Proslava obespravljenosti

Kao u kakvu teatru apsurda zastupnici socijaldemokratske provenijencije iz Sabora su prognali Inernacionalu i radnička prava. Sa osamdeset glasova “za” i s trideset i četiri “protiv” Hrvatska je dobila novi Zakon o radu. Za hrvatsko radništvo, ionako osiromašeno i poniženo do robovskih granica, više ne vrijedi stoljetno pravilo civiliziranoga svijeta: 8+8+8. “Sretnici” koji u nas rade moći će rintati i do šezdeset sati tjedno, potpuno legalno poput kakvog stroja moći će ih se iznajmljivati drugim tvrtkama, do besvijesti zapošljavati na određeno vrijeme, stavljati da rade u noćnoj smjeni i kad su trudne, i kad doje, i kad imaju malu djecu… I sve to uskoro do šezdeset i sedme godine života.

 

Zalud pjesma aktivistica Ženske fronte za radna i socijalna prava, zalud stihovi radničke himne – Internacionale:

       

        Prošlost svu zbrišimo za svagda

        Ustaj roblje, diži se

        Sav svijet iz temelja se mijenja

        Mi nismo ništa bit ćemo sve

Za saborske zastupnike SDP-a “mi nismo ništa” i ostajemo ništa. Oni su sve! Oni, koji su na Internacionalu trebali stati u stavu mirno, su aktivistice koje predstavljaju prezrene i sužnje kapitalizma izbacili bez imalo milosti iz Visokog hrvatskoga doma. Dragica Zgrebec, potpredsjednica Sabora, pokazala im je vrata, a zastupnici koji su obećali zastupati radno zavisno stanovništvo masovnim podizanjem ruku izdali su po tko zna koji puta svoje birače

 

Za saborske zastupnike SDP-a “mi nismo ništa” i ostajemo ništa. Oni su sve! Oni, koji su na Internacionalu trebali stati u stavu mirno, su aktivistice koje predstavljaju prezrene i sužnje kapitalizma izbacili bez imalo milosti iz Visokog hrvatskoga doma. Dragica Zgrebec, potpredsjednica Sabora, pokazala im je vrata, a zastupnici koji su obećali zastupati radno zavisno stanovništvo masovnim podizanjem ruku izdali su po tko zna koji puta svoje birače. Uskratili su onima koji ih podržavaju i hrane i posljednju mrvica sustava ukinutog prije četvrt stoljeća – sistema koji je radnika i radništvo dizao na pijedestal.

 

Prošlost svu zbrisali su za svagda. Ne samo onu komunističku već i socijaldemokratsku. Njih čak osamdeset i četvero palac je okrenulo prema gore, podiglo ga za dodatnu moć moćnih poslodavca i svoje odurne, za radnike duboko nepravedne odluke zalilo, onako kako buržujski i spada – šampanjcem. Šampanjac je označio kraj zasjedanja pred ljetnju pauzu i dopust, godišnji odmor zastupnika.

 

Da mi je samo znati od čega se odmaraju hrvatski zastupnici. Uzmimo samo primjer čelnika najveće oporbene stranke – Hrvatske demokratske zajednice Tomislava Karamarka. Kako u riječkom Novom listu piše Dražen Ciglenečki, Karamarko je od 116 radnih dana Sabora do proglašenih ferja odradio svega 16. Dakle čitavih stotinu dana čelnik parlamentrne oporbe nije se udostojao ni prošetati do zagrebačkog gornjogradskog Trga sv. Marka.

 

U cijelom svom mandatu za riječ se javio svega četiri puta, što njegove riječi, kad ih podijelimo s mjesečnim primanjima od 18. 242 kune netto iz džepova obespravljenih, čini basnoslovno skupima. Znam, reči ćete, mnogi bi ga platili i više samo da šuti, jer čim progovori, svi Milanovićevi gafovi (a pozmašan ih je broj) čine se poput kamilice u usporedbi s bljezgarijama povjesničara, koji već jedno vrijeme neuvjerljivo pokušava igrati novovjekog Tuđmana.

 

Elem, povjesničar uz pomoć kojeg biskupski ministrant (makar se on predstavlja kao ministar) Vedran Mornar može djecu poučiti kako povijest i nije neka učiteljica života Ciceronovoj tvrdnji usprkos, nije u Saboru jer putuje.

Bahatost i nezajažljivost HDZ-a  nema granica. Nije im dovoljno što takozvana ljevica i prije njihovog dolaska na vlast donosi zakone koji ni sami ne nisu mogli progurati, što se neprestano distancira od onih koji su joj još prirodna baza i izborno tijelo, što su iz Sabora uz Internacionalu i šampanjac prognali ostatke ostataka radničkih prava, hadezeovci bi i novac zarađen robovskim radom na praznike i u nedjelje, noćnim radom trudnica i dojilja, radom na doživotne tromjesečne ugovore…

 

Objašnjava novinaru kako je HDZ bio u takvom stanju da je on naprosto morao homogenizirati stranku. Mrtav hladan, kao da se ne radi o novcu svih nas, javno govori kako je u osamnaest mjeseci radeći stranački posao na terenu prešao stotinu i osamdeset tisuća kilometara, te da ga porezni obveznici “plaćaju i kao predsjednika stranke koji ima jednu taktiku – taktiku koja stranku vodi do pobjede”.

 

Prosto, dok tu budalaštinu čitaš, ne vjeruješ vlastitim očima. Zar on nije čuo za prihode HDZ-a, za donacije, za članarinu kad misli da mu saborska plaća služi za rad u stranci. Smatra valjda, sad kad nema Fimi medije, HAC-a, raznoraznih mesnica i inih izdašnih izvora prihoda, da je dozvoljeno posegnuti u džepove svih nas ne bi li Hrvatskoj demokratskoj zajednici bio vraćen prvobitni sjaj.

 

Želim da se zna – ja ni s temperaturom od 41 stupnja, ni u najgoremu bunilu i ludilu ne bih mogla dati glas, a kamoli svoj novac stranci kojoj je na čelu Tomislav Karamarko. Zato tražim da se moj udio u njegovoj plaći, ma kako mizeran bio, i udio svih koji misle poput mene, uplati u humanitarne svrhe…

 

Bahatost i nezajažljivost HDZ-a odista nema granica. Nije im dovoljno što takozvana ljevica i prije njihovog dolaska na vlast donosi zakone koji ni sami ne nisu mogli progurati, što se neprestano distancira od onih koji su joj još prirodna baza i izborno tijelo, što su iz Sabora uz Internacionalu i šampanjac prognali ostatke ostataka radničkih prava, hadezeovci bi i novac zarađen robovskim radom na praznike i u nedjelje, noćnim radom trudnica i dojilja, radom na doživotne tromjesečne ugovore…

 

Ako i za godinu i pol budemo birali one koji šampanjcem zalijevaju radničku obespravljenost ili ove druge koji uvijek iznađu načina da pljačkaju narod, odista i nismo zaslužili drugačiju ulogu od one sužanjske, koja nam garantira, kako god se svijet iz temelja mijenjao, da za “njih nismo ništa i bit ćemo ništa”…

 

Oni su sebi zauvijek sve!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora