novinarstvo s potpisom
Jučerašnja misa (zadušnica, op. D.P.) za 35 ustaških generala i pukovnika, od kojih je njih 18 zbog ratnog zločina osuđeno na smrt, prekretnica je u novijoj povijesti odnosa Katoličke crkve prema ustaškoj vojsci.
Premda sklonost svećenika prema NDH i nije neka novost, način na koji je to napravljeno u isusovačkoj Bazilici srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici, dugo nije viđen. Barem ne na tako visokoj razini i ne nakon 1990-ih.
Misu zadušnicu predvodio je pater Drago Majić (isusovac, op. D.P.), vojni kapelan Gardijsko-oklopno-mehanizirane brigade, Oklopne i Tenkovske bojne “Kune” iz Đakova.
Majić je u svojoj propovijedi u više navrata otvoreno stao na stranu NDH i ustaške vojske.
S obzirom na funkciju koju obnaša i misu zadušnicu za ustaške generale na kojoj je govorio, jasno je da se kao predstavnik Vojnog ordinarijata Hrvatske vojske predstavio u najmanju ruku kao sljednik vojske, one ustaške, poražene u Drugome svjetskom ratu.
Za Majića su ustaške glavešine mučenici, nevine žrtve, velikani koji su položili živote na oltar domovine, a oni koji ih osuđuju u službi su modernih Heroda, izrodi su i krvnici svoga naroda, kao i svi oni koji izjednačavaju žrtvu i agresora, kako 1941., 1945. tako i 1991. te nisu prijatelji istine, nego sinovi laži.
Evo samo dio onoga što je pater Majić rekao pred stotinjak okupljenih:
“Ne treba se stidjeti i sramiti 10. travnja, jer jedno je država, svetinja, a drugo je vlada.”
“Šteta što se NDH nije oslobodila nekih štetnih utjecaja nacizma, rasnih zakona, odnosa prema Židovima i drugima.”
“Nismo fašisti nikad bili, iako nam to nameću do dana današnjeg, ali smo se morali osloboditi od velikosrpske dominacije, da dišemo punim plućima.”
“Na hrvatskom narodu počinjen je pravi pravcati genocid poslije Drugog svjetskog rata. Trebamo se sjećati Vukovara i Srebrenice, ali poslije Drugog svjetskog rata počinjeno je 50 Srebrenica.”
“HAZU nije HAZU, nego su JAZU, jer šute.”
“Herodi i neprijatelji nisu nestali, dragi prijatelji, pobornici istine i pravde, braćo i sestre, i danas ih imate prekrivene kaputima antifašizma i liberalizma.”
“Svi koji zaborave svoj narod, a idu po mišljenje u razne metropole, prije Beograd, Beč, danas Bruxelles i druge, izrodi su i krvnici svoga naroda.”
“Svi koji sude žrtve, i to od strane agresora, potpomognutim domaćim izdajnicima, krvnici su i izrodi svoga naroda.”
“Svi oni koji slobodu svoga naroda prodaju za škude, koji su oslobodilačku akciju proglasili zločinačkom, zlotvori su kojih se stidi crna zemlja po kojoj gaze.”
“Moram govoriti. Kamenje će progovoriti ako ja zašutim.”
A to da govori omogućili su mu isusovci u bazilici i stari ustaša Vinko Vice Ostojić (“Nemojte napisati domobran, pa ja sam uvijek bio ustaša!”), koji je naručio misu zadušnicu za svoje ustaše. Ovaj Hercegovac iz Bijakovića pokraj Međugorja pohvalio se da je sudjelovao u niz bitaka, ne samo za vrijeme rata, nego i kao pripadnik križara, a sve pod zapovjedništvom stanovitog Majera.
Tri je puta suđen, naglasio je, tri je puta bježao preko granice, preživio Bleiburg, preživio i Udbina saslušanja (“Jedan se udbaš sažalio, pa mi dao pasoš.”).
Na “Bolnom sjećanju”, kako su neformalno nazvali ovu misu, našao se i general i nezavisni saborski zastupnik Željko Glasnović, koji je kazao da su ustaški generali ubijeni u montiranom procesu, da je u Hrvatskoj – ako se gleda udjel u stanovništvu – pobijeno više visokih časnika nego u silama osovine zajedno, da je svaki čovjek nevin dok mu se ne dokaže krivnja, da je NDH stvorena u krvavom ratu, da je ta država još tabu-tema o kojoj se i dalje ne smije govoriti i da su za sve to krivi oni koji štite svoje interese još iz prošle države, a zbog kojih Hrvatska nije puno drukčija od one bivše države.
Skroman doprinos u koncelebriranju mise, važno je zabilježiti, dao je i pater Vjekoslav Lasić (dominikanac, op. D.P.), do odlaska u mirovinu zadužen za mise zadušnice za poglavnika Antu Pavelića.
(Prenosimo s portala Forum.tm).