autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Otvorimo širom vrata pomirbi Hrvata i Srba!

AUTOR: Ivo Josipović / 11.08.2020.
Ivo Josipović

Ivo Josipović

Iza nas je još jedna kninska proslava ”Oluje”, u mnogome drukčija od svih dosadašnjih. Ponajmanje radi korone, puno više zbog političkog sadržaja i onoga što bi ona mogla, ali i ne mora donijeti.

Uz neviđenu mainstream medijsku podršku u Kninu se državni vrh prvi puta pojavio pojačan i s vodećim političkim predstavnicima hrvatskih Srba, na čelu s potpredsjednikom Vlade i donedavnim predsjednikom Srpskog narodnog vijeća Borisom Miloševićem.

Zapravo, nedostajao je samo Milorad Pupovac, vodeći politički predstavnik naših Srba, no o tome nešto kasnije.

Istina, još davne 2012. u Kninu je bila delegacija tada znatno manje politički utjecajnog Srpskog demokratskog foruma na čelu s Veljkom Džakulom. Zamjetno je, osim izbjegličkih udruga i pojedinih političara i medija, na Džakulin dolazak u Knin nije bilo toliko negativnih reakcija službenog Beograda na čelu s predsjednikom Nikolićem kao danas.

Je li zato što Džakulu i društvo nisu smatrali ”opasnima” po tamošnje interese, ili kako se nagađalo u našim medijima, zato što je bio blizak predsjedniku Nikoliću koji je određenim približavanjem želio uspostaviti odnose s tadašnjim hrvatskim državnim vrhom i pokrenuti s mrtve točke približavanje Srbije Europi?

Zaboravlja se da sam još 2012. s jakom vojnom delegacijom posjetio Varivode, a i neka druga mjesta stradanja srpskih civila. Možda zaborav i ne čudi

Isto tako, nazočnost Džakule u Kninu među zaista brojnim braniteljima nije izazvao ni jednu lošu reakciju, još manje provokaciju. Bio je to znak dobre volje, i naše vlasti, ali i dijela srpske zajednice u Hrvatskoj, znak koji treba poštovati.

Ovogodišnji dolazak potpredsjednika Miloševića mediji su najavili kao prekretnicu u hrvatsko-srpskim odnosima, pojačanu i najavama odlaska predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića na mjesta stradanja nevinih žrtava srpskih civila i odlaska Milorada Pupovca u Škabrnju.

Posebno, ove najave, naši su mediji okarakterizirali kao prvo službeno priznanje zločina hrvatskih postrojbi nad srpskim civilima, zaboravljajući da sam još 2012. s jakom vojnom delegacijom posjetio Varivode, a i neka druga mjesta stradanja srpskih civila. Možda zaborav i ne čudi.

U međuvremenu, osim kadrovskih promjena u hrvatskom političkom vrhu, dogodilo se mnogo toga lošega u odnosima Hrvata i Srba u Hrvatskoj, bez obzira na privrženost SDSS-a HDZ-u: od nasilja, verbalne agresije do sasvim jasnog bujanja nacionalizma, ali i ustašofilije.

Uz to, odnosi Hrvatske i Srbije vratili su se na razinu s početka stoljeća, uz konstantnu verbalnu agresiju, istina, više sa strane nekih političara i medija iz Srbije.

Ni naša strana nije povremeno zaboravila doliti ulje na vatru. Sjetimo se samo svih onih ”srpskih čokoladica” i ”starog hrvatskog pozdrava” iz nastupa predsjednice Grabar-Kitarović ili besmislenih vladinih optužbi Srbije zbog njihova tzv. Zakona o univerzalnoj nadležnosti za ratne zločine, zakona koji u biti nije nimalo drukčiji od našega.

Upravo zato, nakon što je Plenković smirio svoje radikale, a izborna noć donijela savez HDZ-a i SDSS-a neopterećen hrvatskim desnim radikalima, na ono što se planiralo u Kninu, bogme i na ono što se dogodilo, može se gledati s optimizmom.

Da, govori generala Gotovine, Jandrokovića, posebno Plenkovića i Milanovića, bili su iznimno dobri, kako je netko istaknuo, pravi govori za 21. stoljeće: pomirbeni, uz pijetet svim nevinim žrtvama, ali i govori ponosa države koja je pobjedom u ratu očuvala slobodu i neovisnost.

Priznanje vlastitih zločina i poziv na velikodušnost i veličinu u pobjedi, pomirenje i suživot izrazili su svatko svojim retoričkim stilom, ali jasno i nedvojbeno.

Ipak, ovo je samo dobar i vrlo obećavajući početak. U odnosima Hrvata i Srba u Hrvatskoj mora se još puno toga promijeniti, po prirodi stvari, ponajprije na strani većine. Ali, nije da se i na strani manjine nema što promijeniti.

Osobno, iznimno podržavam novi početak procesa pomirenja i izgradnje Hrvatske kao moderne demokratske zemlje u kojoj su slobode i prava manjina, pa i onih nacionalnih, neupitne. Naravno, to podrazumijeva i da biti Hrvat ili Srbin nije nikome profesija, već bogatstvo, osobno i sviju nas.

Ima i onih koji su manje optimistični, koji ovaj novi početak ne smatraju dovoljnim. Podsjećaju, poput Drage Pilsela, tko je sve od ljudi iz današnjeg vrha, pa i sam predsjednik države ili predsjednika i članova dosadašnjih i sadašnje vlade nešto izrekao ili učinio ili barem prešutio proteklih godina odmažući ideji pomirenja. Ili, koji sve veliki problemi u odnosu prema srpskoj zajednici i danas postoje.

Ističu i nepriličnost dodjele odličja povodom ”Oluje” koje je preuzela osoba optužena za ratne zločine. Tim se prigovorima nema što zamjeriti, utemeljeni su.

U međuvremenu, osim kadrovskih promjena u hrvatskom političkom vrhu, dogodilo se mnogo toga lošega u odnosima Hrvata i Srba u Hrvatskoj, bez obzira na privrženost SDSS-a HDZ-u: od nasilja, verbalne agresije do sasvim jasnog bujanja nacionalizma, ali i ustašofilije. Uz to, odnosi Hrvatske i Srbije vratili su se na razinu s početka stoljeća

Ali, plediram, dajmo pomirenju novu priliku i pokažimo dobru volju i strpljenje prema državnom vrhu i predstavnicima srpske zajednice.

Povijest nas je naučila da za velike političke i društvene promjene, a pomirba i promjena odnosa Hrvata i Srba to jest, nisu dovoljno dobre i obećavajuće inicijative. To smo, uostalom, već vidjeli.

Ozbiljno uznapredovali odnosi Hrvata i Srba, pa Hrvatske i Srbije početkom prošlog desetljeća relativno su se brzo urušili jer promjena političkih garnitura u obje države dovela je na vlast, uz časne iznimke, političare i politike nesklone procesu pomirenja.

Zato i sadašnji inicijatori nove pomirbe moraju znati: nema te dobre politike i dobrih društvenih i političkih odnosa koji su vječni i koji se ne mogu urušiti ako nemaju političare spremne konstantno, pa i desetljećima uporno raditi na pomirenju.

Zanimljivo je bilo pratiti reakcije na proslavu u Kninu. Domaći su mainstream mediji događaj i govore popratili s velikim odobravanjem. Negativne reakcije tvrde desnice i njihovih medija izvrgli su kritici, čak i poruzi. Kao da je Hrvatska sada ipak dominantno na putu pomirenja.

Ali, u Srbiji, osim iznimno, reakcije su vrlo negativne, uz već uobičajenu paljbu po Hrvatskoj za to zaduženih političara vladajuće nomenklature i gotovo svih medija. Ovaj put, i uz paljbu po potpredsjedniku Miloševiću, ali i drugim predstavnicima srpske zajednice u Hrvatskoj, praćenu optužbama za nacionalnu izdaju.

Ovdje dolazimo do uloge Milorada Pupovca i njegova neodlaska u Knin. Navikli na moju kritičnost prema Pupovčevoj politici posljednjih desetak godina, mnogi su moju tezu kako pravog rezultata procesa pomirbe neće biti dok Pupovac ne dođe u Knin, naravno uz recipročne geste s hrvatske strane, razumjeli kao još jednu moju kritiku.

Međutim, oni malo tankoćutnijeg uha, mogli su i morali razumjeti da mislim upravo suprotno. Pupovac će doći u Knin kad bude siguran da je proces pomirenja uspio. On je kao vrlo iskusni političar razumio kako je ovo tek početak ozbiljnog novog vala pomirbe, s ipak još uvijek neizvjesnim rezultatom.

Zato je ispravno zaključio kako on, kao nesumnjivi politički vođa srpske zajednice, ne treba srljati i da, kao što nije želio preuzeti funkciju u Vladi, ne treba ni u Kninu biti eksponiran. Svima je jasno da bez njegova ”blagoslova” Milošević ne bi bio u Kninu.

Pupovac je očito smatrao da se ne treba izlagati mogućem neuspjehu, još manje očekivanom gnjevu Beograda i da je, i u njegovu, i u interesu srpske zajednice da pretjerano ne ugrožava svoju vodeću poziciju koju priznaju i Zagreb i Beograd.

Da je procjena bila ispravna, pokazuje i njegov televizijski duel s Dačićem (Posebno izdanje emisije ”Oko” RTS-a, 5.8.2020., op. Autografa) gdje je, možda prvi put, istaknuo kako je srpska zajednica, bez obzira na povezanost s maticom, ipak samostalna u vođenju svoje politike i da se smatra dijelom hrvatske političke scene, ne prirepkom one u Srbiji. I tu se njegova procjena pokazala ispravna.

Bilo mu je, ne ugodno, ali lakše, braniti Miloševićev odlazak u Knin, nego da su gnjev i optužbe za izdaju bile sasvim usmjerene na njega samoga. Istina, manje mi se dopala njegova teza kako nema pomirbe Hrvata i Srba u Hrvatskoj bez pomirbe Hrvatske i Srbije.

Pomirba i uspostavljanje u cijelosti dobrih odnosa Hrvatske i Srbije iznimno su važni za obje države, naravno i za odnos Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Ali, ako Vučić i ekipa nastave politiku kakvu sada vode, zašto ih čekati.

A teško je očekivati promjenu jer dobar dio tamošnje političke scene ovdašnje Srbe vide kao sredstvo njihove unutarnje i vanjske politike. Smatram, ako Srbija ne bude željela pomoći proces pomirenja, barem u Hrvatskoj, treba ga ostvariti bez nje.

U odnosima Hrvata i Srba u Hrvatskoj mora se još puno toga promijeniti, po prirodi stvari, ponajprije na strani većine. Ali, nije da se i na strani manjine nema što promijeniti

Ipak, izgleda da je Pupovca ponešto zabrinula oštra retorika Beograda, pa je potpuno nepotrebno i neosnovano napao vrlo korektnu i umjerenu izjavu ministra vanjskih i europskih poslova Radmana Grlića.

Ministar je izrekao vrlo umjerenu kontru nasrtajima iz Beograda, kontru koja se nikako ne može shvatiti kao ulazak u zabran autonomije i samostalnosti srpske zajednice u Hrvatskoj.

Zapravo, mutatis mutandis ponovio je Pupovčevu tezu o tome da hrvatski Srbi ne trebaju patrona u Beogradu. Naravno i izričući implicite i tezu kako je paternalizam i pokušaj dirigiranja Beograda hrvatskim Srbima, zapravo, miješanje u unutarnje poslove naše zemlje.

Istina, šire gledajući, i Hrvatska s tog aspekta treba razmisliti o svom odnosu prema Hrvatima u susjednim zemljama, posebno u BiH.

U jednom od svojih kninskih govora naglasio sam kako je Hrvatska pobijedila u ratu, ali da još nije pobijedila u miru. Pobjeda u miru znači poštovanje žrtve i sa srpske strane, znači punu društvenu integraciju manjinskih zajednica i njihovu punu građansku i kolektivnu ravnopravnost.

Posljednjih smo godina bili vrlo daleko od te pobjede u miru. Povratak netrpeljivosti i agresije prema našim sugrađanima Srbima, proustaški ispadi, teškoće u rješavanju egzistencijalnih pitanja veće nego kod drugih hrvatskih građana, javni prostor zagađen mržnjom tek su neki od znakova da je pobjeda u miru još daleko.

Za nama je sve ovo zbog čega pišem važan događaj, događaj koji nosi optimizam, nadu, obavezu, ali i oprez da ne budemo svjedoci još jedne propuštene prilike.

Pomirba ante portas! Otvorimo joj širom vrata!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Muftija Ševko ef. Omerbašić bio je simbol vjere i poštenja
     Fred je bio čovjek mira i ljubavi
     Genocidna politika NDH: jasenovačke žrtve opominju
     Politika i moral u Hrvatskoj
     Kvartet za kraj vremena
     Politika i moral u Hrvatskoj
     Kvartet za kraj vremena
     Zaprepašten sam brojem ljudi koji se ne žele cijepiti
     Zlata Đurđević junakinja je našeg doba
     Onima koji slave ustaštvo ili četništvo mjesto je u zatvoru

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • ks 4

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija