Poludržava je bešćutna jer razumije samo perverzne emocije

Hrvatska koja nije nastala, ali nastaje, potresena je zbog mnogih oblika nasilja koje se događa u poznatoj Hrvatskoj, prividno nastaloj samo zato što je počela postojati, ali u postojanju nije zgotovljena, te stoga samo polupostoji.

Nasilje koje razotkriva Hrvatsku kao nezgotovljenu državu, poluproizvod ili poludržavu ima sve oblike poludržavnog terorizma (državni ne može biti jer ovaj oblik terorizma pripada samo poludržavama), jer poludržava nije u stanju zaštiti vlastite građane.

U geografskom smislu takve države postoje, može ih se pronaći na geografskim kartama, ali u smislu geografije pravde i zaštite građana takve države nije moguće pronaći na kartama ideja, realiteta, sigurnosti, prosperiteta i pravde.

Takve države su realne u smislu teritorija i geografije koja taj teritorij opisuje, no nisu realne u smislu pravde i zaštite građana. Zato su poludržave sastavljene od geografskog realiteta i privida pravde.

Država jamči sigurnost tzv. malim, individualnim, nenasilnim ljudskim pričama, a poludržava se zanosi velikim, ratničkim, epohalnim bitkama kojima se utišava krik žrtve i omogućava nestanak države

To što neka država nije zgotovljena u zakonima i institucijama, u sigurnosti građana i njihovom sretnom životu ne ovisi o hipostaziranoj prošlosti. Nikakva povijesna okolnost, nikakvi zlotvori iz poražene ili prošle epohe nisu za to odgovorni.

Za to su odgovorni svi oni koji sada, upravo sada ne dovršavaju državu, nego je hrane mržnjom, neukošću i nasiljem.

U filozofiji politike poznata je rasprava o prirodnom stanju ili stanju bez države. Prirodno stanje je stanje ugroženosti i izloženosti, nemogućnosti da nas netko drugi zaštiti jer se štititi trebamo od drugih. Drugi su neprijatelji.

Poludržava funkcionira na principu kolektiva koje ima imaginarne, ali zato snažne neprijatelje. Taj kolektiv se hrani mržnjom prema neprijatelju.

Vrhunac unutarnje aktivnosti člana tog kolektiva sadržan je u mržnji.

Tu jednostavno nema pomoći.

Takve se ne može spoznajno uzdići, oni će uvijek drugoga zahvaćati mržnjom.

No, ono što leži u osnovi ove mržnje nije strah da će netko ugroziti državu, nego da će ih netko omesti u uništavanju, otimanju, pokoravanju i ponižavanju Hrvatske, a ove aktivnosti su njima aktivnosti ”ljubavi”.

Da, Hrvatsku su uništili, pokorili, ponizili i opljačkali svi oni koji su onemogućili da ona postane državom u punom smislu riječi, a to, ponavljam, prvenstveno znači da postane državom zakona, učinkovitih institucija i socijalne pravde.

One koji su Hrvatsku sveli na poludržavu ili poluproizvod lako je prepoznati; oni se bave politikom i zahvaljujući politici njihov život i njihov standard je sada nadživot i nadstandard u odnosu na nekadašnji, onaj prije politike.

Nema poludržave bez onih koji su se na ”ljubavi” prema takvoj  poludržavi obogatili.

Institucije u poludržavi ne služe da bi zaštitile građane, nego da bi potpuno izbrisale kriminalni trag takvog bogaćenja i takvog omalovažavanja države, odnosno postoje samo zato da je drže u stanju poludržave, a sve zbog primitivne vlasti i bogaćenja.

Sukladno logici poludržave, ako institucije služe da bi prikrile i izbrisale kriminalne tragove zaslužnih za poludržavu, onda kao posljedica nastaje nezainteresiranost institucija za potrebe građana.

Hrvatska koja nije nastala, ali nastaje, potresena je zbog mnogih oblika nasilja koje se događa u poznatoj Hrvatskoj, prividno nastaloj samo zato što je počela postojati, ali u postojanju nije zgotovljena, te stoga samo polupostoji

Te institucije ne slijede logiku zakona i socijalne pravde, nego logiku pritiska, straha i izvaninstitucionalnog naloga što i kako treba činiti da bi poludržava opstala.

Država u građanima vidi vrijednost, poludržava vrijednost vidi u različitim moćnicima.

Unutarnji suverenitet države proizlazi iz svakog građanina. Unutarnji suverenitet poludržave ne postoji, on je privid hranjen strahom i pričama o mnogim neprijateljima.

Privid unutarnjeg suvereniteta poludržave, dakle, proizlazi iz militantne svijesti i navodne spremnosti da se zajednica ili kolektiv suprotstavi neprijatelju, onom u priči nastalom.

Velike, militantne priče o snažnoj borbi protiv moćnih neprijatelja služe samo kao zvučna kulisa prikrivanja bešćutnosti poludržave prema žrtvama nasilja i njihovom tihom kriku.

Zamislimo bolesnog mladića koji je sam sebe, zbog grižnje savjesti, prijavio za podmetanje požara. Država će takvom mladiću pomoći, poludržava će ga osuditi na zatvorsku kaznu i na smrt od straha.

Poludržava je bešćutna jer razumije samo perverzne emocije onih koji su državu sveli na poludržavu.

Zamislimo sada slučaj silovane djevojčice. Država će se u potpunosti angažirati kako bi pomogla žrtvi silovanja, djevojčici koja je silovana, a poludržava će osumnjičenike za ovaj zločin pustiti da se brane sa slobode.

Poludržava će, pod pritiskom javnosti, revidirati prethodne odluke, ali te odluke neće biti revidirane zbog počinjene nepravde prema žrtvi nasilja, nego zbog straha da će doći do društvenih i političkih promjena koje bi mogle zgotoviti državu, a tada se slijedi kriminalni trag onih koji su državu sveli na poludržavu i takve se sankcionira, umjesto da im se, kao što to poludržava radi, briše kriminalni trag.

U poludržavi istinska država prebiva u slobodnim medijima, javnosti, zainteresiranim pojedincima i žrtvama nasilja. Žrtve nasilja su istinski heroji istinske države.

Žrtve su žrtve jer su, nasilju usprkos, sačuvale ljudskost. Žrtve su zbog toga istinski heroji istinske države, jer država počiva na ljudskoj vrijednosti, onoj vrijednosti koju je nasilnik htio uništiti.

Država je država herojstva žrtve i razotkrivanja nasilja, a sve kako bi ono potpuno nestalo. Poludržava je entitet skrivanja nasilja, omalovažavanja i marginaliziranja žrtve.

Država jamči sigurnost tzv. malim, individualnim, nenasilnim ljudskim pričama, a poludržava se zanosi velikim, ratničkim, epohalnim bitkama kojima se utišava krik žrtve i omogućava nestanak države.

Hrvatsku su uništili, pokorili, ponizili i opljačkali svi oni koji su onemogućili da ona postane državom u punom smislu riječi, a to, ponavljam, prvenstveno znači da postane državom zakona, učinkovitih institucija i socijalne pravde

Republika Hrvatska nije država po velikim, militantnim pričama i po institucijama koje brišu kriminalni trag mnogih demijurga takve države, ona je po tome poludržava.

Republika Hrvatska je država po onima koji shvaćaju da su naši heroji oni koji su preživjeli nasilje, a ne oni koji su spremni počiniti nasilje.

Republika Hrvatska, kao država a ne poludržava, prebiva u mnogim herojima koji su bili izloženi nasilju, u slobodnim medijima koji ne konstruiraju privid, nego nas suočavaju s realitetom, u zajednicama i pojedincima koji znaju što je vrijednost, zašto se za vrijednosti treba boriti i zašto treba inzistirati na novoj geografiji, geografiji humanog društva, pravde i sućuti prema žrtvi.

Nije nama primarna inicijativa ustavne zaštite voda, primarnije nam je Ustav izvaditi iz vode; tamo su ga bacili oni koji žele poludržavu, a ne državu.

Geografija humanog društva i Ustava izvađenog iz vode danas je prisutna u onima koji znaju vrijednost Pravde za djevojčice.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora