Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru

Nesretna podudarnost: dok se međunarodna politika hrva s problemom kako pomoći vojno iscrpljenoj Ukrajini novim isporukama oružja, istodobno 5. ožujka obilježen je drugi Međunarodni dan jačanja svijesti o razoružanju i zabrani širenja oružja.

Realno, Europa se muči oko pitanja naoružavanja – ne zato što su joj potrebu nametnuli međunarodno organizirani trgovci oružjem, nego zato što se Ukrajina, zemlja napadnuta od imperijalističkog susjeda, već dvije godine suprotstavlja, bori za opstanak, brani i pokušava odbiti napade vojnotehnički nadmoćnijeg protivnika, a već duže vremena se dodatno bori s nedostatkom oružja i streljiva potrebnog kako bi obuzdala ruske napade duž cijele bojišnice i zabrinuta je zbog smanjenog dotoka zapadne vojne pomoći. Napadač i bez sofisticirane strategije, grabi naprijed, a prema svemu sudeći, ima neograničene zalihe i vojne tehnike i vojnika.

Papa Franjo je u nedjelju 3. ožujka 2024. godine, nakon molitve Angelusa, kazao: ”Iskreno se nadam da međunarodna zajednica razumije da je razoružanje prije svega dužnost, razoružanje je moralna dužnost”. To mora da je napadnuta, a sada i vitalno ugrožena zemlja, doživjela kao ”napad s leđa”, kao da joj dosadašnji prijatelj (ili zamišljeni prijatelj) zabije nož u leđa. A Papa nastavlja: ”Pitam se: misli li doista netko da se tako gradi bolji svijet, misli li se doista tako postići mir? Dosta, molim vas! Svi kažimo: Dosta, molim vas! Zaustavite se!”

”Zaustavite se!” Ne misle svi tako, niti kažemo svi jednoglasno: ”Zaustavite se!”. Ne, kad se radi o Ukrajini (a razmišljam i o Gazi). U odnosu na Ukrajinu, Papin apel znači, po ocjeni svjetskih političara, novinara, diplomata, koji poznaju rat u Ukrajini, da tu zemlju treba prepustiti agresoru: Putinovoj Rusiji, imperijalističkoj diktaturi koja Ukrajini ne priznaje pravo na njezinu državnost i postojanje, jer ruska vodeća klasa razmišlja u kategorijama 19. stoljeća, sanja Veliku Rusiju i caristički imperij, kakav je stvoren podjarmljivanjem plemena i naroda od skandinavskog poluotoka do mongolske pustinje.

Rusija nikada nije bila zemlja slobodnih i slobodnomislećih građana s temeljnim ljudskim i građanskim pravima. U njoj je vladala aristokracija kojoj je do pojedinca stalo kao do lanjskog snijega. Nije za očekivati da će pod sadašnjim uvjetima takav mentalitet opstajati do unedogled. Za neki temeljiti zaokret – s Putinom ili bez njega – nema nikakvih naznaka. Rusija će do daljnjega ugrožavati slobodu i mir svojim susjedima jer vladajuća klasa ne može preboljeti gubitak nekadašnjih teritorija i moći bivšeg Sovjetskog Saveza.

”Zaustavite se!” odjekivat će u Ukrajini kao poziv da ”odlože oružje i prestanu se boriti”. Drugim riječima ”prestanite se braniti, pomirite se sa svojom sudbinom još jednog u nizu podjarmljenog naroda”. A napadač će sa staljinističkim cinizmom na Papin apel ”Prestanite!” odgovoriti protupitanjem: ”Koliko divizija ima Papa?”.

Biste li se vi, Hrvatice i Hrvati, odazvali pozivu ”Prestanite” i ratne pripreme ocijenili kao suludu uslužnost međunarodnoj trgovini oružja? Branili ste se i podržavala vas je cijela nacija (uz neke sramne izuzetke) 1990., 1991.-1995. godine. Zašto danas, bez mnogo oklijevanja pozdravljate Papin apel, pa mu se još pridružujete s pogledom na budući, utopijski, eshatološki svijet bez ratova, bez neprijateljstava, sve u očekivanju da će se ”mačevi prekovati u plugove” (Iz 2,2-5; Mih 4,1-5 i Jl 4,9-10 a)?

Papa Franjo nije onog istog kova kao mnogi njegovi prethodnici kroz povijest, koji su navijali za svoje križare, koji su haračili Jeruzalemom, oslobađajući Sveti grob iz vlasti nevjernika ili vitezove u ratovima s hereticima. Pa što će on drugo reći nego u ime cijelog miroljubivog svijeta, apelirati: ”Prestanite!”. Podsjetilo me to na šaljivu izreku Woodyja Allena vezanu uz biblijsku utopiju takvog svijeta mira: ”Lav će možda leći uz janje – no janje neće dugo imati mira”.

Realna situacija nije takva da bi svi Papin apel ”Prestanite!”, koji je ujedno i apel mirovnih pokreta diljem Europe, shvatili kao apel za spas Ukrajine, a ne kao preporuku i želju. Mirovni aktivisti morat će se trgnuti i promišljati svoj pacifizam, ali i oni koji svaku pomoć Zapada Ukrajini proglašavaju grčevitim nastojanjima pronaći casus belli za napad na Rusku Federaciju (Andrej Šimić, 4. ožujka 2024.).

U relativno sigurnoj Hrvatskoj i u (još?) mirnoj BiH lako je špekulirati o tome koji nepromišljeni europski političar dodatno zaoštrava ratnu situaciju svojom militantnom, napadačkom retorikom. I kojoj to međunarodnoj kliki trgovaca oružjem robuju zagovornici vojne pomoći za Ukrajinu?

”Gdje su zapadni intelektualci, zašto šute o miru?” pita se Andrej Šimić. Ne šute! Dapače, vrlo je mnogo mirovnih inicijativa diljem Europe, mnogo žustrih rasprava oko vojne pomoći i nastavka isporučivanja najpotrebnije opreme ili za obustavu, u nadi da će se Ukrajinu prisiliti da odloži oružje i zatraži primirje, ili pregovore, ili mirovni ugovor, ili…

Narcistički istup francuskog predsjednika Emmanuela Macrona mnogi državnici su prešutno osudili kao ”nepotrebno, čak kontraproduktivno” istupanje (premda nije formulirao svoju tezu onako kako su je – i na Autografu – predstavili: kao da će uskoro ”marširati”).

Mirovnjaci do sada nisu dali suvisle prijedloge za to kako bi se u sadašnjem trenutku moglo doći do diplomatskih mirovnih inicijativa, pregovora i sl. Poznavatelji ruske političke scene, novinari, diplomati, priznaju unisono da ruska strana čvrsto stoji uz svoje uvjerenje da će pobijediti i da će onda (!) diktirati svoje (!) uvjete za mir. Ruska strana igra na kartu atomske sile i zastrašivanja. Izgledi za mir su minimalni. Pretpostavljam da je taj stav – koliko puta već ponavljan i potvrđivan, čak iz samoga ruskoga vrha – poznat, premda nije dopro do svih.

S nemoćnim bijesom mora se konstatirati da je politika ”cmok, cmok, cmok” – dijeljenje poljubaca kod svakog službenog susreta i svakoga sa svakim (uvedena je ta ”lijepa ljudska gesta” od koje se ne suzdržava ni aktualna predsjednica Europske komisije). Još prošle godine su se supružnici Zelenski provodili od jednog do drugog međunarodnog foruma, dočekivani svugdje sa standing ovations, sa zastavama, cvjetnim aranžmanima i dekorom u bojama Ukrajine, a sada tu istu Ukrajinu ostavljaju na cjedilu – uz ”blagoslov” mirovnih pokreta, pa i od samoga Pape.

”Ukrajina – nasamareno čedo Zapada grca u izobilju smrti”, s pravom je konstatirao Slobodan Šoja (Autograf, 22. veljače 2024.).

”Svaki potpisani ugovor i nova obećanja o prodaji sve ubojitijeg oružja predstavlja novo svjedočanstvo da u EU ne planiraju primorati Ukrajinu na pregovore”, piše Šoja.

A zašto i bi. Ne sasvim zaslijepljeni promatrači ne očekuju da će nakon što Ukrajina odustane od obrane, nastupiti mir. Naprotiv, stručnjaci tvrde da Ukrajina, bude li prisiljena da se prestane braniti, ipak neće kapitulirati. Nastupit će pat-situacija, ni rat-ni mir, s izvjesnom klicom izbijanja novog sukoba. Teško je zamisliti što bi to značilo za ukrajinski narod, koji je dvije godine doista junački i stoički otrpio sve patnje.

Ma koliko ”militantno” to zvučalo: ozbiljni diplomati na Zapadu, (nisu ni tamo svi idioti ili sadisti), poznavatelji Rusije, a prije svega mentaliteta aktualnog vodstva, vjeruju da bi se Rusija, ”nagrađena” osvojenim područjima, ohrabrila za nastavak ratovanja. Potencijalni su joj ciljevi poznati i na Zapadu, a potencijalne žrtve poduzimaju sve preventivne mjere (s time da je upotreba oružja izvan sumnje). Povijesnih uzora za to kako agresori znaju testirati volju za otpor potencijalnih žrtava za obranu ima napretek.

Kako doista okončati rat poput ovog u Ukrajini? S jedne strane, branimo i spasimo međunarodni pravni poredak – s time da će cijenu platiti Ukrajina. Isporučivanjem oružja, podržavamo nastavak rata, ali ne i štetu međunarodnog prava i ljudskih prava. Za prestanak rata i za mir, koji je ustvari kapitulacija, može se sa sigurnošću očekivati da ne bi bio trajan. Pobijedi li agresor, postigne li svoje ciljeve, realno je očekivati da će popustiti sve brane, i da će se i druge sile, koje također imaju svoje interese, neprijatelje i ciljeve, ohrabriti za oponašanje. Povijest je to dokazala. A pod nametnutim mirom pobijeđeni narod može itekako patiti.

Papa govori sub specie aeternitatis, no u današnjem vremenu i prostoru trajni mir nije stvarnost, nego je za sada utopija. Može se raditi, truditi se za taj cilj, za opće ukinuće rata – no savršenstvo čovjeku nije dato. Cilj se ne ostvaruje zaobilaženjem ružne stvarnosti ili uljepšavanjem realnosti, niti razrješavanjem sukoba zbog zapovijedi ”Ne ubij!”.

Za sada je na vidiku ne najbolje niti definitivno rješenje, nego samo privremeno geslo: ”Učiniti jedno, ali ne propustiti drugo”, pomagati Ukrajini (isporučivati potrebno oružje), a drugo ne odgoditi.

Pripremati tlo za približavanje sadašnjih neprijatelja, izgraditi međusobno povjerenje i uvjeravati narode vlastitih zemalja u jednu povijesno potvrđenu istinu: da se narodi koji su bili ogorčeni neprijatelji, nakon međusobnih ratovanja relativno brzo pomire i približe, pa se sprijatelje i uspješno surađuju. A to se ostvaruje ako, i pod uvjetom, da u njihovim zemljama dođe do sustavnih promjena, i ako u nekad zaraćenim zemljama obje strane i svi akteri to iskreno i bez zadrške žele i podržavaju.

Priznajem da mirovnjaci moraju imati čvrstu vjeru u svrsishodnosti svoga angažmana, odnosno u to da će generalno, radikalno, trajno razoružanje polučiti trajan mir. Je li to utopija ili zdrav realizam? Kako kome. Meni se čini da u situaciji krajnje realne ugroženosti, mahati vječnim mirom, ugrožena strana može samo smatrati cinizmom. Voljela bih da mirovnjaci upregnu svoj doprinos i djelovanje u pronalaženje konkretnog rješenja, za mir ovdje i sada, za stvaranje povjerenja neprijateljskih strana, za odustajanje od argumenata moći i nasilja.

Isus izaziva svoje učenike svojom radikalnom mirovnom etikom. No to nije etika ovoga svijeta. Čovjek nije savršen, pa mu savršenstvo i beskompromisnost ne pomažu da živi u miru i beskonfliktnosti. Papa je poznat po tome da u svojim porukama dopušta glas emotivne ganutosti. Moli, apelira da se odustane od naoružavanje ”jer je iluzorno misliti da naoružanje ima vrijednost odvraćanja”.

Zacijelo je u pravu i to da ”dostupnost oružja potiče njegovu upotrebu i povećava njegovu proizvodnju”. Istina je pak i to da oružje pomaže odvratiti agresora od nastavka ili barem osujećuje još veća nedjela (dovoljno dokazano u ratu u BiH, u agresiji na Kosovu, u ratovanju saveznika protiv nacista u Drugom svjetskom ratu). Oružje je tek sredstvo, oružje ne vodi rat, pa nove isporuke oružja ne polučuju eskalaciju rata, ako ih ne koristi strana koja želi nastaviti rat.

”Koliko bi života moglo biti spašeno sredstvima koja su trenutno namijenjena naoružanju? Ne bi li bilo bolje uložiti ih u istinsku globalnu sigurnost?” Papin govor diplomatskom koru akreditiranom pri Svetoj Stolici, 8. siječnja 2024. godine. A koliko bi ljudskih života moglo biti spašeno pravovremenom vojnom intervencijom? Primjer: Srebrenica.

Slušatelji Papinih poruka, ma koliko ganuti njegovim riječima, ne moraju pošto-poto dijeliti njegove stavove i preporuke. Papa vjeruje da se uzrok mnogih ratova nalazi u društvenim problemima: ”Izazovi našega vremena nadilaze granice, kako to pokazuju razne krize – prehrambena, ambijentalna, ekonomska i zdravstvena – koje su obilježile početak stoljeća”.

Uzrok rata je u konačnici uvijek ljudski faktor: pojedinac ili skupina ljudi kojima su razne krize povodi za pokretanje rata. Papine su riječi iz enciklike ”Fratelli tutti” poticaj, ali ne samo za mirotvorstvo miroljubivim apelima.

Neka mi bude dopušteno ubaciti u mirne vode mirotvorskog jezera po koji kamenčić kritičkih zamjerki.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora