novinarstvo s potpisom
Kad istinu zatočiš u propagandnu laž, kad gotovo četiri godine živiš u tom, za potrebe vlasti, izmišljenome prostoru, izlazak iz zatvora političkih iluzija u realnost predizbornog vremena zna biti poprilično traumatičan. S takvom realnošću u ponedjeljak ujutro suočio se na kritiku, za jednog moćnog političara, moguće i zbog anemije, neprirodno osjetljiv premijer Andrej Plenković.
Brutalna najava zbivanja što će ga, nema nikakve sumnje, dočekati u ovo malo predizborne kampanje zaskočila ga je već izjutra na Markovu trgu i tako šokirala i zaslijepila da je ”falio” ulaz u zgradu Sabora…
Ušao je da prostite – što bi rekao vjerojatno njegov stranački kolega Ante Kvesić, ravnatelj mostarske bolnice govoreći o zarazi koronavirusom – “umisto sprida, uša nam je sazad!”
Sazad iz Opatičke ulice.
Baš kao na Covid-19 pozitivan vip-pacijent i naš vip-premijer ušuljao se na stražnji ulaz saborske zgrade ne bi li kako izbjegao, po njega neugodan, susret sa zagrebačkim oporbenjacima koji su na Trgu noćili, da im ne izbjegnu premijer i članovi Vlade.
No on im je, dobro informiran od službi – umakao ”sazad” i izjave o nedonesenom Zakonu davao u sigurnome novinarskome društvu, odmah nakon sjednice Kluba zastupnika HDZ-a, pa onda opet poslijepodne.
Koroni usprkos više mu prijaju zatvoreni prostori od trgova.
Novinarsku znatiželju oko raspuštanja Sabora i Zakona o obnovi učas je, dobro verziran od PR stručnjaka okrenuo na priču kako je Vlada do 19. svibnja, realizirala ama baš sve što je zacrtala. Oni zbog nekretninskih i inih drugih afera otišli ministri, njih petnaest, zasigurno jesu. Sve to, kaže naš premijer, ”kosturima iz ormara” usprkos.
Smatra, naime, kako su se izuzetno uspješno nosili i s korona krizom te da su jednostavno, blago nama, nenadmašni i u javno zdravstvenome i u gospodarskome aspektu. Ma u svemu čega se dotaknu.
Zatočen u već spomenutoj propagandnoj laži po izlasku iz Sabora potpuno je zaboravio da se treba i vratiti na način kako je ušao, dakle, ”sazad” i zaronio u more glasnih ”ua, ua” uzvika i zvižduka… Više k’o na Dinamovu stadionu.
Neispavani oporbenjaci nisu bili nimalo raspoloženi slušati PR bajke i slaviti ”uspjehe” njegove Vlade u prošlome mandatu. Dočekali su ga zviždanjem i negodovanjem zbog potresom razrušena grada koji će početak obnove, sad je to već potpuno izvjesno, čekati u kriznom postizbornom vremenu.
Strašno!
Golem transparent koji su noć prije donijeli i na kojem je stajalo: ”Zagreb vam ovo neće zaboraviti!”, kao uostalom ni onaj Gordana Marasa ”Izdali ste Zagreb, nemamo sinkopu, promjena dolazi!!!”, nisu pomogli. Za raspuštanje bez donošenja Zakona bilo je čak 105 zastupnika.
Građani glavnoga grada, zbog političke pragme HDZ-ove koalicije Vlade i premijera, koji pod svaku cijenu što prije žele kapitalizirati rezultate postignute na suzbijanju epidemije koronavirusa, ostavljeni su na cjedilu.
Žrtvovani, bez imalo srama tek za koji mandat više vladajućega HDZ-a.
Nema tu ni traga sramu, stidu, moralu. To je za HDZ davno zaboravljena kategorija, koju jučer nisu iskazali ni zbog kurtoazije i dobrog kućnog odgoja.
Premijer je pored građana koji su držali fotografije svojih porušenih domova, napuklih zidova prošao k’o pored turskoga groblja… Ne zaustavljajući se. Ne pokazujući ni hinjen interes za razvaline u kojima bi ti njegovi sugrađani trebali nastaviti život. Iz njih odlaziti na posao, na glasanje, u njima raditi, voditi djecu u škole…
Ni pokušao nije razumjeti njihovu ogorčenost, bunt, povike.
Zato su to zvižduci ne samo za ogromnu štetu koju je Hrvatska i glavni grad pretrpio, zvižduk je to za sve njihove odluke i propagandne laži koje trpimo.
Znam, demonstranti su za njega i njegove propagandiste tek politički aktivisti, građani drugoga reda. Za njih on čuva potpuno drugi odnos od onoga prema šatorašima s plinskim bocama, ili od onih u crno obučenih ljubitelja blajburških i inih komemoracija od kojih evidentno kukavički cvikaju i on, i vječni Gordan Jandroković…
Dečki u crnom daju se ”kupiti” privilegijama, povlaštenim mirovinama, premještenim pločama, dopisivanjem protokola i relativiziranjem ratnih i poratnih ustašluka…
Ovi, sve brojniji i sve imuniji na PR, ovi s velikim crvenim transparentom, kao ni njihov ranjeni grad, ne zaboravljaju tako lako užase koje su njima i svima nama tri desetljeća činili oni, koji su koristeći rat, u politiku i odlučivanje umjesto transparentno ”sprida”, ”unišli sazad”.
Vrijeme je da odu!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.