Parabola o želji i ispunjenju želje, o slobodi i nutarnjem miru

Parabola o traženju bisera velike vrijednosti (Mt 13, 45-46) tipičan je primjer parabole kakva se najčešće čita kao kršćanska alegorija o osobi koja traži Kraljevstvo Božje. Trgovaca se shvaća kao metaforički model za Isusova učenika, a biser za Evanđelje, radosnu vijest Kraljevstva.

Učenik je, dakle, spreman investirati u radosnu vijest, štoviše žrtvovati sve što ima da zadobije Kraljevstvo. U takvim komentarima sam Isus je pripovjedač priče, ali ne i njezin referent.

Za neke tumače, pak, Krist je oboje: i subjekt i objekt potrage. A za druge: biser je zapravo učenik, svatko od nas, ili čak Crkva, a Krist za nas plaća cijenu da bismo našli Kraljevstvo.

Svako od ovih alegorijskih tumačenja moguće je iščitati iz parabole, ali ona tako prestaje biti parabolom: ne izaziva nas i ne uznemiruje, nego potvrđuje tipične kršćanske stereotipe. Osim toga promašuje smisao koji je ta parabola mogla imati za svoje prve židovske slušatelje. A što je najvažnije, promašuje i poruku parabole: ako je Kraljevstvo usporedivo s biserom, može se činiti da ga je moguće ”kupiti”: dobrim djelima ili žrtvom, ili pak da mora postati opsesijom tragaoca.

Svako od alegorijskih tumačenja moguće je iščitati iz parabole, ali ona tako prestaje biti parabolom: ne izaziva nas i ne uznemiruje, nego potvrđuje tipične kršćanske stereotipe. Osim toga promašuje smisao koji je ta parabola mogla imati za svoje prve židovske slušatelje. A što je najvažnije, promašuje i poruku parabole: ako je Kraljevstvo usporedivo s biserom, može se činiti da ga je moguće ”kupiti”: dobrim djelima ili žrtvom, ili pak da mora postati opsesijom tragaoca

Prvi izazov, međutim, što nam ga parabola nudi proizlazi iz narativne činjenice da je trgovac među mnoštvom bisera odlučio dobiti jedan jedini. Dobivši ga uz cijenu da se liši svih svojih posjeda, on prestaje biti trgovcem. Izazov je, dakle, u gubitku uobičajenoga identiteta.

A da bismo se doista maknuli od alegorijskog tumačenja, stranog židovskoj misli, moramo vidjeti apsurdnost trgovčevih pothvata te se pitati: kako to parabola govori o identitetu, obratu i najvišoj brizi?

Vratimo se samom tekstu. Valja napomenuti da u grčkom ne piše da je glavni lik parabole trgovac, nego osoba (grč. anthropos) koja je trgovac (grč. emporos), dakle, to da je čovjek je bitna kategorija, a da je trgovac sporedna, i očito mu nije prvi posao da traži Kraljevstvo (slične formulacije nalazimo i u drugim Isusovim parabolama: čovjek upravitelj, čovjek neprijatelj, čovjek kralj).

Parabola se tiče svakog čovjeka, bez obzira koje mu bilo zanimanje. Već ta činjenica pruža otpor alegoriji.

Parabola kao žanr slijedi opću strukturu, pa bi umjesto čovjeka trgovca mogao stajati čovjek s ma kojim drugim zanimanjem (primjerice: kralj koji se odrekao prijestolja radi većeg kraljevstva ili udovica koja se odrekla svog štanda s voćem da dobije vinograd). Ono što čini strukturu nije zanimanje glavnoga lika, nego kretanje parabole: tražiti, naći, fokusirati se, riskirati, prodavati, kupovati. Naravno, s različitim konotacijama.

Valja također napomenuti da za biblijski svijet trgovac nema pozitivnu konotaciju. Dostatno je da pogledamo mjesta gdje se pojavljuje u biblijskom tekstu: trgovac prodaje ljude u ropstvo (Post 37, 28; 1 Kr 10,15-28; 1 Mak 3, 41; 2 Mak 9, 34), u Sirahu se kaže da ”trgovac teško da može ne činiti zlo“ (Sir 37,11).

Trgovac je društveno sumnjiv jer prodaje ono što nema istinsku vrijednost. U biblijskom kontekstu sumnjiva je svaka trgovina (Pnz 33,19; Iz 23,17; Ez 27, 3; Jk 4,13; 2 Pt 2, 3).

Naposljetku, i sam Isus je istjerao trgovce iz Hrama (Iv 2,16), a jedan od pozvanih na svadbenu gozbu, a odbio je doći, jest trgovac (Mt 22, 5).

Dakle, ako je ”Kraljevstvo Božje kao trgovac”, već to je prvim slušateljima parabole moralo biti vrlo čudno: kako trgovanje uopće može poslužiti za usporedbu s traženjem Kraljevstva!?

Drugi promašaj u alegorijskom tumačenju jest što se biser uspoređuje s Kraljevstvom? Ne kaže li se u parabola da je ”Kraljevstvo kao čovjek trgovac”, a ne kao biser?

Biser je u Isusovo vrijeme doista bio vrlo dragocjen, skuplji od rubina, i teško da ga je tkogod od slušatelja parabole ikad vidio. No, začudnost toga da ga Isus spominje u priči proizlazi iz činjenice da ga jedan Židov, pa čak i da ima novaca, nikad ne bi kupio zato što je produkt jedne vrste školjke (pinctada) koja nije košer, odnosno na popisu je nečistih životinja. A ipak, Isus ga spominje. Ovdje, a i kad kaže: ”Ne bacajte biserje pred svinje” (Mt 7, 6).

Čudno je i ponašanje samog čovjeka trgovca. On traga za biserjem, i kad nađe jedan, kupi ga. On očito nije tražio taj jedan biser, nego biserje te je zacijelo imao dostatno novaca da ih kupi. Što čini vrijednost tog jednog jedinog bisera da je za njega rasprodao sve što ima?

Kako to? Ima li to možda veze s činjenicom da hoće istaknuti kako jedno životinjsko biće može proizvesti toliku ljepotu, dok čovjek ne može? Ili pak s načinom na koji školjka proizvodi biser: ona ga stvara iz iste građe, sedefa, iz kojega sazdana ona sama?

A čudno je i ponašanje samog čovjeka trgovca. On traga za biserjem, i kad nađe jedan, kupi ga. On očito nije tražio taj jedan biser, nego biserje te je zacijelo imao dostatno novaca da ih kupi. Što čini vrijednost tog jednog jedinog bisera da je za njega rasprodao sve što ima?

No, hajdemo redom. Tražiti (grč. zeteo) glagol je što ga Isus često koristi: ”tražiti Kraljevstvo” (Mt 6, 33), ”tražite i naći ćete” (Mt 7, 7-8). Trgovac, dakle, traži (i nalazi), ali ne Kraljevstvo, nego biserje. A kad nađe biser velike vrijednosti, proda sve što ima (grč. panta hosa eichen) da ga kupi.

Ovo ”sve” znači doista sve: kuću, odjeću, hranu. U Mt 18, 25 kralj naređuje sluzi da ”proda sve što ima” da bi podmirio dug. Ovdje trgovac nikome ništa ne duguje, nego ”sve prodaje” radi želje da posjeduje taj biser.

No, može ga samo gledati i diviti mu se, no ne i jesti, odjenuti se i skloniti od lošeg vremena. Nigdje se u paraboli ne sugerira kako je trgovac mislio da je kupovanje tog bisera dobra investicija. On naprosto čini sve što može da dobije što želi bez da je to planirao.

No, dobro, i kad je dobio što želi, što se dogodilo? To se ne kaže u paraboli, ali je očito. Ni jedan trgovac ne bi učinio što je ovaj: dao sve što ima za nešto što očito nije predmet trgovine. Čovjek trgovac nije uložio u novu investiciju, nije se žrtvovao za biser, nego je – ispunio svoju želju. Ali, istodobno, prestao je biti trgovcem. Dakle, promijenio je svoj identitet. Zašto?

Ako, zapravo, i nije riječi o prodavanju i kupovanju, nego o tome da se ”sve da za veću vrijednost”, kao što pojedini komentatori sugeriraju, nije li to bizaran način da se izazove slušatelje da učine isto? Osim toga, Isus je to već radio (Mt 19,16) i nije od svih tražio da se svega odreknu da bi bili njegovi učenici.

Matej smješta ovu parabolu uz bok srodnoj. Slične karakteristike dijeli s parabolom o blagu skrivenu na njivi (Mt 13, 44): u obje parabole osobe prodaju sve što imaju da bi dobili što žele: jedan njivu s blagom, drugi dragocjen biser. Što im je zajedničko jest: nesrazmjer između želje i ispunjenja želje.

No, postoje i razlike: prva parabola o njivi govori o bilo kojem čovjeku, i to u prezentu. I druga govori o bilo kojem čovjeku. a onda ga specifizira kao trgovca, i to u prošlom vremenu.

Nadalje, s prvim čovjekom slušatelj se može lako identificirati, s drugim puno teže.

I to je manje-više ono bitno što se može reći o ove dvije parabole.

Trgovac je dao sve što ima za nešto što nema praktične, trgovačke vrijednosti. Zato je i u tom trenutku prestao biti trgovcem. On je očito postavio sebi alternativne standarde koje ne određuje društvo, nego njegove vlastite želje. On blago definira pod vlastitim uvjetima. On prepoznaje ono što za njega ima istinsku vrijednost i, u trenutku prepoznavanja, voljan je dati sve da to dobije

Matej ih nije stavio zajedno jer komuniciraju međusobno, nego zato što je naprosto grupirao parabole u svom evanđelju u jednu tekstovnu cjelinu.

Dakle, čovjek trgovac je tražio biserje, i našao jedinstven i vrlo dragocjen biser. I da ga dobije učinio je nešto drastično što mu je zacijelo promijenilo život. To kaže parabola, a ni mi ne bismo trebali ići dalje.

Ne u pitanja tipa: što poslije? Niti u alegorijsko identificiranje bisera i Kraljevstva Božjega. Uostalom, Isus ne kaže da je Kraljevstvo trgovac ili biser, nego kaže ”kao kad”. Koristi, dakle, analogiju.

Analogije se događaju posredstvom glagola, ne imenica. Promotrimo li još jednom, zamijetit ćemo kretanja u paraboli: trgovac traži, a onda prestane tražiti, i to kad je našao ono što i nije tražio. I za to daje sve što ima i jest. Trgovac je očito našao što je tražio a da prije toga nije ni znao što zapravo želi naći. Nije znao što je njegova istinska želja.

U čemu onda može biti izazov parabole za slušatelje?

Trgovac je dao sve što ima za nešto što nema praktične, trgovačke vrijednosti. Zato je i u tom trenutku prestao biti trgovac. On je očito postavio sebi alternativne standarde koje ne određuje društvo, nego njegove vlastite želje. On blago definira pod vlastitim uvjetima. On prepoznaje ono što za njega ima istinsku vrijednost i, u trenutku prepoznavanja, voljan je dati sve da to dobije.

Biser zacijelo nije najljepši i najdragocjeniji biser među onima koje je tražio, nego mnogo više i drukčije od toga. Taj biser upućuje na nešto onkraj pojma bisera, ne nešto jedinstveno, nepoznato i još neviđeno. Postoji otajstvena, transcendentalna kvaliteta tog bisera. I upravo to parabola provocira.

U životu mi svi štogod želimo: novi ili bolji posao, kvalitetniji odnos u prijateljstvu ili braku, uspjeh u karijeri, novi stupanj vještine ili znanja, duhovno ispunjenje. No, svaki puta kada dosegnemo zbilju svoje želje, naše biće, željno želja, okreće se novom cilju. Krećemo se od želje do želje i nikad ne dosežemo do doželjene želje, do ispunjenja samog željenja. Trgovac iz parabole je to našao.

Hoćemo li i mi prepoznati kad nađemo ono što doista želimo? I kad nađemo, što će nam se dogoditi? Pa, isto što i trgovcu: izaći ćemo iz okvira kupovanja i prodavanja, odnosno kruga želje, ispunjenja želje i novih želja. Čovjek iz parabola pokazuje da je to moguće.

No, samo pod uvjetom: sve ili ništa. Parabola nas provocira da se pitamo: Imamo li i mi u životu takvu najvišu želju za koju smo kadri dati sve, baš sve?

Ili drugim riječima: jesmo li kadri dati sve što imamo da bismo dobili ono što želimo? Ili radije: što jesmo? Znamo li što je za nas biser najveće vrijednosti?

Biser zacijelo nije najljepši i najdragocjeniji biser među onima koje je tražio, nego mnogo više i drukčije od toga. Taj biser upućuje na nešto onkraj pojma bisera, na nešto jedinstveno, nepoznato i još neviđeno. Postoji otajstvena, transcendentalna kvaliteta tog bisera. I upravo to parabola provocira

No, parabola nas provocira i na još jedno pitanje, ne manje važno: znamo li što je najviša želja naših bližnjih? Bez tog pitanja teško da ikoga možemo zvati bližnjim i očekivati da će bližnji poštivati naše najdublje želje.

Da je htio da pomislimo da bi za sve nas biser trebao biti Kraljevstvo Božje, Isus ne bi ispričao parabolu na način na koji jest. Kraljevstvo Božje već jest ovdje, ali da bismo živjeli u njemu, djelovati nam je, znati što želimo i to tražiti, ili prepoznati kad nađemo. I pomoći to i drugima. Ako smo našli svoje blago, naći ćemo i načina da živimo u skladu s njim.

Svatko od nas ima svoj jedinstveni biser koji nas čini onim tko doista jesmo da bismo činili ono što je dobro za nas i za naše bližnje. To može biti ono što nas potiče da damo najbolje od sebe, ono što nam dopušta da radimo ono za što smo nadareni, to može biti osjećaj slobode, nutarnjega mira…

Imati svoju najdublju želju  i odreći se svih drugih želja, to znači imati svoj biser. I redefinirati se. Tek tada možemo vidjeti Kraljevstvo Božje u nama i oko nas.

Evo, na to nas, čini mi se, Isus potiče u paraboli.

    •  Papa Franjo nas poziva: ''Činimo sve dobro koje možemo!''
    •  Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
    •  S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
    •  Želim li da se svijet promijeni?
    •  Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
    •  Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
    •  Susret s Irinom iz Mariupolja
    •  Bio nam dobar Prelazak!
    •  Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
    •  Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

> Svi tekstovi ovog autora