Plenković bi važan govor o ustaštvu trebao ponoviti u HDZ-u

Po ne znam koji put citirat ću vrlo važnu poruku iz pisma kojim se Hrvatska biskupska konferencija obratila javnosti u svibnju 1995. povodom pedesete obljetnice završetka Drugog svjetskog rata.

Uz sva biskupska vrludanja i izvrdavanja, u tom pismu poput svijeće visoko podignute u tami svojom jasnoćom i ispravnošću, ljudskom i kršćanskom, sjaje ove rečenice:

“Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici.”

Premijer je vrlo jasno govorio na otvaranju izložbe o Holokastu (…) “Naša generacija, koja je, unatoč svemu, prije nepuna tri desetljeća doživjela ratne strahote i povratak etničkog čišćenja na tlu Europe, ima dodatnu odgovornost u jasnoj osudi tog bezumlja u kojem je negacija čovječnosti doživjela vrhunac”, rekao je premijer Plenković

Kako se treba sjećati žrtava drugih zajednica da bi ih se moglo žaliti i kako se treba sjećati krivnje u vlastitoj zajednici da bi je se moglo uvijek iznova priznavati, okajavati i ubuduće sprečavati, demonstrirao je 5. veljače Andrej Plenković održavši jasan govor u krugu zagrebačkog Studentskog centra na otvaranju izložbe “Ako tebe zaboravim… – Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / zadnje odredište Auschwitz”.

Predsjednik Vlade RH i vladajućeg HDZ-a podsjetio je najprije na povod toj izložbi: Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta koji je ove godine, 27. siječnja, imao poseban značaj zbog 75. godišnjice otkako su na taj datum 1945. snage savezničke sovjetske Crvene armije oslobodile zloglasni nacistički koncentracijski logor Auschwitz – Birkenau i onih nekoliko tisuća logoraša koji su ih uspjeli i stigli živi dočekati na jednom od tih strašnih mjesta na kojima sam u prethodne četiri godine ubijani milijuni.

“Naša generacija, koja je, unatoč svemu, prije nepuna tri desetljeća doživjela ratne strahote i povratak etničkog čišćenja na tlu Europe, ima dodatnu odgovornost u jasnoj osudi tog bezumlja u kojem je negacija čovječnosti doživjela vrhunac”, rekao je premijer Plenković.

Osuditi hitlerovski njemački nacizam je opće mjesto i nikakav problem za bilo kojeg hrvatskog političara s bilo koje strane političkog spektra. Ali, Andrej Plenković je potom progovorio o našem, hrvatskom suučesništvu u zločinu Holokausta.

Objasnio je zašto je izložba, koju je “na inicijativu Ministarstva kulture priredio Hrvatski povijesni muzej”, priređena baš u Francuskom paviljonu: “Ovaj prostor, koji danas vrvi studentskim životom, u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bio je mjesto osobitog stradanja Židova iz Zagreba i drugih hrvatskih krajeva, ispred kojega su – skriveni od pogleda, uz prugu – bili sabirani i deportirani željezničkim vagonima u koncentracijske logore.”

No, osuditi deportacije Židova iz NDH u nacističke logore skoro da je također opće mjesto i uglavnom nikakav problem većini hrvatskih političara.

Ali, Andrej Plenković je onda rekao i ovo: “Današnja izložba otvara se u Francuskom paviljonu jer je ovo mjesto s kojeg su naši sugrađani, Židovi i ostali, deportirani ne samo u Auschwitz nego još u većem broju u logore i mjesta egzekucije na području NDH – posebno u Jasenovac.”

Kako se treba sjećati žrtava drugih zajednica da bi ih se moglo žaliti i kako se treba sjećati krivnje u vlastitoj zajednici da bi je se moglo uvijek iznova priznavati, okajavati i ubuduće sprečavati, demonstrirao je 5. veljače Andrej Plenković održavši jasan govor u krugu zagrebačkog Studentskog centra na otvaranju izložbe “Ako tebe zaboravim… – Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / zadnje odredište Auschwitz”

A onda, opominjući sebe i nas da kada takve stvari zaboravljamo prestajemo biti ljudi, Andrej Plenković je dodao i ovo: “Zaboravljamo svaki put kada propustimo jasno progovoriti o Holokaustu, i osobito o tragičnim posljedicama nedemokratskog, totalitarnog i rasističkog ustaškog režima u Hrvatskoj od 1941. do 1945.”

Ne baš svim, ali mnogim hrvatskim političarima ipak ne pada teško osuditi zločine protiv Židova, čak i one ustaške.

Zato je u govoru Andreja Plenkovića bila osobito važna i sljedeća vrlo jasna rečenica: “U tome je vrijednost ove izložbe jer jasno ukazuje na sustav terora uspostavljen na području Nezavisne Države Hrvatske protiv protiv židovskog, srpskog i romskog stanovništva, te protiv hrvatskih antifašista i demokrata, koji su protiv toga bili ustali.”

Barem u ovoj prigodi hrvatski je premijer izdržao i prošao ispit onog važnog pitanja postavljenog na početku.

Ali, baš kao što je biskupska izjava uzor koji često mnogi biskupi prvi ne slijede, tako je i Andrej Plenković istodobno i predsjednik HDZ-a, stranke koja je u premnogim prilikama bila i jest vinovnik, ili barem što voljni, što prešutni suučesnik širenja svih onih smutnji i laži koje kod nas dovode ne samo do tog zaborava koji nas čini neljudima, nego i do onog što je sušta suprotnost istinitom sjećanju i priznavanju kolektivne odgovornosti.

Ta suprotnost je revizionizam u opsegu od relativiziranja do negiranja i samog zločina, pa time i njegovih žrtava.

Baština tog HDZ-a i njegovih povremenih još ekstremnije desničarskih satelita je i promoviranje takvog “domoljublja” i takve “državotvornosti” koja će vrlo spremno zažmiriti na identifikaciju s onom drugom, zločinačkom i gubitničkom stranom europske i hrvatske povijesti – u ustaštvom.

Ovo u Francuskom paviljonu je bio, nema sumnje, europski Plenković koji je pod osobitim povećalom kao premijer države koja trenutno predsjeda Vijećem Europske unije.

“U tome je vrijednost ove izložbe jer jasno ukazuje na sustav terora uspostavljen na području Nezavisne Države Hrvatske protiv protiv židovskog, srpskog i romskog stanovništva, te protiv hrvatskih antifašista i demokrata, koji su protiv toga bili ustali”

Ja se nadam da će taj europski Plenković osvojiti i novi mandat kao predsjednik HDZ-a. Ali ne tako što će “među svojima” sam sebi skakati u usta, nego tako što će i njima držati iste takve govore te i u vlastitoj stranci promicati iste one vrijednosti i isto ono pamćenje za koje je digao glas u Francuskom paviljonu.

Ove 2020. godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja dodjeljivat će napokon novac školama čiji se ravnatelji i profesori odvaže uputiti svoje učenike u Jasenovac na edukaciju o onome o čemu je neki dan govorio premijer Plenković.

Kažem odvaže, jer takve ekskurzije u postojećoj moralno-političkoj klimi su nešto što se svim silama i sredstvima više obeshrabruje nego potiče. Takvu klimu neće promijeniti jedan govor nego dosljednost i odvažnost kakvu očekujemo i od premijera Plenkovića.

“Ako tebe zaboravim – prestajem biti čovjek”, rekao je premijer pred sjenama žrtava ustaškog “domoljublja” i “državotvornosti”. Sad još samo da nastavi tako govoriti i na Trgu žrtava fašizma kad iz podruma HDZ-a opet krenu van puzati duge sjene ubojica tih žrtava.

Ako zaboravi – sam se je osudio.

 

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Plenković bi svoj važan govor o ustaštvu trebao ponoviti i na Trgu žrtava fašizma, u HDZ-u).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
    •  Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
    •  Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora