”Osuđujem” presude protiv zaštite od opasnih pesticida

Damir Rogulja je ekolog i pčelar koji je kažnjen u kaznenom sudskom postupku zbog toga što je povrijedio ”čast i ugled” više prodavača opasnih pesticida objavivši na portalu Pcelinjak.hr tekst pod naslovom ”Tko ubija naše pčele”.

U privatnoj kaznenoj tužbi Poljoprivrednog instituta Osijek i 8 (osam) zaposlenika tog Instituta Damira Rogulju su okrivili da je u spomenutom tekstu objavio ”neistinite i uvredljive tvrdnje da privatni tužitelji reklamiraju gratis smrt za milijune naših pčela, te u nastavku teksta pod nadnaslovom ‘U hrvatskoj su ubojice naših pčela slijedeći ljudi’, nabrojio osam zaposlenika spomenutog Instituta pojedinačno redom: Ivan Brkić, Josip Brkić, Andrija Brkić, Domagoj Šimić, Tatjana Ledenčan, Maja Kovačević, Marija Pribanić i Slavica Živalj”.

U sudskom postupku Damir Rogulja uopće nije osporavao da je sve to objavio. Osporavao je samo da je ”neistina” to što je objavio s obzirom na to da je prodavani pesticid zabranjen (Uredbom o zabrani upotrebe neonikotinoida u zemljama EU, Official Journal of the European Union u broju od 25. svibnja 2013. godine).

U civiliziranim sudstvima u postupcima u kojima je jedna stranka slabija (primjerice, pojedinac kao obveznik poreza protiv Porezne uprave ili pojedinac kao osoba slobodnog zanimanja protiv tvrtke) sud je u početku pozitivno pristran u korist slabije stranke sve dok se po ocjeni suda stranke u postupku otprilike ne izjednače

I tako je Damir Rogulja, unatoč zabrani pesticida na čiju opasnost je upozoravao, kao pojedinac izgubio sudski spor s moćnijim Poljoprivrednim institutom Osijek i osam zaposlenika tog Instituta.

Već sam broj tužitelja ukazuje da se radi o sudskom sporu u kojem je okrivljenik kao pojedinac bio u neravnopravnom položaju, sam nasuprot ukupno devet tužitelja – jedne ”pravne osobe” (Poljoprivredni institut Osijek) i redom još osam zaposlenika spomenutog Instituta.

Jedan od motiva pokretanja ove rubrike (kolumne) je javna (novinarska i medijska) zaštita prava slabijih strana u upravnim i sudskim postupcima u hrvatskom sudištu u kojima se pojedinac našao nasuprot puno moćnijih korporacija ili državnog represivnog aparata.

U civiliziranim sudstvima u postupcima u kojima je jedna stranka slabija (primjerice, pojedinac kao obveznik poreza protiv Porezne uprave ili pojedinac kao osoba slobodnog zanimanja protiv tvrtke) sud je u početku pozitivno pristran u korist slabije stranke sve dok se po ocjeni suda stranke u postupku otprilike ne izjednače.

U Hrvatskoj sudskoj praksi, međutim, potpuno je obrnuto.

Očigledno je to bilo tako i u ovom postupku.

U prvostupanjskom postupku Zorislav Kaleb, sudac Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, dva puta je donosio oslobađajuće presude (Poslovni broj: 5. K-159/11 i Poslovni broj: 5. K-90/13).

Nakon što mu je ustrajna sutkinja Županijskog suda u Zagrebu dva puta ukinula presude i ”predmet vratila na ponovno suđenje” sudac prvostupanjskog Općinskog kaznenog suda u Zagrebu je ”pokleknuo” i u trećem pokušaju okrivljenog ipak proglasio krivim te ga osudio ”na novčanu kaznu u iznosu od čak 1.266,67 kuna”

No nakon što mu je ustrajna Dušanka Zastavniković Duplančić, sutkinja (drugostupanjskog) Županijskog suda u Zagrebu, dva puta ukinula presude i ”predmet vraćala na ponovno suđenje” (Poslovni broj: 1 Kž-167/14-3 i Poslovni broj: 1 Kz-187/15-2) sudac Kaleb je ”pokleknuo” i u trećem pokušaju okrivljenog Damira Rogulju ipak proglasio krivim te ga osudio ”na novčanu kaznu u iznosu od deset dnevnih dohodaka, što iznosi 1.266,67 kuna”.

Presuda kojom je okrivljenik osuđen postala je pravomoćna 10. ožujka 2015. godine.

Ne iznenađuje ustrajnost sutkinje Zastavniković Duplančić. Suci hrvatskog sudišta smatraju da trebaju ”štititi” interese državnih službi i gospodarskih subjekata.

Dosta je toga u ovoj sudskoj farsi okrenuto naglavačke da bi se mogla proglasiti krivom i formalno osuditi osoba koja je javno upozorila na prodaju nesporno opasnih pesticida, čija upotreba je naknadno u tijeku spora i formalno zabranjena.

Tako suci i u ovom slučaju polaze od toga da ”čast i ugled” tužitelja nisu povrijeđeni prodajom opasnih pesticida, nego time što je okrivljeni objavio da su tužitelji ”reklamirali i prodavali opasne pesticide”.

Klasična podvala hrvatskog sudstva.

Suci hrvatskoga sudstva i u ovom slučaju polaze od toga da ”čast i ugled” tužitelja nisu povrijeđeni prodajom opasnih pesticida, nego time što je okrivljeni objavio da su tužitelji ”reklamirali i prodavali pesticide”

Pritom se sutkinja Zastavniković Duplančić poziva na dio objavljenog teksta u kojemu se prodavači pesticida nazivaju ”ubojicama naših pčela”, a potpuno zanemaruje da se time (dobro ili loše figurativno napisano) zapravo ukazuje na opasnosti zbog prodaje opasnih pesticida.

Pravno je dvojbena ocjena Zastavniković Duplančić da zbog toga što se ”legalno prodaju” pesticidi nisu opasni (u to vrijeme su ti pesticidi već bili zabranjeni u Sloveniji, Francuskoj i više ostalih europskih zemalja) no formalno još ne i u Hrvatskoj.

Zastavniković Duplančić je ocjenu o ”legalnoj prodaji” donijela na osnovu toga što (još) nije bio donesen hrvatski zakon o zabrani tog pesticida ignorirajući opasnosti koje od njega prijete, a na koje su već jasno ”upozoravale” zabrane upotrebe u većini europskih zemalja.

Ignorantski odnos hrvatskog sudstva prema ratificiranim međunarodnim konvencijama osobito je izražen u rečenici obrazloženja presude u kojoj se navodi: ”Arhuška konvencija koju je ratificirala i RH, a koja se odnosi na sredstvo zaštite bilja”.

Vidi se da suci nisu uopće upoznati s Arhuškom konvencijom i hrvatskim zakonom o pristupanju Hrvatske i toj Konvenciji.

No, nije sud slučajno ignorirao Arhušku konvenciju (prihvaćenu 13. prosinca 2000. godine posebnim zakonom).

Člankom 3. st. 8. Arhuške konvencije, naime, propisano je da su sve države supotpisnice Konvencije ”dužne osigurati da osobe koje sukladno odredbama ove Konvencije ukazuju na moguće ekološke štete ne budu ni na koji način kažnjene, gonjene ili uznemiravane zbog te svoje djelatnosti”.

Damiru Rogulji nakon osuđujućih presuda Županijskog suda u Zagrebu i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu ne preostaje ništa drugo nego da podnese Međunarodnoj arhuškoj komisiji prijavu protiv Republike Hrvatske (s priloženim presudama). Odluke te komisije nisu obvezujuće, ali se objavljuju na međunarodnoj razini, što bi bilo štetno ”zbog povrede (međunarodne političke) časti i ugleda” Republike Hrvatske (točno bi ocijenila sutkinja Županijskog suda u Zagrebu)

A okrivljeni Damir Rogulja se u sudskom postupku pozvao (očito uzalud) na prava iz Arhuške konvencije (na zaštitu ljudi koji zagovaraju pravo na okoliš, koji svojim zagovaranjem nastoje smanjiti rizike od ponašanja i činidbe, pojedinca ili pravnih osoba).

Predlažem Damiru Rogulji da nakon ovih presuda Županijskog suda u Zagrebu i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu podnese Međunarodnoj arhuškoj komisiji prijavu protiv Republike Hrvatske (s priloženim presudama).

Istina, odluke Arhuške komisije nisu obvezujuće, ali se objavljuju na međunarodnoj razini, što bi, kako bi ocijenila Zastavniković Duplančić, bilo štetno ”zbog povrede (međunarodne političke) časti i ugleda” Republike Hrvatske.

Nakon provedenog međunarodnog postupka na Arhuškoj komisiji protiv Republike Hrvatske možda se i suci hrvatskog sudstva upoznaju napokon i s hrvatskim zakonom o prihvaćanju te Konvencije, već prije 17 godina prihvaćene, kao i s njenim sadržajem.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora