Pomirenje je oslobođenje od duha neprijateljstva

Na obilježavanju pada Vukovara, u Koloni sjećanja prvi put su sudjelovali kao predstavnici i politička lica iz Srbije odnosno srpske strane u Hrvatskoj.

Dakle, politička lica koja po svojoj nacionalnoj određenosti pripadaju strani koju mi u Hrvatskoj više-manje jednoglasno određujemo kao stranu agresora ili onih koji su napali našu stranu.

U javnosti se tema pomirenja probila u mainstream diskurs nakon previše godina nepomirenosti nakon Domovinskog rata zahvaljujući hrvatskom političkom vodstvu. Ipak, oni nisu kamen zaglavni procesa pomirenja.

Kamen zaglavni demokracije smo mi građani i građanke. Mi smo suveren iz kojeg oni crpe snagu svog legitimiteta. Stoga je pitanje pomirenja naše pitanje, a ne pitanje vjerujemo li ili ne aktualnoj vladi.

Kao suvereni građani/ke, koji je naš stav o pomirenju? Što kao pojedinac/ka mislim, kako definiram pomirenje odnosno kako prepoznajem potrebu za pomirenjem? Tko oblikuje moje stavove, tko me informira? Televizijski dnevnik, izjave političara, neka lijepa književnost, omiljena pjesma, određeni roman, dobar film, odabrani filozofski članak, možda neki tekst iz Biblije ili Kur’ana?

Svaki/a od nas ima sigurno neki svoj izvor za vrijednosti koje ga čine zadovoljnom, sretnom, ispunjenom osobom. Vjerujemo, svaki/a od nas ima neko osobno iskustvo sukoba nakon kojeg je uslijedilo pomirenje.

Prizovimo u sjećanje koliko je oslobođenje od sputanosti uslijedilo nakon pomirenja. Koliko kreativne snage je odjednom oslobođeno u tom iskustvu mira nakon sukoba, izmirenja nakon neprijateljstva.

Može biti da dugo vremena još treba dok ne mognemo u jednom zajedničkom prostoru izgovoriti različite stavove o ratu, a da to ne bude za jednu od sukobljenih strana uvredljivo

Upravo u tome je ključ težnje za pomirenjem: u oslobađanju od neprijateljstva koje ždere život, ždere kreativne snage koje možemo aktivirati za nešto drugo. Za osmišljavanje svojih odnosa u obitelji, prema svojoj djeci, za rješavanje problema u svojoj lokalnoj zajednici, za kreiranje neke druge, prijateljskije klime u društvu.

Za promjene kako bismo živjeli u društvu u kojemu će, kako je govorila mirovna aktivistica Dorothy Day ”ljudima lakše biti dobrima”.

Gdje je ta vizija u našem političkom glasu kao građana koji ne biraju samo na izborima, nego koji su svaki na svom mjestu aktivni u svakodnevnom političkom životu, bilo u svojoj sredini, bilo kroz komentare u javnosti.

Mi građani imamo kanale da usmjeravamo kroz četiri godine njihova mandata delegate u saboru svojim negodovanjem ili odobravanjem.

Pomirenje za koje se ovim tekstom zalažemo je uvjet da se kao društvo razvijamo. Ako se borimo za dobrobit ovoga društva i njegovih građana, ako se borimo za budućnost svog naroda, onda nam treba miroljubivo okruženje.

Pomirenje je oslobođenje od duha neprijateljstva. To oslobođenje nam treba.

Pomirenje je hrabrost za stav miroljubivosti u okruženju populističkog pojednostavljenja u jednoumlje. Jednoumlje onih koji sebi uzimaju za pravo definirati hrvatsko kao samo ono što oni razumiju.

Zagovaramo ovdje pomirenje koje se temelji u nama, a ne u postupcima političara prema kojima dugo već gajimo nepovjerenje.

Pomirenje nije izum premijera Plenkovića, niti potpredsjednika Vlade Miloševića. I da se oni sutra okrenu od politike pomirenja, suvereni građani/ke bi trebali zagovarati i nastaviti procese pomirenja. Zato što zagovaraju vlastitu miroljubivost usprkos nasilju ili prevrtljivosti političkih strategija.

Nama ne trebaju oni biti izvorište, u nama samima treba biti motivacija za mir, i to mir s našim bližnjima, ne apstraktni mir.

Zato nam je potrebno da se ne damo u populističko zagovaranje protivnika pomirenja koji se kao jedini brinu za hrvatski narod. Čim govore o jednom mišljenju u jednom hrvatskom narodu, čim nas probaju svesti na jedninu, neka nam je to alarm da se ne radi o brizi za društvo, nego o misaonoj pogrešci.

Niti jedan narod nije u jednini. Sloga naroda stiče se pregovaranjem i nenasilnim sukobljavanjem mišljenja. Ali niti jedan narod nije složan u jednoumlju.

Treba čuti građane koji žive u politikama forsiranja nepomirenja koje se opravdava ”svjedočenjem istine i vrijednosti do kojih drže”.

U javnosti se tema pomirenja probila u mainstream diskurs nakon previše godina nepomirenosti nakon Domovinskog rata zahvaljujući hrvatskom političkom vodstvu. Ipak, oni nisu kamen zaglavni procesa pomirenja

Političari protivnici politika pomirenja su vođe koji svoj narod vode u budućnost nepomirenja, znači u neodrživu budućnost. Oni se prikazuju kao da jesu, ali nisu brižni za narod koji vide u jednini. Jer to je tek jednina njihove misli, koja isključuje ili ne razumije sve što se u tu jedninu ne uklapa.

U Starom zavjetu postoji scena u kojoj kralj Salamon treba prosuditi čije je dijete za koje dvije majke, obje tvrde da je njihovo. Salamon predlaže da se dijete rastrga na dva dijela, pa da tako bude ispunjena pravda. Ona majka koja nije pristala na to rješenje prepoznata je kao prava.

I za nas danas je pitanje koja politička opcija nas iscrpljuje, dijeli, uništava, ona koja nudi politike pomirenja ili ona koja nas smatra taocima njihove interpretacije rata za koji su svi Srbi jednako krivi (a vjerojatno svi Hrvati jednako nevini jer nisu agresori).

Takva politika nepomirenja fiksirana je na dokazivanje da je samo njihova istina prava, jedina.

Naprotiv, pomirenje donosi dobro za sve. Ne samo za one koji su definirani kao agresori, nego i za one koji su žrtve nasilja rata.

Može biti da politika pomirenja premijera i njegove stranke ima vijek trajanja, da nije odraz dubokog uvjerenja njenih političkih nositelja, nego je neka privremena taktika.

Može biti da predstavnik iz Srbije koji je kleknuo na Ovčari u svojim argumentacijama nije u svemu konzistentan.

Može biti da dugo vremena još treba dok ne mognemo u jednom zajedničkom prostoru izgovoriti različite stavove o ratu, a da to ne bude za jednu od sukobljenih strana uvredljivo.

Ono što danas trebamo vidjeti kao najveću prijetnju su upravo oni političari kojima ne smeta da ih se nazove protivnicima politike pomirenja i koji tvrde da znaju odgovor na sva pitanja prošlog rata, da je to jedini odgovor koji ”svi mi znamo”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Radikalno nježno u ''kvrgava'' vremena
    •  Prigovor savjesti u miru i ratu
    •  Mir radi Vivian Silva
    •  Biskupi pozivaju na otpor radikalnoj desnici
    •  Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
    •  Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
    •  Da ljudi budu ljudskiji
    •  Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca
    •  Mirovnjačke minijature ili koga biramo za svoje vođe
    •  Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR

> Svi tekstovi ovog autora