Prekretna knjiga o Titu

Što je povjesničar spremniji priznati da potpune objektivnosti nema, to njegovome djelu objektivnost raste – u tome je paradoks historiografije. Utoliko, povijesna znanstvena studija ”Tito” Ive i Slavka Goldsteina, upravo objavljena u nakladi zagrebačkog Profila, može se smatrati objektivnom par excellence.

Na samome početku knjige, u predgovoru, autori preciziraju vlastitu poziciju prema predmetu svoga istraživanja: Slavko Goldstein ”tri je ratne godine bio Titov vojnik (1942-1945), ali se već u prvim poslijeratnim godinama distancirao od KPJ i od političkih aktivnosti”.

Citirajmo ovdje što je recenzent knjige, sarajevski pisac Ivan Lovrenović, napisao o knjizi: ”Knjiga Ive i Slavka Goldsteina unosi novi pristup i ton u cijelu postjugoslavensku javnost, u kojoj prevladavaju tri vrste govora – titolatrijski, titofobijski, te senzacionalistički. U ovoj knjizi Titova biografija istražena je i obrađena na način koji superiorno stavlja ‘van snage’ sva tri opisana tipa govora, jer autori kritički izbalansirano i metodički sveobuhvatno osvjetljuju sve važne momente u toj biografiji – i one velike, i one tamne podjednako. U ozbiljnom smislu riječi – prekretna knjiga”

Njegovome sinu Ivi, autoru većega dijela knjige – otprilike druge dvije trećine – ”Josip Broz Tito omogućio je sređeno djetinjstvo u urbanoj sredini u kojoj se snažno osjećao napredak općih prilika”, premda je ”Ivo kao 14-godišnjak svjedočio upadu milicije u obiteljski stan u siječnju 1972.”

Tako, obojica autora i osobno su iskusila obje strane Titova vremena: veličinu antifašističke borbe i intenzitet poslijeratne obnove, ali i boljševičku represiju i političku tupost jugoslavenskoga jednoumnog socijalizma.

No premda je život obojice, oca i sina Goldstein, uronjen u vrijeme koje je presudno oblikovao Josip Broz Tito, intelektualna snaga obojice autora osobne je osjećaje uspješno potisnula u drugi plan: o Titu, kažu oni u predgovoru, ”mogu se artikulirati smirene i nepristrane ocjene”.

”Naposljetku, radi se i o profesionalizmu, o tome kako se svaki istraživač prošlosti mora odmaknuti od vlastite ili obiteljske memorije te istraživati i pisati vodeći strogo računa o pravilima formalne logike, znanstvene metodologije i posebnih pravila historičarskog zanata”.

PLAŠIO SE NACIONALIZAMA

”Nisam se zanosio iluzijama. Ali sam ipak mislio da će ići lakše u pogledu međunacionalnih odnosa. U toku rata sam se toliko toga nagledao i povjerovao sam da više neće biti problema te vrste. Malo sam se prevario” – tu Brozovu rečenicu citiraju Goldsteinovi kako bi potkrijepili svoj zaključak kako je ”cijelo vrijeme svoje vladavine bio svjestan ozbiljnosti međunacionalnih problema u Jugoslaviji”.

Navode ocjenu Titova suradnika Blaže Mandića, prema kojoj se jugoslavenski maršal ”plašio nacionalizama”. Za autore nije sporno da je Tito u Drugome svjetskom ratu uspio zaustaviti uznapredovali građanski rat, te u velikoj mjeri ublažiti međunacionalne napetosti koje su prijetile permanentnim neprijateljstvom i mnogo većim brojem ubijenih i poginulih.

Tu je uspješnu politiku sažeo efektnim sloganom, koji je sam skovao, o ”bratstvu i jedinstvu”, koji je, smatraju autori, stanovito vrijeme posjedovao i smisao, i vrijednost, i sadržaj.

Premda je život obojice, oca i sina Goldstein, uronjen u vrijeme koje je presudno oblikovao Josip Broz Tito, intelektualna snaga obojice autora osobne je osjećaje uspješno potisnula u drugi plan: o Titu, kažu oni u predgovoru, ”mogu se artikulirati smirene i nepristrane ocjene”

Ali, ocjenjuju, Tito ”nije znao rješavati međunacionalne dileme u duhu liberalnodemokratskih načela, što je zapravo bilo potrebno činiti od 1960-ih, kad se zemlja otvorila Zapadu i ekonomski i društveno napredovala”.

Nasuprot tome, vjerojatno svjestan eksplozivnosti njihova naboja, on je od međunacionalnih tema zazirao, nastojeći ”oporbene glasove i mišljenja potisnuti na tipično komunstički način – plitkim propagandnim parolama o ‘bratstvu i jedinstvu’ (”čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svog” i sl.), kombinirajući ih sa zabranama, ekskomunikacijama i kaznama.”

Zato južnoslavenska historiografija, ali i šira javnost, može biti zahvalna za ovu, kako je ocijenio recenzent Ivan Lovrenović, ”prekretnu knjigu”.

Od Ive i Slavka Goldsteina vjerojatno nema boljih autora koji bi mogli pisati o toliko kompleksnoj i zahtjevnoj temi. Pedesetsedmogodišnji Ivo Goldstein, profesor na katedri za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i sadašnji hrvatski veleposlanik u Francuskoj, jedan je od najproduktivnijih i najuglednijih hrvatskih povjesničara, autor više od dvadeset knjiga, od kojih su neke temeljne za područje koje istražuju.

Njegov otac Slavko, rođen 1928., izdavač, novinar i pisac, jedan je od najuglednijih intelektualaca Hrvatske i bivše Jugoslavije, urednik i izdavač koji je objavio neka od kapitalnih djela hrvatske kulture i južnoslavenske književnosti, a prije nekoliko godina i globalno zapaženu autobiografiju ”1941. – godina koja se vraća”.

Valja pritom još, s obzirom na aktualnu dnevnopolitičku antiljevičarsku modu, pridodati kako je ljekovito da su ovako intelektualno poštenu, nepristranu, temeljitu i znanstveno fundiranu knjigu o pobjedniku nad nacistima i vođi jugoslavenskih komunista napisala dva programatski lijeva intelektualca, Židova: ta bi činjenica mogla podsjetiti na zaboravljenu istinu da je liberalno-lijeva tradicija u današnjoj Hrvatskoj – Slavko Goldstein osnivač je prve postkomunističke političke stranke – iznjedrila intelektualno i politički ponajbolje što današnja europska Hrvatska ima.

”Nisam se zanosio iluzijama. Ali sam ipak mislio da će ići lakše u pogledu međunacionalnih odnosa. U toku rata sam se toliko toga nagledao i povjerovao sam da više neće biti problema te vrste. Malo sam se prevario” – tu Brozovu rečenicu citiraju Goldsteinovi kako bi potkrijepili svoj zaključak kako je ”cijelo vrijeme svoje vladavine bio svjestan ozbiljnosti međunacionalnih problema u Jugoslaviji”

Iznimna ličnost

”Tito” Goldsteinovih obasiže devet stotina gusto tipkanih stranica. Jedna je to od onih knjiga koje će zainteresirani čitatelj uvijek imati pri ruci, s mnogo straničnika udjenutih u razne dijelove teksta. Bibliografija je navedena na devetnaest stranica, s ne mnogo manje od tisuću bibliografskih jedinica.

Knjiga je uzoran primjerak skrupulozno znanstveno istraženog, obrađenog i napisanog teksta, s precizno, do posljednje stranice, navedenim izvorima i lociranim citatima. Sukladno izdavačko-uredničkoj akribiji Slavka Goldsteina – nadaleko poznatoj u izdavačkim krugovima bivše države, ali i daleko šire – koji je pomagao Profilovom uredniku knjige Maroju Mihoviloviću, tih oko 1.200 kartica teksta, zajedno s brojnim fusnotama i bilješkama, pretočeni su u knjigu možda bez i najsitnije tiskarske pogreške.

Grafička je oprema decentna i suzdržana, s informativno i simbolički primjerenim ilustracijama, i fotografijom Tita na naslovnici, koji u uniformi i cigaretom u ruci odašilje vizualnu sugestiju o pobjedničkome samopouzdanju, vojničkoj nepopustljivosti i zadovoljstvu samim sobom. Već i zbog tako pomne pripreme užitak je čitati to izdanje; iz njega zrači poštovanje prema čitatelju s kojim su autori i izdavači pripremili djelo.

Knjiga je kronološki podijeljena u petnaest poglavlja. Jedanaest obrađuju život i djelovanje Josipa Broza Tita, od ”odrastanja i sazrijevanja” do ”čvrste ruke pod stare dane”.

Posljednja tri poglavlja su epilog, zaključci i dodaci, među kojima je zanimljiv dio u kojemu autori ukratko ocjenjuju dosadašnju, iznimno opsežnu, literaturu o najvećoj enigmi (poslije)ratne Jugoslavije. Knjigu otvara neveliki, ali informativan predgovor. Svako poglavlje podijeljeno je u potpoglavlja, pa se lako snalaziti, pretraživao čitatelj po sadržaju, po iscrpnome ”kazalu imena” ili ”kazalu toponima”. Da je dodano još i ”kazalo pojmova”, što nije, pretraživanje bi postalo lakše i još obuhvatnije.

”Naša dužnost i naš cilj u ovoj knjizi bili su da prezentiramo svu kompleksnost jedne iznimne ličnosti i vremena u kojem je ona živjela i djelovala” – taj credo autori iznose na kraju glavnoga dijela teksta.

Knjiga je uzoran primjerak skrupulozno znanstveno istraženog, obrađenog i napisanog teksta, s precizno, do posljednje stranice, navedenim izvorima i lociranim citatima. Sukladno izdavačko-uredničkoj akribiji Slavka Goldsteina – nadaleko poznatoj u izdavačkim krugovima bivše države, ali i daleko šire – koji je pomagao Profilovom uredniku knjige Maroju Mihoviloviću, tih oko 1.200 kartica teksta, zajedno s brojnim fusnotama i bilješkama, pretočeni su u knjigu možda bez i najsitnije tiskarske pogreške

Ocjenjujemo da su zadatak ispunili s punom intelektualnom odgovornošću, istraživačkim sposobnostima i prosvjetiteljskom dobrom voljom.

”Tito” Goldsteinovih monumentalno je historiografsko djelo koje će zasigurno izazvati pozornost znanstvene zajednice, ali i pouzdana panorama Titova života i vremena za amatere i znatiželjnike. Pisana je, naime, pristupačnim, jasnim, svakome razumljivim i svježim jezikom koji ni u jednom času ne prelazi u beletrizaciju ili romantizaciju ikakvog predznaka, ali se zato, kad treba, ne susteže od suptilne, jedva naznačene ironije, koja osvježava čitanje i snaži čitateljevo pouzdanje u intelektualni integritet autora teksta.

Prekretna knjiga

Predmijevamo da će ”Tito” Goldsteinovih postati nezaobilaznom literaturom za historiografe, ali i sve znanstvenike humanističkih usmjerenja na području bivše Jugoslavije. Ne bismo se čudili ni prijevodima.

Za široku javnost, knjiga bi, zbog ambicije da ništa ne prikriva, mogla prerasti u polazište i temeljno vrelo informacija o Josipu Brozu Titu; naročito to vrijedi u sadašnje vrijeme, uzavrelo od često jalovih i nedobronamjernih rasprava o Titovoj osobi i dobu.

U knjizi Ive i Slavka Goldsteina, uz ostalo, čitatelj će naći iscrpan pregled Titovih ”moskovskih godina”, i jasno izložen pregled tih često nejasnih događaja, u kojima je, u žrvnju staljinističkih čistki, nestala cijela garnitura onodobnih Titovih drugova iz jugoslavenske partije.

Čitatelj će, također, naći opsežan – dvjestotinjak stranica – kritički prikaz partizanske borbe u Drugome svjetskom ratu koju, valja dodati, autori smatraju najvrednijim, epohalnim dijelom Titovoga djelovanja. No tu je, također, dvadesetak stranica rekonstrukcije ”obračuna s narodnim neprijateljem”, iz kojega bivaju jasni korijeni i razmjeri poslijeratne osvete, poznate pod nazivom ”Bleiburg i Križni put”.

Poslijeratno razdoblje obasiže najveći dio knjige, i obrađeno je na četiristotinjak stranica, a već i naslovi poglavlja naznačuju autorske ocjene: ”autokrat”, ”reformator”, ”suočavanje s dilemama”, ”čvrsta ruka pod stare dane”.

Što je povjesničar spremniji priznati da potpune objektivnosti nema, to njegovome djelu objektivnost raste – u tome je paradoks historiografije. Utoliko, povijesna znanstvena studija ”Tito” Ive i Slavka Goldsteina, upravo objavljena u nakladi zagrebačkog Profila, može se smatrati objektivnom par excellence

Nije, dakle, zaobiđena nijedna kontroverzna tema, od Titove boljševizacije ranih dvadesetih, preko dilema o Titovome držanju za staljinističkih čistki, ratnih pogrešaka i ratne osvete, do poslijeratnih političkih lutanja, osobnih zabluda i političkoga dogmatskog konzervativizma.

Metoda obrade građe jasna je: striktno na temelju raznorodnih i relevantnih povijesnih izvora autori rekonstruiraju događaje, pa izlažu vlastite zaključke, ali i nude moguće alternativne odgovore na pitanja, ostajući u svakom trenutku svjesni imanentnih ograničenja koja historiografiju priječe do dosegne ”konačnu istinu”.

Citirajmo ovdje što je recenzent knjige, sarajevski pisac Ivan Lovrenović, napisao o knjizi: ”Knjiga Ive i Slavka Goldsteina unosi novi pristup i ton u cijelu postjugoslavensku javnost, u kojoj prevladavaju tri vrste govora – titolatrijski, titofobijski, te senzacionalistički. U ovoj knjizi Titova biografija istražena je i obrađena na način koji superiorno stavlja ‘van snage’ sva tri opisana tipa govora, jer autori kritički izbalansirano i metodički sveobuhvatno osvjetljuju sve važne momente u toj biografiji – i one velike, i one tamne podjednako. U ozbiljnom smislu riječi – prekretna knjiga”.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  Metafizička Srebrenica patrijarha Porfirija
    •  Životinje iz džungle
    •  Kraus: Dok se ZDS ne zabrani, neće biti zajedničke komemoracije
    •  Šuljanje represije
    •  Protiv predsjednice KGK, ali za instituciju
    •  Mirna dezintegracija
    •  Godina je dana da je Duje na onome svijetu
    •  Stjepan Mesić: ''Plenković mora čim prije ovladati HDZ-om''
    •  Koalicija za REKOM: Važan link za dokumentiranje ratnih žrtava
    •  Franjo Tuđman bio je političar nasilništva i mržnje

> Svi tekstovi ovog autora