Premijerova uloga za Hollywood: odvjetnik ministra Barišića

Andrej Plenković, kad jednog dana više ne bude premijer, zasigurno može računati na glumačku karijeru. Hollywood je, nakon performansa izvedenog u četvrtak na sjednici hrvatskoga Sabora, bez obzira na datum rođenja i talesemiju minor – njegov!

Nimalo anemičan. Štoviše, živahan, samouvjeren, ciničan, bahat – bahatiji i od svog također visokog, zgodnog, elokventnog i šarmantnog prethodnika koji je, kao što znamo, neslavno okončao u Remetincu. Iz petnih žila branio je svog prijatelja, ministra znanosti i obrazovanja Pavu Barišića iza kojega se još od vremena Dragana Primorca vuku repovi.

U trenutku predaje ovog teksta saborska rasprava o ministru osumnjičenome za plagijat i koješta drugo još uvijek traje. Mnogo je onih koji su uvjereni kako je namjerno planirana za kasne popodnevne sate da se protegne u noć, a odluka i glasanje odgode za sutradan kako ova, samo jedna od neslavnih epizoda HDZ-a, ne bi dobila značajniji tretman u medijima.

Elem, kako bilo da bilo, naš je premijer u sabornicu ušetao k’o u sudnicu. U maniri najboljih američkih TV serija o odvjetničkim uredima i njihovim briljantnim advokatima koji su u stanju donijeti preokret i obraniti neobranjivo.

Naš je premijer s visina izbornoga pobjednika docirao je opoziciji da je nepripremljena, da se koristi obrazloženjem znanstvenika Ivana Đikića. Uvjerenje da postoji politička agenda o diskreditiranju Pave Barišića i to od nultoga dana djelovanja njegove Vlade

Uživao je u ulozi, šetao po sabornici praćen zaljubljenim pogledima istomišljenika, svih onih s desna koji (o, kako nam je to poznato) priznaju samo sud svoje partije (čitaj: HDZ-a), dijelio materijale s kakti argumentima obrane pritom omalovažavajući svaki istup oporbe.

S visina izbornoga pobjednika docirao je opoziciji da je nepripremljena, da se koristi obrazloženjem znanstvenika Ivana Đikića. Uvjeren je da postoji politička agenda o diskreditiranju Pave Barišića i to od nultoga dana djelovanja njegove Vlade.

Zaigrao je premijer i na kartu pravne države. To tako šuplje zvuči kad ju izgovara bilo tko iz HDZ-a, čak i kad je umiven i fin, kad  izgleda tako da bi ga svaka mama kao zeta poželjela na nedjeljnome ručku.

Veli naš premijer, kojeg se nimalo nije dojmila poruka opozicijskoga čelnika Davora Bernardića koji je citirao Prljavce i poručio da su “pobjede porazi kad se obraz pogazi”, da cijeli ovaj slučaj treba svesti u zakonske, institucionalne okvire!

Ne obazirući se na oporbeno ukazivanje na prakse drugih europskih zemalja kad su bile suočene sa sličnim slučajevima, Plenković je uporno ustrajavao na tome da sve navedene propuste Pave Barišića svede na jedan jedini zajednički nazivnik – tehnički propust!

A Barišić? I on se k’o u američkim serijama sve vrijeme dok su zastupnici svjedočili kontra njega došaptavao sa svojim visokopozicioniranim advokatom i na kraju odlučio zaigrati na kartu žrtve. Pedra kojemu zla oporba nije od imenovanja na ministarsku poziciju dala ni minutu mira, tako potrebnu za odgovornu dužnost koju obnaša.

Zaigrao je premijer i na kartu pravne države. To tako šuplje zvuči kad ju izgovara bilo tko iz HDZ-a, čak i kad je umiven i fin, kad  izgleda tako da bi ga svaka mama kao zeta poželjela na nedjeljnome ručku

Tvrdi kako ne pamti da se na ikoga u prvih stotinu dana Vlade tako kontinuirano i silovito obrušavalo kao na njega.

Nije objasnio zašto je oporba odabrala baš njega, a ne nekog drugog ministra, ali je, eto, uvjeren u politički progon.

Smatra da opozicija nema ni ideje ni programa, pa joj onda preostaje tek hajka na njega nevinog poput bebe.

Poziva se na podršku akademske zajednice (?), ali i studenata koji teško stavljaju potpis na bilo što, ali su, eto, za njega potpisali i još čitavu stvar nazvali medijskim linčem.

Propustio je, međutim, reći ono na što je ukazao Željko Jovanović – da je podrška tražena s pozicije dekana, ali je svejedno dobio tek šezdeset i osam potpisa nasuprot nekoliko tisuća onih koji traže odlazak.

U prijevodu: ni on ni, što je još tragičnije, njegov moćni odvjetnik ne vide ni najmanji razlog za odstupanje iz Vlade, jer bez djela (obojica ga negiraju) nema ni krivnje. Sve ukazuje na to da će u režiji HDZ -a biti krivi oni koji na propust ukazuju, a ne oni koji ga čine.

A Barišić? I on se k’o u američkim serijama sve vrijeme dok su zastupnici svjedočili kontra njega došaptavao sa svojim visokopozicioniranim advokatom i na kraju odlučio zaigrati na kartu žrtve

Sramotan način na koji je o Ivanu Đikiću premijer govorio u Saboru ide u prilog tome.

Nije, nažalost, prepoznao dobronamjernost znanstvenika koji ga je samo pokušao upozoriti na dugoročne posljedice relativiziranja ministrovih propusta.

Njega, Đikića, čije je obraćenje hrvatskoj javnosti saborska opozicija logično iskoristila kao argument za odlazak ministra, posprdno je nazvao “savjetnikom preko Atlantika” koji umjesto oporbe prati, čita i šalje argumente kojim će biti potkrijepljen zahtjev za odlazak Barišića.

Kriv je, dakle, saborski Odbor, kriva je opozicija bez programa i ideja, kriv je znanstvenik Ivan Đikić, samo je ministar nevin… Zaista, “pobjede su porazi kad se obraz pogazi”, od četvrtka ne samo ministrov već i onaj premijerov usprkos neospornome talentu za glumu i odvjetništvo.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora