Potrebitima iz HDZ-a

(Opaska uredništva: zbog spriječenosti Nele Vlašić ponavljamo njenu prošlotjednu kolumnu).

Kada je u ožujku protekle 2014. godine sutkinja izricala kaznu HDZ-u za malverzacije u aferi Fimi medija, upozorila je na nedopustivo ponašanje HDZ-a i njegovih tada čelnih ljudi. Rekla im je da su birani da zakone donose, poštuju i provode, a ne da ih izbjegavaju i krše. A oni su, zna se, to činili svaki put kad im je kućni budžet presušio ili kad bi se stranačka blagajna ispraznila.

Za trajanja suđenja nije bilo čovjeka u Hrvatskoj, bez obzira na to kojoj opciji pripadao, kojeg nisu šokirala beskrupuloznost i iznosi što su se putem fiktivnih poslova javnih tvrtki s Fimi medijom slijevali u plastične vrećice koje su potom završavale u središnjici HDZ-a. Šok je bio tim veći što je zločin bio opetovan – sve se zbilo samo nekoliko godina nakon ne manje “teških” malverzacija s novcem iseljenika prikupljanim za obranu Hrvatske.

Kud ćeš potrebitije od stranke iz koje je samo formalno izašla, od njezina HDZ-a, oko čije se pobjede na predstojeim izborima gotovo dirljivo trudi. Nije lako imati (Fimi medija), pa nemati (Suđenje za Fimi mediju), pa je Predsjednica odlučila mimo pravila za obične smrtnike računu HDZ-a, barem nakratko, vratiti milijunski “sjaj” kakav je imao za Tuđmana i Sanadera

Mnogi su tada, prema onoj narodnoj kako vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada, zaključili kako eto HDZ ljude mijenja, ali je u zaobilaženju zakona ostao vječni rekonvalescent. Uvijek s druge strane pravila, zakona, etike, ljudskosti… Možda je takvo ponašanje atavizam prošlosti, možda su ga ponijeli i na svoju djecu prenijeli iz razdoblja za njih nenarodne, komunističke vlasti, varanje koje je za velike Hrvate bilo valjda pitanje časti.

Vlast se promijenila, ali je refleks ostao!

Eto, svega je godinu proteklo otkad je HDZ kažnjen globom od pet milijuna kuna i oduzimanjem sredstava kojima nije mogao dokazati porijeklo, a već je na pomolu novo zaobilaženje pravila. Ono što vrijedi za sve druge, ne vrijedi za Hrvatsku demokratsku zajednicu. Zaboga, zna se tko su u ovoj zemlji bogovi, a tko volovi.

Žena koja je u siječnju tijesnom pobjedom zasjela na tron, boginja s Pantovčaka odlučila je pred neki dan testirati inteligenciju nas volova proturanjem prozirne priče kako će uplatom 1,171.470 kuna, dobivenih iz državnog proračuna za prvi i drugi krug predsjedničkih izbora, na središnji račun HDZ-a, koji će onda za nekoliko tjedana (???) taj naš novac prikupljen od plaća, penzija, minusa na tekućem kojima plaćamo kruh, cipele ili kavu – ”donirati potrebitima”.

Na apel premijera da se porez državi plaća, jer je to iz kuta predsjednika Vlade najveći dokaz domoljublja, Predsjednica iz Bruxellesa jednako patriotski poručuje da ona poreze plaća, ali da ga u ovom slučaju ne želi platiti, jer od navedenog iznosa neće uzeti ni kunu za sebe. Ona je žena od riječi, još je u kampanji rekla da ga neće zadržati, već dati potrebitima i – eto novca na računu HDZ-a.

Sva je sreća da narod kratko pamti, brzo zaboravlja i lako pronalazi nove Pedre, pa tako i premijerov apel da se i predsjedničino rodoljublje izmjeri uplaćenim porezom olako proglasi preuranjenom kampanjom za parlamentarne izbore. Objasne si jednostavno kako je naša Predsjednica, osjećajna kakva jest, duša od žene, samo željela više novca dati bolesnoj i nezbrinutoj djeci. A kud ćeš boljih teta za nezbrinute klince od HDZ-a. Svašta ih mogu naučiti

Kud ćeš potrebitije od stranke iz koje je samo formalno izašla, od njezina HDZ-a, oko čije se pobjede na predstojećim izborima gotovo dirljivo trudi. Nije lako imati (Fimi medija), pa nemati (Suđenje za Fimi mediju), pa je Predsjednica odlučila mimo pravila za obične smrtnike računu HDZ-a, barem nakratko, vratiti milijunski “sjaj” kakav je imao za Tuđmana i Sanadera.

E, kakva su to vremena bila. Našlo se i za otkup vile i za popravke krova u Nazorovoj. Novac iseljenika za oružje mogao se nesmetano uzimati kao polog za kredite. Tvornice izgrađene u socijalizmu vrijedile su kunu – a ljudi u njima ni toliko. Kao uostalom i oni krivih krvnih zrnaca i političkih opredjeljenja u čije su stanove useljavali potrebiti čiste krvi i ispravne pripadnosti.

U to vrijeme HDZ- poduzetnici, čiji potencijal onaj mračni, nenarodni, socijalistički režim nije znao prepoznati, te su tvornice onda temeljito očistili od rada i radnika, pa ih bankama dali pod hipoteku, za kredite. Pozajmljeni novac potom su ispravno iskoristili za ulaganje u solidne, njemačke proizvode (čitaj BMW-e i Mercedese). Ma jedan raj na zemlji, velim vam. Šteta da ga je tako brutalno lani prekinula sutkinja zagrebačkog suda.

Sva je sreća da narod kratko pamti, brzo zaboravlja i lako pronalazi nove Pedre, pa tako i premijerov apel da se i predsjedničino rodoljublje izmjeri uplaćenim porezom olako proglasi preuranjenom kampanjom za parlamentarne izbore. Objasne si jednostavno kako je naša Predsjednica, osjećajna kakva jest, duša od žene, samo željela više novca dati bolesnoj i nezbrinutoj djeci. A kud ćeš boljih teta za nezbrinute klince od HDZ-a. Svašta ih mogu naučiti.

Valjda takav jedan human cilj zaslužuje zaobilaženje krutih, poreznih pravila. I sad ta cjepidlaka, taj Milanović i njegovi mrzitelji svega hrvatskoga, sve pokvare. Nepotrebno drame oko transfera na središnji račun poznate humanitarne organizacije HDZ.

Bolje bi mu bilo da onako inkognito, kao što je Predsjednica otišla u Jasenovac, posjeti Bleiburg nego što broji kune na središnjem računu Karamarkovih…

Vjerujem da bi Predsjednica razumjela kad bi joj Lalovac lijepo objasnio da joj plaću ne isplaćuje jer bi mu onda premalo ostaje za radnike. To je logično, zar ne? Ne vrijeđa ničiju inteligenciju, a i jedan takav potez lijepo bi se vidio pred parlamentarne izbore, kao što je to uostalom slučaj i s ovim predsjedničinim. Nećemo se lagati, potrebita djeca samo su eufemizam za nezajažljivu potrebu za vlašću i moći vječnoga rekonvalescenta – HDZ-a!

Predsjednica je procijenila da je porez nepravedan, da premalo ostaje za humanitarne svrhe kad se državi plati njezino i točka. Što se tu ima zamjeriti. Kolindino porezno pravilo trebala bi i Vlada primijeniti.

Uvjerena sam da bi ona, osjećajna i pravedna kakva jest, pristala primjerice da premijer sredstva za njezinu plaću i plaću predsjedničkog tima za 1. maj odlukom Vlade preusmjeri na račune radnika u tvrtkama u vlasništvu države. Ti ljudi dugo nisu primili ni kune. Računi im mjesecima zjape prazni, crvene se od minusa za kruh, a djeca im često na stolovima imaju puno manje od djece u domovima o kojima država skrbi proračunskim sredstvima, znate onim koji se pune i od poreza!

Vjerujem da bi Predsjednica razumjela kad bi joj Lalovac lijepo objasnio da joj plaću ne isplaćuje jer bi mu onda premalo ostaje za radnike. To je logično zar ne?

Ne vrijeđa ničiju inteligenciju, a i jedan takav potez lijepo bi se vidio pred parlamentarne izbore, kao što je to uostalom slučaj i s ovim predsjedničinim.

Nećemo se lagati, potrebita djeca samo su eufemizam za nezajažljivu potrebu za vlašću i moći vječnoga rekonvalescenta – HDZ-a!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora