autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Predsjednik ili Predsjednica?

AUTOR: Anna Maria Grünfelder / 12.04.2015.

Budući da je ”…. jezikoslovna rasprava o navodnoj jezičnoj spolnoj neravnopravnosti … izostala“ (Željko Jozić, ”Je li Kolinda predsjednik ili predsjednica?”, ”Jutarnji list“, 14. 3. 2015., Magazin str. 30), javlja se za riječ autorica koja, doduše, nije filolog, već je kao teologinja – feministička teologinja – izoštrila osjećaj za jezičnu neravnopravnost žena u odnosu na muškarce: autor citiranog članka, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, slaže se s predsjednicom (!) Ustavnog suda da se riječi i ”pojmovni sklopovi za funkcije odnosno dužnosti odnose na oba spola” i da ”muški rod funkcionira kao spolno neutralan, odnosno pokriva oba roda, i muški i ženski, dok ženski rod pokriva samo ženski, ali ne i muški rod.”

Tipična muška logika! I to logika onoga koji se nalazi u poziciji moćnika, jer određuje jezične norme. Žene se, po njemu, i ne samo po njemu – mislim na sve muške autoritete, poglavito one u našoj ”Majčici Crkvi” – kojima je samorazumljivo da su funkcije muškog roda, bez obzira obnaša li ih možda i žena.

Predsjednica je, poslušna autoritetima, prihvatila argumentaciju predsjednice Ustavnog suda (ili moram reći ”predsjednika Ustavnog suda, gospođe Jasne Omejec?), premda se njoj teško može podariti uvjerljivost. Za nakanu promicanja ravnopravnosti žena u javnom i političkom životu samosvjesno pristajanje uz ženski rod zacijelo bi mnogo više značilo

Dobro, u Katoličkoj crkvi do daljnjega svećenik, biskup i papa neće imati ženskog pandana, jer su svećenice, biskupinje nezamislive, o ”papinji” da i ne govorimo. Za pontifikata pape Pija XII. britanski tisak je ironično komentirao ”svemoćni” položaj tajnice pape Pija XII. časne sestre Paskvaline, koja je uživala posebno Papino povjerenje i čuvala njegovu pismenu odstupnicu za slučaj da ga Nijemci prema Hitlerovoj zapovijedi otmu (”La papessa” si je mogla dopustiti slobodu upadati u Papine audijencije i razgovore u četiri oka između Pape i savezničkih diplomata).

Dakle, ne samo u Katoličkoj crkvi vlada tolika muška neosjetljivost naspram ženske odsutnosti na funkcijama od prestiža i moći. Muški svijet ne smatra da su žene zakinute kad im se odredi da se trebaju smatrati ”uključenima” kad muškarci govore o nositeljima vlasti?

Je li se koji muškarac pokušao uživjeti u situaciju da mu se netko obrati s ”gospođo” ili da župnik na nedjeljnoj misi pozdravlja (samo) ”drage sestre”, uvjeren da će muškarci već znati da su i oni uključeni u misnu nakanu?

Nekoliko desetljeća prošloga stoljeća žene su se uspinjale dokazujući da se nimalo ne osjećaju uključenima kad se u kršćanskim crkvama svećenici, pastori i rabini obraćaju ”braći u Gospodinu”, kad čitaju djela apostola ili pastoralna pisma sv. Pavla dragoj braći u Rimu, Korintu, Efezu…..

Muškarci vjeruju da je dovoljno spominjati predsjednika, nastavnika, profesora…. iako naslovljavaju publiku, čitateljstvo, slušateljstvo, koje se sastoji (i) od žena.

Jezikoslovac i ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, autor citiranog napisa, svojom kategoričkom izjavom da ”muški rod pokriva oba roda…” slijedi opće mišljenje, ali drži se teze koja je mainstream, ali koju je lako pobiti – prema Popperovoj metodi falsificiranja, tj. iznalaženjem imanentnih proturječnosti i nespojivosti s verificiranim tezama: I jedna jedina žena koja se ne može prepoznati u nazivima muškoga roda ruši tezu o općenitosti, odnosno uključivosti muškoga roda, kako sugeriraju da su ”homo” – ”čovjek” i ”muškarac”, ”man (men)”, ”l’ uomo”, ”l’homme”… sinonimi, tj. da su muškarci ”čovjek”, a žene nešto drugo (u njemačkome jeziku nema sinonima za ”muškarac” = ”čovjek”).

Je li se koji muškarac pokušao uživjeti u situaciju da mu se netko obrati s ”gospođo“ ili da župnik na nedjeljnoj misi pozdravlja (samo) ”drage sestre“, uvjeren da će muškarci već znati da su i oni uključeni u misnu nakanu? Nekoliko desetljeća prošloga stoljeća žene su se uspinjale dokazujući da se nimalo ne osjećaju uključenima kad se u kršćanskim crkvama svećenici, pastori i rabini obraćaju ”braći u Gospodinu“, kad čitaju djela apostola ili pastoralna pisma sv. Pavla dragoj braći u Rimu, Korintu, Efezu…

Teologinje su desetljećima teolozima (tj. muškarcima) tumačile da žene ne spadaju i ne žele spadati u ”braću”, jer su braća osjećala nelagodu kad su ih ”eksperimentalno” naslovljavale ”dragim sestrama”.

”Čovjek” postoji u dvoje, kao muškarac i kao žena. ”Kao muško i žensko stvori ih”, neumorno naglašavaju svećenici, citirajući prvo poglavlje Knjige Postanka, prve knjige Staroga zavjeta. Teolozi i teologinje koji se protive gender-tezi inzistiraju na tomu da je spolni identitet (u pravilu) nepromjenjiv čimbenik ljudske osobe.

Bilo bi zanimljivo čuti kojim argumentom zagovornici rodnog mačizma brane svoju tezu da je muški rod univerzalna kategorija koja zrcali ljudsku cjelovitost, tj. i muško i žensko.

Činjenicu da Ustav, zakoni i drugi tekstovi za najviše dužnosti u državi rabe muški rod jezikoslovac Ž. Jozić obrazlaže tezom da su funkcije ”neutralne”, premda u muškom rodu, ”prazne forme”, nepopunjena mjesta koja će tek svojim osobnostima popuniti osobe muškog i ženskog roda.

No, kako će žena ”praznu formu” popuniti svojom osobnošću kad mora zatomiti svoj ženski identitet i način obnašanja dužnosti?

Sam autor vjeruje da funkcije, zakonski tekstovi u kojima se one pojavljuju nisu ”magijska” ili mitska, pa zato nedodirljiva sredstva. Pa nisu to ni Sveta pisma kojima se ne smije promijeniti ni slovo. ”Predsjednik” , ”ministar”, ”savjetnik” i dr. pojavljuju se u muškom rodu (i) zato što se tek nešto više od jednoga stoljeća ljudi moraju navikavati na predsjednice, ministrice, savjetnice… malo duže i na kraljice, carice…, a da se carskom i kraljevskom prijestolju ništa nije oduzelo od Bogomdane karizme.

Samo muškarci i žene koje vjeruju da ženski rod dovodi do feminizacije same dužnosti prešutno pristaju na implicitnu činjenicu da ženski rod umanjuje vrijednost i važnost same funkcije.

Jezikom, tim najznačajnijim sredstvom ljudske komunikacije, žene se dosljednom uporabom muškog roda čine ”nečujnima” i ”nevidljivima”, briše im se trag. A jezik – i hrvatski jezik – omogućava da se žene ”pojavljuju” kao samosvojne egzistencije.

Činjenicu da Ustav, zakoni i drugi tekstovi za najviše dužnosti u državi rabe muški rod jezikoslovac Ž. Jozić obrazlaže tezom da su funkcije ”neutralne”, premda u muškom rodu, ”prazne forme”, nepopunjena mjesta koja će tek svojim osobnostima popuniti osobe muškog i ženskog roda. No, kako će žena ”praznu formu” popuniti svojom osobnošću kad mora zatomiti svoj ženski identitet i način obnašanja dužnosti?

Razlikovanje muškog i ženskog gramatičkog roda, lingvističko sredstvo kojim se stvarni odnosi između spolova preciznije oslikavaju u komunikaciji, jezikoslovci sputavaju argumentom da dosljedna uporaba i jednog i drugog oblika zvuči monotono, zamara, ”zagušuje rečenice” (Ž. Jozić), teksturu čini teško čitljivim.

I njemačka gramatika lomi se sa rodno neutralnim govorom i tekstovima tako da su germanisti nakon niza eksperimenata zaključili da su muško-ženski parovi nezgrapni, ali da se ženama svejedno mora eksplicitno dati do znanja, odmah u uvodu teksta, da se govor odnosi na oba spola. Ima, dakle, načina, kako žene ne izbaciti iz diskursa prozirnim misaonim konstrukcijama.

Predsjednica je, poslušna autoritetima, prihvatila argumentaciju predsjednice Ustavnog suda (ili moram reći ”predsjednika Ustavnog suda, gospođe Jasne Omejec?), premda se njoj teško može podariti uvjerljivost.

Za nakanu promicanja ravnopravnosti žena u javnom i političkom životu samosvjesno pristajanje uz ženski rod zacijelo bi mnogo više značilo.

Još tekstova ovog autora:

     Poznate varke i greške demografskih snova DP-a
     Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
     Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
     Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
     Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
     Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
     Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
     Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
     Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?
     Izrael – Palestina: Protiv svrstavanja i jednostranosti

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1