Papa Franjo u Iraku: ”Dolazim kao hodočasnik pokajnik”

U petak 5. ožujka papa Franjo krenuo je iz Rima talijanskom aviokompanijom Alitalia prema Bagdadu.

Otežano hodajući, sa svojom crnom, dokumentima i bilješkama nabubrenom torbom, koju na putovanjima rijetko pušta od sebe, ušao je u avion imena Giotto, po renesansnom talijanskom slikaru poznatom i po brojnim freskama s motivima iz života sv. Franje Asiškog, čije je ime kardinal Jorge preuzeo postavši papom te čije putove pomirenja i ljudskoga bratstva obnavlja u naše vrijeme.

Njegovi suradnici su ga odgovarali od puta, no papa Franjo nije htio odustati. Unatoč epidemiološkim mjerama zbog kojih neće biti susreta s mnoštvom, osim u nedjelju za vrijeme služenja mise na stadionu u Erbilu (koji ima kapacitet od 30.000), te unatoč tomu što je Irak, zemlja u kojoj osobe mlađe od 20 godina čine 60 posto stanovništva, još uvijek nije sigurna zemlja.

No papa Franjo se ne boji za vlastitu sigurnost, ne samo zato što će ga zacijelo dobro čuvati iračke vlasti jer im je u interesu pokazati svijetu kako je Irak stabilna država, nego i zato što mu je više stalo do poruke koju svim srcem želi prenositi nego do vlastita života.

Njegovi suradnici su ga odgovarali od puta, no papa Franjo nije htio odustati. Unatoč epidemiološkim mjerama zbog kojih neće biti susreta s mnoštvom, osim u nedjelju za vrijeme služenja mise na stadionu u Erbilu (koji ima kapacitet od 30.000), te unatoč tomu što je Irak, zemlja u kojoj osobe mlađe od 20 godina čine 60 posto stanovništva, još uvijek nije sigurna zemlja

Papa Franjo je naglasio u video snimci iračkom narodu da dolazi kao hodočasnik (Irak je zemlja praoca Abrahama i kolijevka civilizacije) te kao pastir onima koji pate. Pozdravio je Isusovim i Muhammedovim pozdravom ”Mir s vama”, ”Assalamu alaikum!”, te, među ostalim, rekao: ”Dolazim kao hodočasnik pokajnik da bih preklinjao Gospodina za oproštaj i pomirbu nakon godina rata i terorizma, da bih od Boga zatražio utjehu srdaca i ozdravljenje rana”.

Unatoč rizicima, Papa ovo putovanje vidi kao ”čin ljubavi prema ovoj zemlji, ovom narodu i kršćanima. Svaki se ljubavni čin može protumačiti kao ekstreman… To ni na koji način ne znači izgubiti iz vida posljedice svojih postupaka, ali s tim u vezi moguće je izmjeriti potrebu drugog da primi tu ljubav, pažnju i obzirnost”.

Dana 31. listopada 2010. tzv. Islamska država izvršila je strahovit napad u siro-katoličkoj katedrali Bagdada dok su se ljudi molili, a u eksploziji je stradalo više od pedesetero ljudi, svećenika, laika i djece. Papa Franjo zacijelo dolazi utješiti i ohrabriti braću i sestre kršćane, ”mučeničku Crkvu”, te zahvaliti biskupima na primjeru koji su dali vjerni svojoj službi kao pastiri ne napuštajući svoj narod.

No u Iraku pate zbog prijetnji i nasilja ne samo kršćani (kaldejski, siro-katolički, latinski, armenski i melhitski, pravoslavni, luterani i anglikanci), čiji se broj u proteklih dvadeset godina smanjio za dvije trećine (u Iraku su nemuslimani morali plaćati kazne jer nisu prihvatili islam, a ako nisu mogli platiti ili su izbjegli iz zemlje ili su ih ubili pseudomudžahidi i njihovi ljudi), nego i brojne druge manjinske zajednice, ali jednako tako i većinsko stanovništvo koje živi u strahu od ratnih sukoba, terorizma, razaranja i siromaštva.

Papa Franjo će se u subotu 6. ožujka susresti sa šijitskim iračkim velikim ajatollahom Al-Sistanijem, u njihovu svetom gradu Najafu, gdje je grob Alije, Muhammedova rođaka i zeta, četvrtog kalifa, velemučenika i prvoga šijitskog imama. To je prvi dolazak nekog pape u predio sa šijitskom većinom.

Papa Franjo tako, nakon potpisivanja zajedničkog dokumenta o ljudskom bratstvu sa sunitskim velikim imamom Al-Tayyibom, potvrđuje ideju bratstva i s drugim čovjekom svjetske šije, najcjenjenijem autoritetu ne samo za iračke šiite (oko 55 posto iračkih muslimana), već i za mnoge druge muslimane u ovoj zemlji i širom svijeta.

Uspjeh Papina pohoda mjeri se Papinim saginjanjem u ime Crkve i solidarnim suosjećanjem s patnjama iračkog naroda, kao i cijeloga čovječanstva. To nije svjedočanstvo samo muslimanima, nego možda ponajprije nama kršćanima

Naravno, većina razgovora, susreta, molitava i liturgija odvijat će se po precizno određenom protokolu, riječi će biti pomno odvagane, neće biti nepredvidivosti, a privatni razgovori vodit će se iza zatvorenih vrata.

Papino putovanje nije ”poslovno” putovanje (Papa ne može dogovoriti ni donijeti mir), nego ponajprije simboličko: promovira nadu u ljudsko bratstvo o kojem piše u svojoj enciklici Fratelli tutti, koja je jučer prevedena i na ruski jezik (hoće li to biti sljedeći Papin pohod?).

Kako napisa Inoslav Bešker u svojoj kolumni u Jutarnjem listu: ”Bratstvo još ne trijumfira, daleko od toga, ali je barem ponovo izdignuto kao svjetionik”.

Ne zna se hoće li veliki ajatollah Al-Sistani i papa Franjo potpisati kakav dokument. U svakom slučaju dokument će biti fotografija njih dvojice, susret će sam po sebi biti poruka.

Uspjeh Papina pohoda mjeri se Papinim saginjanjem u ime Crkve i solidarnim suosjećanjem s patnjama iračkog naroda, kao i cijeloga čovječanstva. To nije svjedočanstvo samo muslimanima, nego možda ponajprije nama kršćanima.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Papa Franjo nas poziva: ''Činimo sve dobro koje možemo!''
    •  Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
    •  S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
    •  Želim li da se svijet promijeni?
    •  Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
    •  Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
    •  Susret s Irinom iz Mariupolja
    •  Bio nam dobar Prelazak!
    •  Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
    •  Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

> Svi tekstovi ovog autora