Papa Franjo je vratar

Nije bilo nužno da to objavi američki tjednik Time stavljajući ga na naslovnicu: znali smo da je papa Franjo osoba godine. Ali dobro je da je Time Magazine proglasio Jorgea M. Bergoglia “osobom godine 2013.” Odluka je objavljena 11. prosinca u New Yorku. Papa Franjo, koji će 17. prosinca navršiti 77 godina, globalno je najutjecajniji “newsmaker” tijekom proteklih 12 mjeseci, navodi se u obrazloženju.

 

Franjo je treći papa kojega je prestižni časopis tako promovirao: godine 1962. isto je priznanje dobio papa Ivan XXIII., a 1994. Ivan Pavao II. Potez Timea nimalo ne čudi jer je Franji posvećivao veliku pozornost već od samog izbora, od početka njegova pontifikata. Dobar je znak to što se jedno od najprestižnijih priznanja kada je međunarodno novinarstvo posrijedi dodjeljuje nekome koga se predstavlja kao da je superstar, ali tko u svijetu naviješta duhovne, religijske i moralne vrijednosti te učinkovito zagovara mir i veću pravednost, kazao je glasnogovornik Svete Stolice, odnosno ravnatelj njezina tiskovnoga ureda, papin redovnički subrat, isusovac o. Federico Lombardi.

 

”Što se pape tiče, on ne traži osobnu slavu i uspjeh, jer služi naviještanju evanđelja ljubavi za sve. Ako to žene i muškarce privlači i daje im nadu, papa je zadovoljan. Ako imenovanje znači da su mnogi – barem uključno – shvatili njegovu poruku, on će mu se radovati”, izjavio je Lombardi.

Franjo je treći papa kojega je prestižni američki časopis tako promovirao: godine 1962. isto je priznanje dobio papa Ivan XXIII., a 1994. Ivan Pavao II. Potez Timea nimalo ne čudi jer je Franji posvećivao veliku pozornost već od samog izbora, od početka njegova pontifikata

 

Što je želio istaknuti Time – naše je današnje pitanje – i kakve će biti posljedice priznanja, odnosno zbog čega je papa Franjo zaista osoba godine? Honduraški kardinal Oscar Rodriguez Maradiaga iz Tegucigalpe – koji je, kao i Bergoglio, na prošlim konklavama također dobro kotirao – izjavio je da za papu Franju obnova Katoličke crkve i njezinih struktura “nije neki projekt, nego djelovanje Duha” koje će zahtijevati određeno vrijeme. Kardinal Maradiaga koordinator je Kardinalskoga vijeća koje je osnovao papa Franjo cilj kojega je obnova Rimske kurije te da ga savjetuje u vođenju Crkve.

 

Kardinal je to izjavio u društvu ostalih kardinala iz vijeća tijekom predstavljanja knjige isusovca o. Antonija Spadara “Moja su vrata uvijek otvorena”, koja je proširena inačica intervjua što ga je papa Franjo ovoga rujna dao isusovačkim medijima u cijelome svijetu. Naslov bi knjige, istaknuo je kardinal Maradiaga – kako prenosi The Catholic Herald, a u nas je objavila IKA – ujedno mogao biti tema pontifikata pape Franje. “U propovijedanju pape Franje središnja je tema otvorenih vrata”, rekao je Maradiaga, te dodao da to označava povjerenje i prihvaćanje drugih, ali i papin zahtjev – barem kad je riječ o crkvenim vratima – da župe rado pomažu ljudima da uđu, a evanđeoskoj poruci da iziđe u svijet.

 

Kardinal je k tome dodao da je iz knjige sasvim jasno kako se “papa vidi u ulozi čuvara, poput sv. Josipa” koji skrbi o Crkvi “ne kao policajac, nego kao otac”. Pritom je “stup papine duhovnosti razlučivanje”, što je i česta tema u spisima svetoga Ignacija Lojolskog, osnivača Družbe Isusove, isusovačkog reda, a zahtijeva molitveno iščitavanje stvarnosti i prikupljanje različitih mišljenja prije donošenja konačne odluke. To je sredstvo koje omogućuje da se “bolje upozna Gospodina i da ga se iz bližega slijedi”.

”U propovijedanju pape Franje središnja je tema otvorenih vrata”, rekao je honduraški kardinal Maradiaga, te dodao da to označava povjerenje i prihvaćanje drugih, ali i papin zahtjev – barem kad je riječ o crkvenim vratima – da župe rado pomažu ljudima da uđu, a evanđeoskoj poruci da izađe u svijet

 

Papa Franjo otvoren je i uvijek proučava sve okolnosti, u molitvi promišlja kako iz bližega slijediti Krista, te ohrabruje druge da čine isto, naglasio je kardinal Maradiaga, te dodao: “U ovom kontekstu možete razumjeti njegovu obnovu Crkve, koja nije neki projekt, nego djelovanje Duha.”

 

Magazin Time htio je istaknuti koliko je snažno i brzo papa ulio povjerenje milijunima diljem svijeta koji su izgubili nadu u dobrotu kao takvu, ali i to da su samoj Crkvi važni, što je veliki problem za vodstvo katolika, na planetarnoj i mjesnoj dimenziji. Papa je u nekoliko mjeseci stubokom izmijenio sliku, prilično devastiranu, koju je iza sebe ostavio Benedikt. Opet se počelo vjerovati u Crkvu koja želi biti podupirateljica i braniteljica potrebitih i obespravljenih. Papa je dao do znanja da je to mnogo važnije nego sama doktrina, čemu su davali prvenstvo Ivan Pavao II. i Benedikt XVI.

 

Franjo je u središtu pažnje vjernika, ali vjernika svih konfesija i religija, agnostika, nevjernika i čak neprijatelja vjere i svih religijskih institucija. Kad god se raspravlja o vrućim temama: o bogatstvu i siromaštvu, o nepravdi i nekorektnosti grešnih struktura, o transparentnosti, modernitetu, globalizaciji, sekularizmu, ulozi žene, položaju manjina, pa i onih različitih seksualnih orijentacija, o prirodi braka, o iskušenjima moćnika, Franjo je tu kao tema, izravno ili neizravno, jer je papa jasno i beskompromisno o svemu tome dao smjernice ne samo katolicima.

 

Posljedica priznanja bit će još veća zainteresiranost medija za papinu figuru te, nadajmo se, još kvalitetnije izvještavanje o njegovoj misiji, o tome da – kako je rekao kardinal Maradiaga – otvori vrata Crkve svima pa i onima koji su naizgled u njoj, kao ovdje potpisani novinar, ali se ne smatraju dobrodošlima jer ih je zgazila, potjerala ili iznevjerila hijerarhija.

Kad god se raspravlja o vrućim temama: o bogatstvu i siromaštvu, o nepravdi i nekorektnosti grešnih struktura, o transparentnosti, modernitetu, globalizaciji, sekularizmu, ulozi žene, položaju manjina, pa i onih različitih seksualnih orijentacija, o prirodi braka, o iskušenjima moćnika, Franjo je tu kao tema, izravno ili neizravno

 

I zašto je papa doista osoba godine, zašto je to meni i zašto sam, prvi u Hrvatskoj, požurio napisati knjigu o tome prevažnom pitanju, odmah iza Uskrsa?

 

Crkva svoju građevinu temelji na ulozi koju svećenici imaju u vjeri kršćana, ulozi kojoj je pripisala funkciju posrednika između ljudskog i Božjeg svijeta. Mnogim svećenicima ne manjka inteligencije, ali se nerijetko ponašaju kao da svima drugima nedostaje te – odgajani da polažu pravo na poseban i isključiv pristup istini – svisoka procjenjuju i osuđuju sve što nije u skladu s crkvenim priznanjem istinitosti. A od kritika se brane izdižući štit tradicije koju se, po njima, ne smije nikad dovoditi u pitanje jer bi se time doveo u pitanje i sam autoritet Crkve.

 

Pritom se često zaboravlja da je i tradicija građena od niza predodžbi i interpretacija koje su se mijenjale tijekom povijesti. Na istinu se lijepi maska nedodirljivosti eda bi se pod svaku cijenu održali uspostavljeni odnosi te onemogućila svaka iskrena autorefleksija. Papa Franjo je, što se toga tiče, dodirljiv, u puku, do boli iskren i ponizan.

 

Ulogom koju im dodjeljuje institucija Crkve svećenici su izloženi golemom pritisku. Ako su iskreni i ponizni u svojim unutarnjim traženjima istine te nastoje održati intelektualni integritet, odmah su razapeti proturječnostima strukture unutar koje žive i rade. S druge strane, slijepi instinkt da se očuva svećenička aura vodi prijetvornosti.

 

To posebice postaje očitim kada prijestupi pojedinih svećenika, od trivijalnih do najvećih poput pedofilije, postanu prijetnjom ugledu Crkve. Ni pod koju cijenu ne smije se javno priznati svećenikov prijestup jer bi to moglo izazvati skandal i razočaranje laika, što bi ugrozilo položaj svećenika, njegov ugled kao posvećene osobe i njegov status djelitelja milosti i isključivog posrednika istine. Sablazan nadilazi sâm grijeh, a želja da se izbjegne skandal u Crkvi postaje jača od vjernosti istini. Istina postaje prijetnjom institucionaliziranoj moći, a moć se istini opire prešućivanjem istine.

Prešućivanje istine o prijestupima za Crkvu postaje pitanjem njezina opstanka. Papa Franjo nije se bojao toga i uvijek je govorio istinu, ma koliko bolna bila (…) Papa Franjo je dokaz da možemo drugačije, da trebamo drugačije i da, katkad, u tome uspijevamo

 

Pod izlikom očuvanja Crkve od skandala stvara se korumpirana stvarnost i sustav s kojim su solidarni njegovi službenici kako bi im ostali zajamčeni ugled, prestiž i moć. Cijena je privid vrline. Zbog svih prednosti koje proizlaze iz opstanka privida kakav je da je. Prešućivanje istine o prijestupima za Crkvu postaje pitanjem njezina opstanka.

 

Papa Franjo nije se bojao toga i uvijek je govorio istinu, ma koliko bolna bila. Crkva se očito ne snalazi u situaciji rasapa povijesne i političke potke na kojoj je stoljećima počivala kao institucija moći i propušta niz povijesnih prilika da u tome uspije. Ipak, razloga za nadu ima. Sve je više glasova koji ustaju protiv takvog stanja: tekstovima, govorom, udruživanjem. Papa Franjo je dokaz da možemo drugačije, da moramo drugačije i da, katkad, u tome uspijevamo.

 

Papa Franjo smatra da u vremenima siromaštva i oskudice nije moralno graditi velebne crkve, pa je za sebe i svoju službu u Argentini često tražio samo jednu baraku u kojoj bi mogao obavljati obrede. Ističe da bi se crkveni ljudi trebali boriti za radnička prava, a kada bi ga mladi u župi nazvali “padre Jorge”, nije to doživljavao kao pogrdu. Nije se naime smatrao prečasnim i presvijetlim jer su to samo nazivi iza kojih ne stoji ništa.

 

Papa Franjo smatra da ljudima treba pomagati, a ne ih osuđivati. Svijet se odgaja dobrotom, a ne prijetnjom, kaznom i pravedničkom gestom. Oni koji vjeruju u Boga, znaju koliko je Franjo spasio ljudi da u beznađu ne postanu zli, a oni koji ne vjeruju u Boga, znaju to isto. Zato je papa u srcima mnogih ljudi koji traže pravdu, kruh i mir. To je ono što je magazin Time izvrsno uočio.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora