novinarstvo s potpisom
Za 8. mart stigla je najava premijera da će Vlada u svoj dnevni red za tjedan ili dva uvrstiti ratifikaciju Istambulske konvencije. Najavu rasprave o Konvenciji popratila je i čestitka Andreja Plenkovića. Želi nam sretan Međunarodni dan žena (ovu formulaciju koriste svi koji žele izbjeći omraženi mart u nazivu blagdana) i nada se kako će svojim politikama pridonijeti kvalitetnijem, ravnopravnijem i boljem položaju žena u Republici Hrvatskoj.
Mi bismo radije da je siguran da njegove i politike Vlade vode tom cilju, ali razumijemo nesigurnost u najavi. Ratifikacija, kao što reče SDP-ov Glavašević, je Plenkovićev Godot. Konstantno odgađanje nije bilo bez razloga. Stranka koju predvodi u koaliciji je s Hrastom, političkim atavizmom koji valjda podržavaju samo one žene koje misle “kako nije red cinkati nasilnoga supruga policiji”.
Bez Plenkovićeva HDZ-a i njihove, kako netko reče “trgovačke koalicije” teško da bi Hrast sa svojim srednjovjekovnim pogledom na obitelj i ženu tako skoro upoznao hladovinu Sabora. No, dva tjedna sasvim je dovoljno da se obave i obnove trgovački sporazumi, dogovori kakva sinekurica, ideološki oboji kakvo minorno kazalište, pa i da se zaboravi na referendumsko pitanje tipa smatraju li hrvatski građani “cinkanje” nasilnoga muža policiji nedopustivim tužakanjem najbližih ili pravom žena i djece da ne budu isprebijani i ubijeni.
Mnoge su zemlje s još konzervativnijim vladama od naše ratificirale i primijenile u praksi Konvenciju. Ovi naši s desna bježe od Istambulske konvencije kao da s njom u Hrvatsku stiže i Sulejman Veličanstveni osobno (poznat i pod nazivom Zakonodavac) ne bi li od nje načinio novo vazalstvo u kome će ubirati danak u krvi – Hrastov podmladak odvoditi u janjičare.
Strahuju vele od nametanja rodne ideologije. Od toga da Konvencija na koju je svoj potpis Milanović stavio 2011., a Plenković 2016. godine ne izjednači rod i spol. Toliko se jadni boje ta četiri članka što spominju rod u Konvenciji od stotinu stranica da od njih rade pravog bauka i traže referendum.
Pritom pobornicima potpisivanja podmeću štošta – od toga da se zalažu za rodnu ideologiju, ma što ona za njih bila, pa do pedofilije.
Trebamo li se mi bojati da će ovi agresivci s desna u toj svojoj neliječenoj paranoji zatražiti i da se izmijeni gramatika hrvatskoga jezika koja također ne izjednačava uvijek tzv. prirodni s gramatičkim rodom.
Evo, da budemo stilski u skladu s nazivom dugo očekivane Konvencije, pokušajmo vidjeti o čemu govorim, sklanjati nesumnjivo muške delije (turcizam, delije, delija, delijama …), pa ćete lako uočiti da ih sklanjamo kao imenice ženskog roda (poput recimo kruške, krušaka, kruškama).
Ostavimo OVE delije i šalu tipa – “O jeziku, rode, da ti pojem” na stranu. Nimalo nije smiješna činjenica da je Hrvatskoj u proteklih desetak godina ubijeno više od tristo žena. Na mnoge su ruku digli upravo životni partneri, oni s kojima, kako bi to hrastovci rekli, dijele stol i postelju.
Prema mnogim novinskim izvorima nasilje nad ženama udvostručeno je u proteklih nekoliko godina. Događa se često, prečesto upravo u prostoru doma, mjesta gdje bi žene i djeca trebali biti najsigurniji. Društvo nažalost čini malo, premalo, gotovo ništa da ih zaštiti i osigura im egzistenciju i mir nakon što prijave i napuste nasilnika.
Kao što uostalom već godinama ne čini da zaštiti žene u svijetu rada. U okruženju, govore to i masovni protesti organizirani na njihov dan, u kojemu su nerijetko podcijenjene, potplaćene, seksualno uznemirivane i mobingirane.
Žene su, dakle, u hrvatskome društvu dvostruko izložene nasilju: doma i na poslu. Ukoliko ih zakonodavac ne zaštiti, ne stane na njihovu stranu, posljedice mogu biti samo još gore.
Ne znamo je li zahtjev IDS-a i GLAS-a ubrzao premijera ili najavu rasprave u roku od dva tjedna moramo zahvaliti packama Europske komisije zbog neprovođenja reformi, pa priča o Istambulskoj konvenciji dobro dođe za odvlačenja pažnje javnosti.
Bitno je da uskoro možemo očekivati donošenje važnog dokumenta koji će doslovno nekima spasiti , a drugima promijeniti život. Svi oni koji o Konvenciji govore u javnim istupima kao o uvođenju “rodne ideologije” na mala vrata morali bi upravo to imati na umu.
Mene, a vjerujem i mnoge druge, razveselila je “osmomartovska premijerova čestitka”, najava da njegov Godot stiže najkasnije za dva tjedna.