Plenković-Kalmeta-Stier borci protiv korupcije i lopovluka

Iako se u prvi mah čini da je na netom održanim parlamentarnim izborima pobijedila desnica, tome ipak nije tako. Na izborima su, u matematičkom smislu, desne opcije osvojile gotovo 90 saborskih mandata, ali se njihovi mandati ne zbrajaju, nego, kada je riječ o dvjema opcijama koje se nalaze desnije od HDZ-a, njihovi mandati se potpuno zanemaruju i izostavljaju iz svake jednadžbe.

Na ovim izborima je, dakle, HDZ politički ponizio desnicu izvan HDZ-a i njihove mandate učinio potpuno nebitnima. Učinio ih je brojnima, a nebitnima.

U politici ne postoji gore kazne, goreg prokletstva od toga da budeš matematički jak, a da tu jakost, zbog političke nebitnosti, usmjeriš protiv sebe. Upravo je to Plenković učinio Domovinskom pokretu i Mostu. Svojim politikama ih je, kad je riječ o Domovinskom pokretu, stvorio ili, kada je riječ o Mostu, oživio iz mrtvih, da bi ih, nakon izbora, politički odbacio.

Ovi izbori su, u svojoj skrivenoj biti, izbori na kojima je demonstrirana politička nemoć desnice. Pogrešno bi bilo zaključiti da je desnica nemoćna samo izvan HDZ-a, ona je nemoćna i u HDZ-u.

Nemoć desnice u HDZ-u očituje se na dvostrukoj razini – na razini predsjednika stranke i na razini političkih aktera čija imena su se našla na izbornim listama. Plenković je svoju nemoć očitovao u tome što je liste sastavljao iz svega onoga što je HDZ bio, a ne vodeći se onime što HDZ tek treba biti.

Ova stranka se, kada se radi o percepciji, ali i o sudskom procesu koji se vodi protiv nje, smatra strankom s kojom je Hrvatska ušla u stanje političke korupcije.

Politička korupcija je najzloćudniji oblik korupcije jer zahvaća svu stvarnost javnog života, a onda se posljedice korupcijom razorenog javnog života nužno prelijevaju i na mnoge individualne živote koji su dovedeni u stanje siromaštva, odsustva pravne zaštite i besperspektivnosti

Politička korupcija je najzloćudniji oblik korupcije jer zahvaća svu stvarnost javnog života, a onda se posljedice korupcijom razorenog javnog života nužno prelijevaju i na mnoge individualne živote koji su dovedeni u stanje siromaštva, odsustva pravne zaštite i besperspektivnosti.

USKOK i DORH su protiv mnogih političkih aktera osumnjičenih za korupciju pokrenuli postupke, neki od njih su osuđeni, kao što je to, primjerice, Ivo Sanader, a protiv nekih od njih se postupci još vode, kao što je to, primjerice, slučaj s poznatim zadarskim političarem Božidarom Kalmetom.

Andrej Plenković je, sastavljajući izborne liste, poslao poruku javnosti, ali i mnogim institucijama koje ovise o njegovoj premijerskoj volji i koje donose odluke o sudbini političara osumnjičenima za koruptivne radnje, kako on vidi odnos politike i korupcije, ali i da se stranački moral ili, u ovom slučaju, moral desnice razlikuje od pravne norme i da to što se protiv nekoga vodi sudski postupak, ništa ne znači ako taj netko radi sukladno proklamiranoj moralnoj osnovi.

Najkraće, Plenković je, sastavljajući izborne liste, očitovao kakve i koje vrijednosti zastupa. On je, birajući kandidate, birao i žive primjere, uosobljene vrijednosti onoga kakva bi politika, po njegovim kriterijima, trebala biti. Plenkovićeva volja i njegov kriterij normativnosti očitovani su na listama i imenima koja su se na listama našla.

Volja birača je, potom, verificirala Plenkovićevo viđenje politike i političkog morala. Da stvar ne bi bila apstraktna, poslužit ću se primjerom iz 9. izborne jedinice kojoj i sam pripadam.

Plenković je, po već spomenutim kriterijima, na listu stavio Božidara Kalmetu, a birači su, potom, ovog političara preferencijalno izabrali. Ovaj postupak je vođen isključivo etičkim kriterijima ili sukladno moralu desnice, i u tom smislu je besprijekoran.

U Božidaru Kalmeti ostvarena je savršena podudarnost volje predsjednika HDZ-a, koji je baš njega htio, ali ga je, zbog etičkih razloga, stavio na posljednje mjesto na listi s kojega ne može pukim automatizmom osvojiti saborski mandat, nego je to moguće samo ako ga birači preferencijalno biraju.

Budući da su birači upravo to učinili, onda je sasvim jasno da između onoga što Božidar Kalmeta u političkom smislu jest i onoga kakvu politiku i kakve političke aktere Andrej Plenković želi, kao i onoga što birači vlastitom voljom hoće i u kakvom politički oblikovanom svijetu žele živjeti, postoji savršena podudarnost.

Božidar Kalmeta je Plenkovićev vrijednosni alter ego, on je, nadalje, i predmet žudnje birača HDZ-a, jer da nije tako, birači ga ne bi preferencijalno birali. Upravo na ovom primjeru vidi se zašto je potrebno inzistirati na daljnjem jačanju preferencijalnog glasanja, da birači mogu što više ovakvih zastupnika izabirati, i to sukladno svetosti i nepogrešivosti njihove volje.

Jasno je, dakle, da na ovim izborima nije pobijedila desnica, nego je pobijedio jedan specifični osjećaj za moral kojega zastupa desnica.

Plenković, da je uistinu politički moćan izvan ovoga morala desnice, ne bi bio fasciniran onim što je HDZ činio, nego bi ovu stranku usmjerio prema novom području i dao bi joj novi zadatak, onaj koji do sada nikada nije izvršila, a to je, primjerice, zadatak odvajanja stranke od države, jer jedino tako država može slobodno, samostalno, učinkovito i u korist građana djelovati.

Plenković, zbog nemogućnosti da prekrši moralnu normu desnice, ovako nastavlja djelovati prema već viđenoj i dobro utvrđenoj stranačkoj praksi. Budući da je desnica unutar HDZ-a nemoćna i budući da je Plenković unutar HDZ-a nemoćan, prisiljen je sastavljati liste od imena koja su već poznata, a ta imena su, zbog iste nemoći, prisiljena biti na tim listama.

Nemoć desnice u HDZ-u očituje se na dvostrukoj razini – na razini predsjednika stranke i na razini političkih aktera čija imena su se našla na izbornim listama. Plenković je svoju nemoć očitovao u tome što je liste sastavljao iz svega onoga što je HDZ bio, a ne vodeći se onime što HDZ tek treba biti

Plenković je, dakle, bio prisiljen na liste staviti Božidara Kalmetu ili, poznatog borca protiv političke korupcije i klijentelizma, Davora Ivu Stiera. Oni su, zbog usvojenog morala desnice, bili prisiljeni biti na tim listama, jer nije moguće zamisliti borbu protiv korupcije i klijentelizma bez trijade Plenković-Kalmeta-Stier.

Nadalje, Plenković je bio prisiljen, svojim postupcima, stvoriti Domovinski pokret Miroslava Škore i oživjeti Most, jer obje ove opcije, u frenetičnom stanju, zazivaju povratak na Tuđmanov put. Ove opcije su šegrti koji s HDZ-om dijele isti nerv prema odnosu politike i korupcije, a sve zasnovano na čvrstim temeljima već opisanog morala desnice.

To što Plenković nije izabrao Most i Domovinski pokret za koalicijske partnere, nego je većinu sastavio koalirajuću sa zastupnicima iz redova nacionalnih manjina, ima isključivo pedagoško-moralni značaj.

Most i Domovinski pokret ne trebaju biti u koaliciji s HDZ-om da bi bili HDZ, oni to već sada jesu. Njih povezuje isti moral, a to je bitnije od bilo koje i bilo kakve koalicije.

Desnica na ovim izborima nije pobijedila, pobijedio je moral desnice. Na ovim izborima je pokazana politička nemoć desnice, ali i nadmoć njezinog morala koji jamči nastavak dosadašnjeg odnosa između politike i korupcije.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora