Popusti li, Orešković je gotov

Svima nama koji smo mislili da smo se nagledali hrvatskog političkog kaosa u vremenima kad je, i dalje zbog nepoznatih razloga, prije sedam godina politiku iznebuha napustio Ivo Sanader, kad se Zoran Milanović obračunavao sa Slavkom Linićem, ili, naposlijetku, dok je Most vodio beskrajne, a po svemu sudeći zapravo fingirane pregovore s HDZ-om i SDP-om – posljednji dani u nevjerojatnim razmjerima nude dokaze o tome koliko smo bili u krivu.

Aktualna koalicijska Vlada u Hrvatskoj je apsolutni i nesporni šampion svih vremena u serijskoj proizvodnji kaosa i političkih afera – a nisu potrošili još ni polovicu od svojih virtualnih “100 dana mira”. Majko mila, ako je ovo mir, kakav će tek biti – nemir…

Samo letimičini pregled naslovnica u posljednjih nekoliko dana daje dovoljno materijala za solidno skandaloznu cijelu godinu mandata. Prvo je ministar zdravlja poručio da oni koji žele bolji kuk – odu u Švicarsku, pa se otkrilo da se novac za novorođenčad kani, valjda u sklopu demografske politike, oduzeti od – nezaposlenih, onda je Karamarko sam od sebe, kao da je premijer, isturio Milijana “copy-paste” Brkića kao kandidata za već dugo bolno upražnjeno mjesto ministra branitelja, da bi iz resora koji vode Karamarkovi koalicijski partneri stigla najava da će se opet pokrenuti postupak oduzimanja sporne diplome budućem ministru.

Aktualna koalicijska Vlada u Hrvatskoj je apsolutni i nesporni šampion svih vremena u serijskoj proizvodnji kaosa i političkih afera – a nisu potrošili još ni polovicu od svojih virtualnih “100 dana mira”. Majko mila, ako je ovo mir, kakav će tek biti – nemir…

Polako, tek smo na srijedi.

Zatim su političari iz Mosta i HDZ-a najavili kako bi bilo jako dobro ponovno uvesti obvezni vojni rok, da se mladi iz svih krajeva Hrvatske lijepo druže (što je praksa koja je izrazito pomogla opstanku bivše države). Pa je za zamjenika ministra turizma (t-u-r-i-z-m-a!) imenovan čovjek kojemu neopisivo idu na živce turisti Srbi, a otprilike jednako i Japanci. O ostalima se nije stigao izjasniti. Zasad.

Svi ovi primjeri stisnuli su se, valja ponoviti, u jednom jedinom radnom tjednu. Minus vikend!

Reći kaos bila bi uvreda za to plemenito “stanje bez reda i predvidljivosti”. Ovo je još gore.

Prilično je, nažalost, jasno zbog čega se sve skupa i događa; najjači politički akter, Tomislav Karamarko, ne shvaća ni pribiližno što je to demokratska javnost i u kojoj godini živimo. Dok se razotkrivaju kosturi iz ormara njegovih “reformskih” kadrovskih aduta, šef HDZ-a bijesni na medije govoreći o “harangi”.

A nema dovoljno ruku u Saboru da sve skupa može tek – ignorirati. Koalicijski partner HDZ-u, naime, ovaj put nije (kao recimo HSLS i HSS u Vladi Ive Sanadera) stranka koja će se zadovoljiti s nekoliko mrvica sa stola i neće gazdi postavljati suvišna pitanja (a, nota bene, onaj turistički genije je njihov kadrovski izbor).

Najistureniji igrač ovog trenutka u ovoj suludoj situaciji, u kojoj, o da, bijesni i sukob predsjednice države s Mostom i Vladom oko smjene šefa SOA-e, ipak nije Božo Petrov. Radi se o Tihomiru Oreškoviću, čovjeku koji je doveden na formalno najjaču političku poziciju u zemlji, na čelo Vlade.

Njegovi politički potezi u narednih nekoliko dana sudbonosno će definirati i njegovu političku sudbinu, kao i budućnost trenutne Vlade i koalicije. Primjetite da je riječ “politički” ključna, jer, kako se vidi i u ovoj situaciji, priča o “stručnjacima” u Vladi je floskula bez ikakvog stvarnog sadržaja.

Popusti li sad i dozvoli da se stvari odviju onako kako Karamarko direktno i javno naređuje – Orešković je gotov. Teško da će više moći imati utjecaja na bilo kakvu bitniju odluku, jer će nezadovoljnicima svih vrsta biti jasan put kojim ga se može pritisnuti da popusti

Orešković mora pokazati od kojeg je političkog i ljudskog materijala sazdan, inače je gotov – ostao ili ne ostao na čelu Vlade, svejedno.

Pritisak je, naime, postao nesnosan.

Žar kojim predsjednica države inzistira na izrazito slabo obrazloženom zahtjevu za smjenom šefa SOA-e dovela je zemlju još prije nekoliko tjedana u političku krizu.

Oreškoviću se nije dopala njena nepristojna diverzija, kad je, u vrijeme dok je on novinarima govorio kako o Draganu Lozančiću predsjednica i on tek trebaju postići dogovor, s Pantovčaka odaslana potpisani zahtjev za razrješenjem šefa hrvatske tajne službe. Stoga je Tim, bez čijeg supotpisa smjene nema, uzeo vremena za razmišljanje, evo već tri tjedna, dok se s Pantovčaka gotovo pa doista čuje škrgutanje zubi.

Prijetnje su, međutim, postale i javne. “Za nas je dovoljno što predsjednica nema povjerenje u Lozančića, a premijer Orešković je uzeo vrijeme za odluku, ali ono istječe”, zavrnuo je, onako policijski, premijeru pred kamerama ruku šef HDZ-a Tomislav Karamarko.

U isto vrijeme mu je Brkića još jednom ponudio kao rješenje za ministra branitelja. U stručnoj i reformskoj Vladi, da se razumijemo. Pak je Brkić, za svojih 70 posto diplomskog rada identičnog jednom već postojećem, skupa s tipfelerima, na televiziji kazao doslovno: “Koliko znam nisam prepisao rad”.

Orešković, nema sumnje iz njegovih poteza i kočnica koje je već povukao u nekoliko navrata, doista želi biti premijer. Ne kani se pomiriti tek s ulogom lutka na koncu koje će povlačiti uglavnom Tomislav Karamarko i HDZ. Ništa čudno, čovjek iza sebe ima biografiju upravljanja velikim sustavima i nije bilo za očekivati da će samo tako pristati na ulogu – dekoracije.

Orešković, nema sumnje iz njegovih poteza i kočnica koje je već povukao u nekoliko navrata, doista želi biti premijer. Ne kani se pomiriti tek s ulogom lutka na koncu koje će povlačiti uglavnom Tomislav Karamarko i HDZ. Ništa čudno, čovjek iza sebe ima biografiju upravljanja velikim sustavima i nije bilo za očekivati da će samo tako pristati na ulogu – dekoracije

No, igra je gotova. Kurtoazni osmjesi i stidljiva odmjeravanja snaga daleko od očiju javnosti su prošlost. Na Lozančiću i Brkiću se lomi buduća snaga i vjerodostojnost predsjednika Vlade.

Popusti li sad i dozvoli da se stvari odviju onako kako Karamarko direktno i javno naređuje – Orešković je gotov. Teško da će više moći imati utjecaja na bilo kakvu bitniju odluku, jer će nezadovoljnicima svih vrsta biti jasan put kojim ga se može pritisnuti da popusti.

Usprotivi li se, pak, i ostane li tvrd do kraja, mogla bi pasti cijela Vlada.

Uglavnom, vrijeme je političke odluke i ključnog testa za premijera.

To Tim or not to Tim.

I ne pitajte se kome sat otkucava. Kako se stvari razvijaju – otkucava svima nama.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  Milanović je jači od Grabar-Kitarović
    •  Ovako se, dramatično, topila prednost predsjednice
    •  Predsjednicu naprosto nije briga za hrvatsko pravosuđe
    •  Potezi KGK: strah od poraza ili gubitak kontrole?
    •  Može li Dario Hrebak oživjeti HSLS? Kako je počeo – teško
    •  Mrtva djeca, silovane žene i ćirilica. Isplativ Penavin svijet
    •  ''Hrvatska do Kupresa'' nije samo još jedna besmislica KGK
    •  Plenković ide s moćnim adutom – mijenjanjem rasporeda blagdana
    •  Najopasniji protivnik KGK je Škoro, a ne Milanović
    •  HVIDRA previše podsjeća na mržnju s početka 90-ih

> Svi tekstovi ovog autora