novinarstvo s potpisom
Možda se netko, čitajući naslov ”Pio XII. moralna kukavica” buni, negoduje i osjeća potrebu da prosvjeduje protiv moralne diskvalifikacije osobe koja je odlučila šutjeti o progonu Židova. Možda netko takvu osudu smatra nepravednom zbog odsutnosti razumijevanja, odnosno nesposobnosti da uzme u obzir sve okolnosti i moguća razmišljanja koja su papu Pija XII. potaknuli na odluku da javno ne reagira.
Kako su papu Pija XII. još za života nazivali Pastor angelicus, teško je zamislivo da je Papina odluka donijeta zbog pomanjkanja empatije i da nije pokušavao u tajnosti pomagati Židovima. Neke su akcije, između ostalih, i njegova dozvola rimskim samostanima da otvore klauzuru i prihvate sve koji bi u njima tražili zaštitu, značajne. Dokumentima su potkrijepljene i intervencije za spas imenom i prezimenom poznatih Židova i Židovki kod talijanskih vlasti. No intervencije nisu odveć brojne, a uslijedile su uglavnom za pokrštene Židove.
Povrh toga, Papa je u božićnoj poruci 1942. godine, emitiranoj preko Vatikanskog radija, ipak spomenuo ”šest zavjeta za brigu o novom, pravednijem poretku”. Čovječanstvo ih duguje: ”prvo – palim vojnicima, koji su podnijeli žrtve polaganja života, u službi vjernog izvršavanja svojih dužnosti; drugo – nesagledivom broju ožalošćenih obitelji, majki, udovica, siročadi… i treće – prognanicima i raseljenicima, koji su zbog rata izgubili domovinu…”.
Potom slijedi presudni pasus koji se smatra dokazom sjećanja na ”stotine tisuća osoba koje su bez svoje krivice, samo zato što pripadaju određenoj naciji ili rasi, predodređene na smrt”. Zatim još slijede kao adresati Papinih zavjeta ”civilne žrtve (citat: Hubert Wolf ”Die geheimen Archive des Vatikan und was sie ueber die Kirche verraten”, naklada C. H. Beck, Muenchen, 2023., str. 46).
Citirani pasus temelji se na informacijama dostavljenim državnom tajniku Svete Stolice mons. Luigiju Maglioneu, ali u njegovoj odsutnosti osobno predanim Papi. Dokument je promemorija poslanika SAD-a Myrona Taylora, s informacijama Židovske agencije za Izrael (Jewish Agency for Israel) prenijetim administraciji SAD-a. ”Svijet je”, tako misle apologeti iz Papine formulacije ”jasno razabrao pravu težinu Papine poruke”.
Svijet, pak, nije jasno razabrao – ništa. Naime, Sveta je Stolica američkoj administraciji odgovorila da su to doista vijesti o severi tratamenti, no da Sveta Stolica nema mogućnosti provjeriti njihovu istinitost.
Iz tih citata danas dostupne vatikanske prepiske u vrijeme Šoe, ne može se optužiti Rolf Hochhuth za senzacionalističko dramatično pretjerivanja i neutemeljene optužbe na račun pape Pija XII. Iako je Sveta Stolica posumnjala u istinitost podataka Židovske agencije za Izrael i drugih svjedoka, a među njima grčkokatoličkog nadbiskupa Lwowwa, Andreja Scheptyzkyja, njihovi su se navodi još potvrđivali bezbroj puta.
Argument da je Papa odlučio ”javno glasno šutjeti” i na taj način uspio spasiti mnoge Židove, citirani navodi time se ne demantiraju, niti im se oduzima ni malo od njihove dramatike.
Argument da je Papa ”na taj način spasio”, poseže za kauzalnošću, koja se također ne može niti potvrditi niti provjeriti. Kauzalnost je, naizgled, lanac uzroka i posljedica, koji se ne može uvjerljivo obrazložiti. Proizvoljan je, premda djeluje logičkim.
”Odvjetnici” papinog spasilačkog uspjeha, znaju citirati javno izrečene zahvale papi Piju XII. – i to je kamenčić u mozaiku koji se nikako ne može posložiti u kompletnu sliku bez ”pukotina”, a ignoriraju i činjenicu što je 16. listopada 1944. godine 1.077 rimskih Židovki i Židova iz geta, neposredno Papi pred prozorima, odvedeno u Auschwitz, a nakon svega preživjelo ih je samo šesnaest.
Proučavanje vatikanskog gradiva tek netom objavljenog i dostupnog, dopušta zaključak: papa Pio XII., koji je stekao izobrazbu poput mladića iz njegovog aristokratskog rimskog kruga, izabrao je svećenički poziv, ali ne da bude svećenik, nego da mu se otvori sjajna diplomatska karijera. I njegovi suradnici u državnom tajništvu i u nuncijaturama diljem svijeta prošli su taj curriculum. Njihovo teološko obrazovanje bilo je oskudno, bili su diplomati – i kao diplomati su pristupali izazovima, za koje su slutili da su moralne naravi, ali da za to nemaju potrebne formacije.
Je li to obrazloženje za Papino (ne)djelovanje? I da i ne – vidljivo je samo, koliko ovisi o formulaciji tog zaključka, i o predznanju kasnijeg ”suca” ili ”branitelja”.
U najmanju ruku, mudro bi bilo suzdržavati se od ocjena poput ”moralna kukavica”. Ne mogu a da se u mnogo takvih dilema na koje nailazim u ocjeni držanja neke osobe naspram Šoe, ne zapitam ”bih li ja imala dovoljno hrabrosti i snage oduprijeti se prirodnoj sklonosti izbjegavati mučenje i smrt”. Pomisao na to zabranjuje mi takve i slične samodopadne osude.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.