novinarstvo s potpisom
Posjedovanje dijelu HDZ-ovih političara čini, bit će, neizmjerno zadovoljstvo. Svaku naznaku da bi mogli izgubiti ili umanjiti stečeno doživljavaju gotovo panično.
Izaziva im patnju, tjeskobu. Za njih je imovina, bogatstvo, čak i ono stečeno prevarama, sumnjivim poslovima, nekretninskim malverzacijama – valjda vrlina. Nisu ih bake učile kako je “oteto – prokleto”.
To je ono, misle si, što ih čini različitima od nas običnih smrtnika, nesposobnih da plaću ili mirovinu rastegnemo od prvog do prvog. Od pučanstva, stoke sitnog zuba, kako nas je nazivao pokojni Predsjednik.
Kuće na liticama, vile za iznajmljivanje s bazenima, stanovi u luksuznim zgradama i četvrtima metropole, kuće u podsljemenskoj zoni, audiji, mercedesi, satovi i umjetnine statusni su simboli tih novopečenih bogatuna stečeni brzinom svjetlosti koju je pogonilo, a pogoni i dalje članstvo u vladajućoj stranci. Tumače to tako i oni koji im dosljedno, već tri desetljeća daju glas, uvjereni valjda u nevjerojatnu sposobnost bivših prodavača gaća na pazaru.
Njihove statusne simbole plaćamo mi gaćama na štapu.
Naše nade da će se s mutnim poslovima i netransparentnim putovima novca prestati nakon što je otkrivena afera Fimi medija, nakon što je nekolicina visokih dužnosnika HDZ-a noćila u Remetincu, a protiv stranke pokrenut (nažalost, ne i okončan) sudski proces potonule su sa stotinama milijuna za ”borgovce”, s ministrima koji “Bogu fala, imaju toliko nekretnina” da ih ne stignu ne samo upisati u katastar nego ni nabrojati.
Kad istraživački novinari obave posao koji bi, da je reda, obavile službe, nema ljutnje i vrijeđanja novinara kao eksponenata “neprijatelja ministara”. Bilo bi, naime, normalno da i prije no što bilo koji mandatar ili aktualni premijer predloži nekoga za ministra obavi detaljnu analizu kompletne obiteljske imovine kandidata i, naravno, načina na koji je stečena.
To bi, uz obavezu upisa u karticu dostupnu hrvatskoj javnosti apsolutno svega vrijednog što se za mandata proda, stekne ili naslijedi, morao biti uobičajen postupak i zasigurno bi prevenirao iznenađenja kakvima u ovoj sezoni kiselih krastavaca svjedočimo.
Slično bi trebalo vrijediti za gradonačelnike, župane, saborske zastupnike. Tko iz bilo kojeg razloga nije na to spreman ne bi se politikom trebao baviti.
Neposredno nakon ostavke Gorana Marića novinari različitih redakcija javno su pitali zašto informacija o ostavci nije dana u zgradi Vlade ili HDZ-a?
Sad već bivši ministar za to je odabrao neuobičajeno mjesto – Novi Vinodolski i medije koji su se tamo okupili zbog potpisivanja dva ugovora kojima se katastarske čestice u državnome vlasništvu daruju gradu za izgradnju parkirališta i vatrogasnoga doma. Ministar nije čekao premijera. Stavljanje svog potpisa na dva posljednja ugovora u ime Ministarstva državne imovine iskoristio je za obraćanje hrvatskoj javnosti.
Nije poput Kuščevića i Dalićke ni pokušao svoj odlazak prikazati kao pokušaj spašavanja ugleda HDZ-a (ne znam ni što se više može spasiti). Štoviše, pokušao se prikazati medijskom žrtvom. Metom, kako veli.
Poručio nam je, između ostaloga, kako nije “u stanju izdržati neviđeni medijski i javni udar na dostojanstvo, mir i integritet svoje obitelji”. Uznemiravanje obitelji učinilo je, navodno, sve druge razloge njegove ostavke nebitnima. Tvrdi kako zakoni koje je inicirao i kojima se suprotstavljao poraznoj praksi otimanja državnog razlog zbog kog je postao “metom”.
”Hvala Bogu, neće uspjeti moj život pretvoriti u kaos”, poručio je Marić iz Novog Vinodolskog.
Ni traga, kao uostalom ni kod prethodnika koji su napustili Vladu, vlastite odgovornosti. Ni riječi objašnjenja o poslovima s nekretninama, kupoprodaji stanova, obnovi franjevačkoga samostana pretvorenog u studentski dom, o svemu onome zbog čega se našao pod paskom Uskoka. Samo priče o medijskoj orkestraciji i stvaranju atmosfere linča, kao da rezultati, koje je neosporno postigao kao ministar, mogu anulirati eventualne nepravilnosti pri stjecanju obiteljske imovine.
Uostalom, ako je čist kao suza, ako nema što kriti, ako su svi poslovi rađeni transparentno i prema zakonu, bez pogodovanja bilo kome, zašto odlazi? Zašto daje ostavku? Zašto dokazima ne demantira novinarske tvrdnje ako misli da netko njemu nesklon, netko tko mu se želi svetiti, vuče konce u medijima (što je zbilja malo vjerojatno).
Medijima se, onako generalno, može štošta zamjeriti, ali kad je odlazak nekolicine ministara u Plenkovićevoj Vladi u pitanju, obavili su lavovski dio posla politike. To što njihovo pisanje frustrira i čini nesretnima i nezadovoljnima prozvane nije problem novinara koji svoje zadatke obavljaju etično i odgovorno.
Ukoliko ti tekstovi, na koje se ukrcala i oporba, urode kvalitetnom rekonstrukcijom Vlade, pa, zašto ne, i prijevremenim parlamentarnim izborima i mogućnošću oblikovanja jedne kvalitetnije politike kakvu nam nije mogla ponuditi ova aktualna trgovačka koalicija na vlasti – tim bolje za hrvatske građane. Možda ipak nije slučajno da je Marić ostavku obznanio na pressici, a da se Plenković čitav dan skrivao od novinara.
Dio Plenkovićevih odabranika morat će se ipak, zahvaljujući novinarima, pogledati u ogledalo, a da se u njemu ne ogledaju vile na liticama, nezasluženi bazeni i mercedesi u njihovoj pozadini.
Možda im pomogne shvatiti onu narodnu kako je “oteto uvijek, baš uvijek prokleto”.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.