novinarstvo s potpisom
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović opet je izašla u javnost s novim gafom. Taj gaf, ili faux-pas, odraz je, nažalost, nekompetentnosti naše predsjednice. U diplomaciji je faux-pas odraz pomanjkanja socijalne inteligencije, narušavanje institucionalnog autoriteta izazvano nekompetentnošću autora ili njegovim nesnalaženjem u vrtlogu dinamičnih svjetskih i lokalnih zbivanja.
Takav je faux-pas Predsjednica napravila kada je, kako prenose mediji, optužila Nevena Mimicu, europskog povjerenika za međunarodnu suradnju i razvoj, dakle člana Europske komisije.
”Hrvatski povjerenik mora često biti u Hrvatskoj da hrvatskom narodu, biračima objasni zašto je u Bruxellesu”. Nadalje, u intervjuu za Dnevnik HRT-a dodala je, postavljajući retoričko pitanje koje je obično uvod za demagošku tvrdnju u politici: ”Koliko ljudi u Hrvatskoj zna tko je hrvatski povjerenik u Europskoj komisiji?”
Šefica države istaknula je Mimicu kao primjer otuđenosti od naroda i nacionalnih interesa: ”Nitko se od članova Komisije nije odrekao nacionalnih interesa”, ustvrdila je Predsjednica.
Počet ćemo od te tvrdnje, koja, nažalost, svjedoči o tome da Predsjednica Republike ne zna kako zapravo funkcionira Europska unija.
Europska komisija je tijelo koje je sastavljeno od povjerenika koji su određeni u zemljama članicama različitim procedurama. Ponegdje kandidata za člana Europske komisije predloži vlada zemlje članice, ponegdje je to parlament, a svi moraju proći ispitivanje u Europskom parlamentu koji može odbiti njihovo imenovanje ako utvrdi da kandidat ne zna ili ne razumije mehanizme funkcioniranja Europske unije.
Osnovno pravilo funkcioniranja je da je Europska komisija ”nadnacionalno tijelo”, dakle nad-državno tijelo u kojemu povjerenici ne zastupaju svoje države, već rade na realizaciji zajedničkog interesa EU.
Ako se utvrdi da pojedini povjerenik zastupa interese svoje zemlje prije negoli interese cjeline EU, onda predsjednik Komisije može predložiti njegovu suspenziju ili smjenu.
Također, kada Komisija odlučuje o nekoj zemlji – primjerice o provođenju sankcija, kao što je to bilo prema Grčkoj – povjerenik iz te zemlje se isključuje iz procesa donošenja odluka.
Baš zato jer povjerenici ne zastupaju svoju zemlju, dakle ne rade u interesu svoje zemlje, već u zajedničkom interesu. To je osnovna abeceda EU, koju bi Predsjednica Republike morala znati, jer je svojevremeno, prije nego što se otisnula u bijeli svijet, namjeravala doktorirati baš iz područja europske politike.
Samo, nažalost, nije na vrijeme napisala radnju po takozvanoj ”staroj proceduri”, pa je izgubila pravo nakon četiri godine otezanja. Rezultat je da je sada upisala doktorski studij po novom, bolonjskom sistemu, što je mnogo teže jer zahtijeva i stalnu prisutnost studenta na predavanjima i radnje predviđene doktorskim studijem.
Ali se ipak mogla sjetiti osnovne abecede Europske unije: ”Štoviše, svaka država promiče vlastite interese i to je cilj europske politike”, kaže ona.
Naprotiv!
Cilj europske politike je realizacija osnovnih vrijednosti i ciljeva europske integracije, a to su u prvom redu mir, blagostanje, solidarnost među članicama i supsidijarnost – pravilo, inače preuzeto iz Katoličke crkve, a koje u kontekstu EU znači da se odluke koje imaju političke reperkusije moraju donositi na što nižoj razini društvenog organiziranja – nižoj i od razine države – da bi se zadovoljili interesi građana.
Ispada da Predsjednica tvrdi da suverenistička politika uopće nije u suprotnosti s politikom EU ili NATO-a, što je opet pogrešno.
Predsjednica ne razlikuje EU od NATO-a, jer je NATO međunarodna organizacija kao što su to i Ujedinjene nacije, a EU je politička, nadnacionalna zajednica sui generis, svoje vrste, koja ima elemente međunarodne organizacije, konfederalne države i federalne države.
Proces europske integracije je proces stvaranja takve nadnacionalne tvorevine, dosad neviđene u ljudskog povijesti, koja mora jamčiti mir i sigurnost, blagostanje i osobni napredak i prosperitet svih svojih podanika, koji više nisu podanici, već su ”građani”, što će reći nosioci prava u odnosu na svoju državu i u odnosu na EU.
Napad na Mimicu neprincipijelna je gesta jedne političarke koja ne razumije pravila igre.
Uostalom, to je već dokazala brojnim drugim gafovima, kao što je nerazumijevanje pojma ”građanin”, kojemu je suprotstavila seljake, težake i ribare ne shvaćajući da građanin nije stanovnik grada, već politički subjekt liberalne demokracije za koju bi se i ona trebala zalagati.
A što reći o Mimici kao europskom povjereniku? Mimica doista nije čovjek koji teži ekshibicionizmu i jeftinom publicitetu, a što se tiče putovanja, njegova agenda, budući da se bavi međunarodnom suradnjom i razvojem, zahtijeva da gotovo pola mjeseca provede – gdje? Pa baš u zemljama u razvoju, koje EU pomaže i stimulira, jer je cilj EU da pomogne i drugim dijelovima svijeta da prevladaju jaz u razvoju.
Treba li se takav političar, s tako odgovornim poslom, baviti demagogijom i populističkim ispadima da bi ”biračima objasnio što radi u Bruxellesu”?
Taj bi posao morala odraditi hrvatska Vlada, a ne on. Ona bi morala objasniti da je hrvatski član Europske komisije dobio izuzetno važan resor za ukupnu politiku EU i da Hrvatska na to može biti ponosna. Uostalom, jedna zemlja se najbolje ”brendira” kroz svoje najbolje ljude, a Mimica je jedan od njih.
Mimica je odgovoran, ozbiljan političar koji ne teži jeftinom publicitetu bulevarske štampe. On radi svoj posao, a ja sam ga mogao vidjeti na poslu 2015. kada je bio glavni organizator konferencije o Africi na Malti i kada je sa šefovima država vodio delikatne razgovore o pomoći EU tim zemljama.
A imao sam priliku ”intervjuirati” i njegove kolege iz EU dok sam radio kao hrvatski veleposlanik u Italiji. Mnogi od njih su mi – od Enrica Lette, bivšeg talijanskog premijera, Emme Bonino, bivše povjerenice Europske komisije, Lucia Battistotija, koji je bio direktor predstavništva EU u Rimu – potvrdili da je Mimica naišao na veliko poštovanje jer je ozbiljan, smiren, ne pribjegava demagoškim trikovima, odgovoran je i postojan političar koji doista radi u općem interesu.
Ali, nažalost, Predsjednica se okomila na njega jer je došlo vrijeme da ga se potvrdi za još jedan mandat ili da ga se povuče.
A kako je on iz drugog političkog tabora – iz SDP-a, iako je prije toga bio ozbiljan i cijenjen diplomat od prvih dana hrvatske neovisnosti, sada ga treba ocrniti koristeći čak i kognitivnu distorziju, patologiju svih političara koji dođu na vlast ovdje na Balkanu s kojeg bismo htjeli uteći.
Ali Balkan je u nama, pa je to ipak Sizifov posao. Što pokazuje i slučaj Predsjednice.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.