesmo li spremi i sposobni za neku novu i potrebnu prisutnost.

O imaginaciji i volji za životom pišem jer mi je stalo vas potaknuti na razmišljanju o njihovom utjecaju u stvaranju predodžbe, osobnog svjetonazora i odnosa prema Drugom.

Naš svijet nije siromašan u detaljima, a tako znamo biti dosadni, tako nenadahnuti, tako predvidljivi.

Mukotrpan je to posao. Živimo, vjerujem, u stanovitom vremenu apsurda, tako bi se izrazio glasoviti Češki filozof Karel Kosik, jer koliko se god tvrdilo da znamo tko smo, toliko osjećamo da te tvrdnje predstavljaju punjenje rupa, puno njih.

Pored nama, uglavnom stoje rupe. I mi smo za njih praznine koje treba ispuniti. Ali različitostima, jezikom opažanja, strategijom anti-stereotipa. Tako da govorimo o našim identitetima i pokušamo ih opisati kao o fragmentima najuzvišenijeg poziva kojeg, vjerujemo, svi mi prepoznajemo, onog o jedinstvu.

Naš svijet nije siromašan u detaljima, a tako znamo biti dosadni, tako nenadahnuti, tako predvidljivi

Stoga je imperativ da se bude čestit spram prošlosti, to je ta imaginacija povijesti, i tako se nikada ne bismo trebali dati ušutkati.

Zamislimo da možemo bolje, da zaslužujemo bolje. A vama, poštovane čitateljice i čitatelji, na početku nove godine, od srca želim da živimo s čežnjom za solidarnijim svijetom i nadom u bolje i pravednije sutra.

Odumiru li zaista unutarnje duhovne i intelektualne sile? Meni se, ma koliko još bio nedovoljno upućen za takve dijagnoze i prognoze, a protekla me je godina opako približila pesimističkom stavu, čini da, bez obzira na sve tugujuće zborove, ne nedostaje volja za budućnost.

I tu nazirem misaoni tijek onoga što smatram misijom ovoga portala: ne izdati bogatu prošlost, ne iznevjeriti očekivanja suvremenika, ne pokleknuti pred ograničenjima sadašnjosti, biti garancijom nade.

Preduhitrit ću pesimiste koje će me zapitati: kako je moguće govoriti o budućnosti? Je li nadati se uopće realistično ili tek romantično? Nije li ipak bolje slijediti geslo: jasno misliti i ničemu se ne nadati! – jer tada se barem nikad nećemo razočarati?

Nije. U nadi je spas. To je ta misija. Od prilike, to bi za mene bilo nužno da ostanem(o) na površini života.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: