Predsjednica Grabar-Kitarović u vrtiću

Predsjednica ili prva dama

Nedavno su svi naši dnevnici donijeli vijest o tome kako se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović igrala s djecom u vrtiću, ako se dobro sjećam, na Pagu. Lijepo. Šarmantno. Toplo. I većina njenih drugih programa okrenuta je ”malom čovjeku”.

Čistila je ribu, kuhala, pospremala, navijala na utakmicama, ……

Predstavljena je i na RTL-u kao jedna od 10 najvažnijih plavuša u državi, uz pohvale izgledu, znanju jezika i drugih vrlina te poneku primjedbu na frizuru i boju trepavica.

Ništa od svih tih aktivnosti Predsjednice nije neuobičajeno ili štetno. Uz neku dobru politiku može biti motivirajuće za širu javnost. Problem je jedino ako su to gotovo jedine aktivnosti Predsjednice.

Od obećanja na kojima je dobila mandat – ništa. Ne lupa šakom o stol Vladi koja u gotovo pola godine od izbora nije učinila doslovno ništa. Nismo na putu postati najbogatija država svijeta kako je obećala. Od obećane demografske i gospodarske oluje ne vidimo ni oblačića. Kaže, uvest će pričuvu u sastav oružanih snaga. Ali, ta pričuva već odavno postoji. Čak nije preselila Ured s Pantovčaka (bolje da to i ne učini!), ali je efikasnost u radu i štedljivost ”dokazala” neistinitim podacima o tome da je broj djelatnika Ureda smanjila sa cca 190 na oko 140

Istina, bilo je dosta međunarodnih susreta i nastupa, ali svi nekako ispražnjeni od važnijeg političkog sadržaja. Evo, trebala bi biti vrhunska vijest da se Predsjednica, u vrlo zaoštrenim odnosima sa Srbijom, susrela s premijerom Vučićem. Ali, o tome u medijima samo crtica. Zašto? Zato jer je sastanak, kažu mediji, trajao deset minuta i NISU razgovarali o najnovijem prijeporu – hrvatskoj blokadi na putu Srbije u EU.

A o čemu su onda uopće govorili? O lijepom vremenu? Štura fraza kojom se opisuje susret kao koristan i sadržajan krije jedno veliko ništa. Netko zločest rekao je da nam se Predsjednica ponaša više kao prva dama, manje kao prva političarka, predsjednica ove države.

Nitko ne može učiniti koliko ona može obećati

Od obećanja na kojima je dobila mandat – ništa. Ne lupa šakom o stol Vladi koja u gotovo pola godine od izbora nije učinila doslovno ništa. Nismo na putu postati najbogatija država svijeta kako je obećala. Od obećane demografske i gospodarske oluje ne vidimo ni oblačića. Kaže, uvest će pričuvu u sastav oružanih snaga. Ali, ta pričuva već odavno postoji. Čak nije preselila Ured s Pantovčaka (bolje da to i ne učini!), ali je efikasnost u radu i štedljivost ”dokazala” neistinitim podacima o tome da je broj djelatnika Ureda smanjila sa cca 190 na oko 140.

I druge uštede premetanje su iz jednog džepa u drugi. Neki su objekti sada na trošak Vlade, ne na trošak Ureda, a planirano premještanje nekih službi, poput protokola u Vladu, samo je fiktivno smanjivanje troškova, bolje, njihova alokacija na drugu stavku državnog proračuna.

Kao, važna joj je inicijativa Jadran-Baltik. Ali revni novinari koji hvale taj projekt zaboravljaju da je on začet još za mandata predsjednika Mesića od strane SAD-a, Poljske i Madžarske, da sam na početku svog mandata o njemu razgovarao s mađarskim predsjednikom te da su još 2011. zaključeni ugovori kojima je kumovao tadašnji potpredsjednik vlada Čačić i kojima je započela realizacija te, sada ”nove predsjedničine inicijative”.

I da, trebala bi progledati i pročuti. Da vidi sve one brojne ustaške simbole koji sve češće rese zgrade, stadione, internetske i FB stranice. Da čuje tepanje navijača slavnim starohrvatskim pozdravom, popularnim ZDS-om, uniformirane civile koji u Kninu pjevaju ustaške pjesme i prijete Srbima, komunjarama i svekolikim izdajnicima uz visoko podignutu desnicu. A i da sama svojim obraćanjima, poput onoga u pismu Miloradu Pupovcu, prestane biti generator nestabilnosti i straha

O sumnjivim pomilovanjima, druženjima s osobama Mamićevog profila, problematičnim smjenjivanjima šefova službi i servisiranja postizbornih ambicija HDZ-a, tek da se sjetimo…

Predsjednice, udarite šakom o stol, vladin, ali i svoj

Ali zato nam se Predsjednica ukazala u filmu iznimno cijenjenog TV kanala Arte. Prikazana je kao jedna od političarki koja podupire neoustaštvo i povijesni revizionizam.

Kao važan dio crne slike Hrvatske, male pronacističke države u kojoj razuzdani nacionalizam i retro politika okrenuta ustaštvu razaraju njeno demokratsko, europsko tkivo. Tek je to, kao i posjet delegacije američkih Židova, Predsjednicu motiviralo da konačno, pomalo stisnutih usana, kaže nekoliko rečenica osude ustaštva uz potvrdu da je Jasenovac bio ustaško stratište, ne ljetovalište ili sanatorij, kako tvrde ljubitelji lika i djela Ante Pavelića.

Zamislite, Predsjednica je zabrinuta zbog ideoloških sukoba u državi! Kao, sukobljavaju se neki lijevi i desni, a ne bi trebali.

Gospođa Predsjednica bi trebala štititi Ustav i antifašističke temelje ove zemlje, kao i temelje koje je postavio Domovinski rat. Ne bi trebala tražiti ravnotežu u osudi lijevih i desnih, jer njihove ravnoteže nema. Lijevog radikalizma zaista nemamo, tek možda u beznačajnim tragovima. Ali, desni je tu, ukotvljen u vlasti, državnim institucijama, nekim braniteljskim udrugama, strankama – pa i onima koje se deklariraju kao desni centar, u Crkvi i u desnim NVO-ima. Te izaziva konflikte, podjele i strah.

Zato bi Predsjednica trebala stati na kraj fašistoidnim likovima s ultradesne političke scene i politički ih prokazati, imenom i prezimenom, od ministra Hasanbegovića, HČSP-ovaca, lokalnih HDZ-ovaca koji plešu uz ustaške hitove, pa sve do Karamarka koji ima moć da zaustavi povijesni revizionizam i ustašofiliju u svojoj stranci a to ne čini.

I da, trebala bi progledati i pročuti. Da vidi sve one brojne ustaške simbole koji sve češće rese zgrade, stadione, internetske i FB stranice. Da čuje tepanje navijača slavnim starohrvatskim pozdravom, popularnim ZDS-om, uniformirane civile koji u Kninu pjevaju ustaške pjesme i prijete Srbima, komunjarama i svekolikim izdajnicima uz visoko podignutu desnicu.

Ali nije samo ustašofilija ono što brine. Tu je cijeli niz izraza novog totalitarizma i uvođenja, ne samo govora, već i djela mržnje. Vlasti se naprosto mora pokazati da postoji otpor takvom proustaškom gardu, da postoje ljudi koji znaju što nosi govor mržnje, koji su naučili lekciju iz povijesti na koju nas podsjeća Umberto Eco: fašizam je latentno uvijek tu, kroz povijest se javljao pod različitim maskama, odlazio i dolazio. Naša je zadaća da učinimo sve da se nikada ne vrati snažan, sposoban da ugrozi civilizacijske tekovine suvremenog društva

A i da sama svoji obraćanjima, poput onoga u pismu Miloradu Pupovcu, prestane biti generator nestabilnosti i straha.

Jer, bez jasnih djela, tko će vjerovati Predsjednici da iskreno zagovara antifašizam ako iz dana u dan tacite blagoslivlja povijesni revizionizam, druži se s osobama jasne proustaške orijentacije. Kao što nitko ne može biti impresioniran njenom kritikom presude ratnom huškaču i zločincu Šešelju kad je pred samo nešto više od godinu dana tog istog Šešelja putem svog medijskog suučesnika Bujanca koristila u svojoj predsjedničkoj kampanji.

No pasaran!

Zaista, nova je vlast zajedno s Predsjednicom nedvojbeno krenula u projekt revizije prošlosti. I varaju se oni koji misle da je riječ samo o prošlosti, riječ je o budućnosti.

Hoće li u Hrvatskoj opstati i razvijati se europske vrijednosti koje smo baštinili i dograđivali, teško i ne bez padova, vrijednosti utemeljene na antifašizmu, slobodarstvu, ljudskim pravima? Ili će Hrvatska krenuti nazad, okrenuti se vrijednostima koje je tzv. Nezavisna Država Hrvatska dijelila s Hitlerom i Musolinijem.

Znakova društvene regresije u režiji nove vlasti sve je više. Tu su skandalozne izjave ministara i drugih vlasti bliskih osoba, kadrovske smjene i način na koji se provode, ignoriranje govora mržnje usmjerenog prema Srbima, Židovima, političkim neistomišljenicima, ekonomski pritisak na medije i udari na neovisne institucije, toleriranje javnih manifestacija podrške ustaštvu, glorificiranje skandaloznih pseudoznanstvenih i kvaziumjetničkih projekata, poput Sedlarovog filma o Jasenovcu…

Ali nije samo ustašofilija ono što brine. Tu je cijeli niz izraza novog totalitarizma i uvođenja, ne samo govora, već i djela mržnje. Vlasti se naprosto mora pokazati da postoji otpor takvom proustaškom gardu, da postoje ljudi koji znaju što nosi govor mržnje, koji su naučili lekciju iz povijesti na koju nas podsjeća Umberto Eco: fašizam je latentno uvijek tu, kroz povijest se javljao pod različitim maskama, odlazio i dolazio. Naša je zadaća da učinimo sve da se nikada ne vrati snažan, sposoban da ugrozi civilizacijske tekovine suvremenog društva.

No pasaran!

    •  Muftija Ševko ef. Omerbašić bio je simbol vjere i poštenja
    •  Fred je bio čovjek mira i ljubavi
    •  Genocidna politika NDH: jasenovačke žrtve opominju
    •  Politika i moral u Hrvatskoj
    •  Kvartet za kraj vremena
    •  Politika i moral u Hrvatskoj
    •  Kvartet za kraj vremena
    •  Zaprepašten sam brojem ljudi koji se ne žele cijepiti
    •  Zlata Đurđević junakinja je našeg doba
    •  Onima koji slave ustaštvo ili četništvo mjesto je u zatvoru

> Svi tekstovi ovog autora