novinarstvo s potpisom
Dogodi se s vremena na vrijeme da u svemu prosječne, ili čak ispodprosječne osobe naprave nešto zapanjujuće razborito, čestito i hrabro.
Eto, Tomislava Nikolića, predsjednika Srbije, ni najdobrohotniji među nama ne bi nazvali izuzetnim.
On je spor, dizelaš, što bi se reklo, koji teže shvaća i gotovo je u svemu kasnio. Njegov jadni život sastavljen je od niza komičnih zabluda.
Očarano slušajući mudrolije Vojislava Šešelja, Tomislav Nikolić desetljećima je zaboravljao disati i zatim gubio svijest zbog smanjenog dotoka kisika u mozak.
Radosno se cerekao Šešeljevim nenadmašnim folovima, brižno mu otresao perut s ramena, rezao šnicl na komadiće i ganuto ridao kad bi ga Šešelj pomazio po glavi, prije nego što je u pedesetima, već kao djed, skontao da je muškarac prema kojemu osjeća očinsku ljubav i poštovanje u stvari idiot.
Po prilici u isto doba je stekao i visoku stručnu spremu. Dosadilo mu je valjda lažno se predstavljati diplomiranim pravnikom pa je upisao medicinu na Cambridgeu. Dobro, nije, šalim se.
Upisao je Fakultet za menadžment u Sremskim Karlovcima, jednu od onih privatnih visokoškolskih ustanova kakve su se nakotile i u Hrvatskoj, a gdje se diploma dobija kao gotovina u kiosku za otkup zlata: brzo, pouzdano, diskretno.
Ipak, premda je postao ponosni član akademske zajednice i neviđeno unaprijedio ekonomsku znanost, predsjednik Srbije je svjestan kako ima pojava onkraj našega materijalnog svijeta pred kojima je znanost, jebi ga, prosto nemoćna.
Priznao je to prije nekoliko godina kad je kineska visoka državna delegacija došla Srbiju dogovoriti poslove vrijedne mnogo milijardi dolara.
“Bio je jedan čovek kod nas pre dvesta godina, a bio je prorok, i nikada nije čuo za Kinu, ali je rekao: Doćiće ljudi sa istoka – žuti ljudi i zavladaće svetom i piće vodu s reke Morave. To je srpska reka. Danas piju i još će da piju vodu i sarađuju.
Otišli su dalje nego što je naš prorok mogao da zamisli”, kazao je u prosincu 2014. Tomislav Nikolić kineskom premijeru Li Keqiangu, a Kinez je samo šokirano zinuo i sve otad, kažu, unatoč akupunkturi i masaži i kojekakvim čajevima, nije mu se vratio dar govora.
Tomislav Nikolić, da nepotrebno ne duljim, teško će ikoga zadiviti svojim intelektualnim ili moralnim kvalitetama, pa opet taj ograničeni nacionalist, oskudno obrazovani prostak kojega ni plinskom bojleru ne biste bez zebnje pustili, prije nekoliko dana je neobično razborito, čestito i hrabro reagirao na jednu aferu u kojoj se glupo osramotila Kolinda Grabar-Kitarović.
Dok se Grabar-Kitarović skoro pa u suzama ispričavala da je jednom dubrovačkom mališanu poklonila čokoladicu s rižom proizvedenu u subotičkom Pioniru, Nikolić je sabrano izjavio kako mu “ne bi bio problem djeci davati hrvatske čokoladice”. Dapače, priznao je, vjerojatno je to koji put i učinio.
“Kolinda tek treba odrasti!” dodao je nadmoćno predsjednik Srbije. “Ja uopće ne gledam čiji je proizvod kad nešto kupujem, bitno je da mi se nešto svidi. A kako da mi bude problem kad je Todorić ušao u Srbiju i kupio sve – i ulje i sve živo. Pa što da radimo, da prestanemo jesti?”
Fakultet za menadžment u Sremskim Karlovcima ne čini se kao bogzna kako prestižna obrazovna institucija, ali Tomislavu Nikoliću očito je pomogla da razumije gospodarsku stvarnost naše dvije zemlje bolje nego ijedna razvikana škola koju je završila Kolinda Grabar-Kitarović.
Kad sam to prekjučer shvatio, meni se košulja momentalno natopila ledenim znojem. Pa recite i sami, zar to nije strašno, da postoji jedna žena, i to ne bilo kakva žena nego glavom predsjednica Republike Hrvatske, kraj koje je Tomislav Nikolić ispao pametan?
Da u usporedbi s Kolindom Grabar-Kitarović jedan bivši četnički vojvoda i upravitelj groblja, koji se lažno predstavljao kao diplomirani pravnik, a koji na diplomatskim primanjima kineskim političarima citira kremanskog vidovnjaka Mitra Tarabića, djeluje gotovo kao dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju?
Ne kažem, velika je humanistička gesta učiniti od Tomislava Nikolića normalno ljudsko biće, neizmjeran je to dobitak za Srbe i Srbiju, ali mi se s ove strane Dunava moramo zabrinuti. Bog te mazo, tko nam vodi državu!?
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).