novinarstvo s potpisom
”Dogovoreno je kako za postizanje stabilnosti i sigurnosti te blagostanja jugoistočne Europe moramo nastaviti jačati transatlantsko partnerstvo SAD-a i EU te unijeti novu energiju u proces proširenja Unije za države kandidatkinje te proces transatlantske integracije za one koji žele pristupiti NATO-u.”
To je središnji dio izjave koju su prošle srijede u Titovoj vili na zagrebačkom Pantovčaku potpisali predsjednici Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Srbije (koja pod Putinovim utjecajem ne želi u NATO) i Albanije u nazočnosti američkog potpredsjednika Josepha Bidena i predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska.
Joe Biden je u zadnjem času odlučio doći do Zagreba na susret s čelnicima “balkanskih zemalja” kako Amerikanci ne bez razloga nazivaju ovaj dio jugoistočne Europe.
Prije toga je morao odlučiti da se ipak neće kandidirati za Obaminog nasljednika, što zbog svojih godina, što zbog obiteljske boli jer mu je u svibnju od karcinoma umro sin kojeg je izuzetno volio od njegova tragičnog djetinstva, ali ponajviše zbog izuzetne popularnosti naizgled nedostižne Hillary Clinton.
No otom-potom jer iako je kampanja već odavno otpočela i televizijska sučeljavanja kandidata učestala, izbori dolaze tek u studenom 2016. godine.
Ovo je dobra prigoda da podsjetimo da prvi crnački kandidat Obama vjerojatno ne bi bio izabran za predsjednika SAD-a u studenom 2008. da uz njega kao kandidat za potpredsjednika nije stajao Joseph Biden.
Amerikancima (i svijetu) je bilo dosta ratova (!?) koje je otpočeo George Bush mlađi kada su odlučivali o tome tko je trebao u nadolazećim vrućim godinama voditi najmoćniju zemlju svijeta.
Strateški je bilo značajno što je mladi retorički obdaren nositelj nade za promjene, ali relativno neiskusni vizionar Obama protiv mnogo starijeg i iskusnijeg narodnog heroja McCaina uz sebe imao političkog veterana Bidena.
Postali su pravi partneri: protestant Obama je trebao katolika, mladi crnac je trebao starijeg bijelca, idealist bez iskustva na području ekonomije, nacionalne sigurnosti i međunarodne politike je trebao provjerenog velemajstora tih političkih disciplina.
Bidenov snažan um, oštar jezik, lijep smiješak i smisao za humor su mogli samo pomoći, pa je narod na izborima potvrdio da Obama nije mogao naći komplementarnijeg potpredsjednika i eto oni uspješno odrađuju svoj drugi mandat.
Neka mi se dopusti da budem neskroman te se pohvalim kako se s političarom Joe Bidenom osobno poznajem već četvrt stoljeća. “Since the war in Croatia and Bosnia”, rekao je kada smo posljednji put bili u kratkom razgovoru za vrijeme (inter)nacionalnog molitvenog doručka u Washingtonu u veljači prošle godine.
Tada me je pitao gdje je onaj “Franciscan brother” s kojim sam zajedno bio u njegovom uredu u zalaganju za prekid rata najprije u Hrvatskoj, a zatim i u BiH i za međunarodno priznanje tih zemalja. Mislio je na fra Iliju Živkovića, te nas pozvao da ga zajedno posjetimo. To se nažalost neće dogoditi jer je fra Ilija u lipnju ove godine, ljudski gledano prerano, preselio u vječnost. O tome sam na ovom mjestu objavio tekst “S fra Ilijom na braniku domovine” (Autograf, 16. lipnja 2015.).
U Bidenovom uredu sam sa fra Ilijom bio u nekoliko navrata. Pozivali su me na njegova javna predavanja kad god je govorio o Balkanu i(li) ljudskim i manjinskim pravima. Bilo je i nekoliko neformalnih kraćih, ali nezaboravnih, susreta i relativno-provokativnih razgovora.
Uvijek me impresionirao sjajnim analitičkim umom, govorničkim darom i osjećajem za pravdu i solidarnost u našem ranjenom i grijehom opterećenom svijetu.
O Bidenu sam slušao već kao postdiplomac i sveučilišni asistent u Americi daleke 1972.godine kada je kao jedan od najmlađih u povijesti izabran za senatora. Tek se selio u svoj ured u Washingtonu kada mu je stigla vijest o stravičnoj obiteljskoj tragediji zbog koje je zamalo odustao od političke karijere.
U prometnoj nesreći mu je poginula voljena supruga i trinaestomjesecna kćerkica, a dva sina teško su ozlijeđena.
Razočaran životom i ljutit na Boga, rimokatolički odgojeni Biden, kojega je voljena žena naučila protestantskoj etici te tako arogantnom mladiću i relativno lijenom studentu pomogla da ipak završi pravo koje je jedva uspio upisati.
Biden se na dramatično dirljiv način odlučio posvetiti sinovima zaključivši kako njegova savezna drzava (Delaware) može izabrati drugog senatora dok njegovi dečki ne mogu naći drugog oca.
Kao kršćanski odgojenog i obiteljski orijentiranog mladića koji se u to vrijeme pripremao za brak mene se ta njegova predanost dojmila do suza.
Joe Biden je, hvala Bogu, ipak uspio uz velike osobne žrtve na jedan moralno dosljedan i mudar način spasiti i opet izgraditi i jedno i drugo – krasnu obitelj (supruga Jill je bila s njim u Zagrebu) i izuzetno uspješnu političku karijeru.
Položio je ispit karaktera, što profesionalnim političarima rijetko uspijeva!
Moje kolege i studenti na oba kontinenta znaju da sam u stalnoj potrazi za nekorumpiranim liderima i pravdoljubivim političarima jasne vizije, snažnih moralnih uvjerenja i poduzetne hrabrosti za pravodobne transformativne akcije.
Biden to zna jer smo jednom zgodom zajedno o tome govorili na jednom skupu, pa mi je osobno rekao da se nada da će taj ispit primijenjene etike i profesionalne kompetencije uspješno poloziti.
Već godinama, točnije desetljećima, (re)definiram kriterije i razvijam teoriju etickog liderstva te sastavljam listu «političkih proroka».
Osim onih biblijskih, koji su javno korili, konstruktivno usmjeravali, a povremeno i oštro osuđivali izraelske kraljeve i religijske lidere, ali i druge moćnike tadašnjeg svijeta, mene posebice zanimaju suvremeni buditelji savjesti i korektori prakse onih koji zlorabe moć na neodgovoran način.
Na toj listi malobrojnih, ali izuzetno utjecajnih «političkih proroka» već se desetljećima nalazi i Joe Biden. Zaslužio je to jer je u travnju 1993.usred Beograda pogledao Miloševiću u oči i rekao mu: «You are damned war criminal and you will be judged for it!»
Zaslužio je to kada je 1999.javno rekao da za godinu dana Milošević više neće vladati Srbijom. Bio sam prisutan i izrazio skepsu, ali Bidenova je opet bila proročka.
Na listi političkih proroka mu je mjesto i stoga što je Busha prije svih ostalih upozoravao na preveliki i pogubni utjecaj njegove neokonske trojke (Cheney, Rumsfeld, Wolfowitz).
Na listi je Bidenu mjesto i zato što se uspješno izborio za zakon koji žene štiti od nasilja, što je izuzetno hrabro p(r)ozivao na odgovornost za genocid u Darfuru, i tako dalje i tako dalje sve do hrabrosti da ovih dana srpskom predsjedniku Nikoliću uz topli stisak ruke i terapijom nabijenim smješkom kaže da i Albanci Kosovari imaju pravo na dostojanstvenu slobodu koju im Milošević i Šešelj i po cijenu etničkog čišćenja u proljeće 1999. nisu dopustali.
Ovih se dana pitam da li ću tu listu poštenih i pravednih političara-proroka moći dodati i ime mladog psihijatra, sadašnjeg gradonačelnika Metkovića. Ima nekih pokazatelja da bi se to moglo dogoditi, ali je prerano za zaključak jer su on i njegovi trenutno na velikoj kušnji dok polažu ispite karaktera, mudrosti i profesionalne kompetencije na kojima nije lako proći.