Prošlost te ni u smrti ne ostavlja, ali Bandiću neće nauditi

”Ako i ostaviš prošlost iza sebe, ona tebe ne ostavlja”, napisao je u svom briljantnome romanu ”Istanbul Istanbul” Burhan Sönmez. Odista je tako. Prošlost dio ljudi ni u smrti ne ostavlja.

Iznenadna smrt dugogodišnjeg gradonačelnika Zagreba, dva mjeseca prije lokalnih izbora stavlja ih u poziciju da moraju birati nastavljaju li u svojim javnim istupima putem napada i kriminalizacije lika i djela Milana Bandića, sad već pokojnoga konkurenta, riskirajući da im javnost zamjeri nepristojnost ili se do srijede, do pogreba, izražavati jezikom kondoliranja i podnošenja kritike drugog dijela građana da su isti, i sami dio Bandićeve klike i mreže koju je nedvojbeno tijekom dvaju desetljeća neprekidnog vladanja spretno ispleo.

Hrvatska politička scena je na mukicama. Važe se svaka izgovorena i napisana riječ kandidata i njihovih stranačkih čelnika.

Motiv i laka politička meta otišla je nenadano u vječna lovišta i sad valja mijenjati taktiku, retoriku, tražiti slabe strane protukandidata iz konkurentskih tabora. Dosad su unisono k’o kakav streljački vod pucali po grijesima pokojnika.

Grijeha koji će ostati bez pravnog epiloga je bilo napretek. Od vožnje u pijanome stanju do brojnih malverzacija i kaznenih prijava što su rezultirale i uhićenjem 2014. godine. No smrt na sudu sve poništava, od štandova, Agrama, Žičare… ili kako su to feralovci svojevremeno za jednog drugog hrvatskog političara rekli: ”Časni sude nisam živ!”

Grijeha koji će ostati bez pravnog epiloga je bilo napretek. Od vožnje u pijanome stanju do brojnih malverzacija i kaznenih prijava što su rezultirale i uhićenjem 2014. godine. No smrt na sudu sve poništava, od štandova, Agrama, Žičare… ili kako su to feralovci svojevremeno za jednog drugog hrvatskog političara rekli: ”Časni sude nisam živ!”

Njegovo uhićenje pred sedam godina značilo je tada i potpuno udaljavanje od SDP-a koji ga je svojevremeno ”instalirao” na ovu moćnu i za njega profitabilnu poziciju (tada se gradonačelnik nije birao direktno već u Skupštini Grada Zagreba), i približavanje HDZ-u, ali i drugima s desne strane spektra.

Presudnu ulogu odigrali su u tome takozvani ”žetončići” političkog kockara Bandića, ljudi kojima je spretno trgovao i u Saboru i na gradskoj razini.

Prebjezi, koji su ”garantirali” stabilnu vlast HDZ-a, ali i mnogo puta kompromitiranoga gradonačelnika, zaslužni su i za taj novi termin u hrvatskoj politici. Termin od kojega aktualni premijer Andrej Plenković dobije očnjake kad čuje ”žetončići”, no to ga ne priječi da ih obilato koristi kad mu to u Saboru ustreba i vraćajući naravno uslugu u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

Mnogi analitičari tvrde kako je i Davor Filipović, kojega su vladajući istaknuli za gradonačelnika, alibi kandidat, dio te iste ”usluga za uslugu” politike. Trebao je navodno odigrati za Bandićev ostanak na vlasti.

Plenković to negira, naziva jednom od laži koje prate Filipovićevu kandidaturu. Premijer u posljednje vrijeme na sve probleme što iskaču u prvi plan, bez obzira radi li se o epidemiološkim mjerama, kandidatima za gradonačelnike ili, pak, glupavim ”zabranama” ulaska u kafiće i hotele u Rijeci i Imotskome, neuvjerljivo – ili u njegovom slučaju nevjerodostojno – igra na kartu HDZ-a kao žrtve. Ne treba ni napominjati kako to među svim mislećim ljudima u Hrvatskoj izaziva podsmijeh.

I za njega vrijedi misao kurdsko-turskoga pisca Burhana Sönmeza, da ostavljanje prošlosti iza sebe nikad ne znači da i prošlost tebe ostavlja.

Pokušaj viktimizacije njihova ”krvnika”, ta politička alkemija Andreja Plenkovića, to negiranje očitoga u nemogućnosti da u pojedinim lokalnim sredinama na predstojećim izborima adekvatno parira konkurentima koji ga, između ostaloga, optužuju i za kriminalnu privatizaciju devastiranog gospodarstva, za nespremnost da se ozbiljno pozabavi demografijom i neefikasnim pravosuđem, ne prolazi ni kod najnaivnijih

Prošlost HDZ-a, brojne afere njihovih članova i čelnika koje su kao i Bandićeve, zasad bez konačnog sudskog epiloga, proizvele su u ova tri desetljeća mnoštvo stvarnih žrtvi. Bolnih žrtvi. Trajnih odlazaka mladih, školovanih ljudi, jer u zemlji premreženoj nepotizmom i korupcijskim hobotnicama nisu mogli vidjeti perspektivu za sebe i svoje obitelji.

Pokušaj viktimizacije njihova ”krvnika”, ta politička alkemija Andreja Plenkovića, to negiranje očitoga u nemogućnosti da u pojedinim lokalnim sredinama na predstojećim izborima adekvatno parira konkurentima koji ga, između ostaloga, optužuju i za kriminalnu privatizaciju devastiranog gospodarstva, za nespremnost da se ozbiljno pozabavi demografijom i neefikasnim pravosuđem, ne prolazi ni kod najnaivnijih.

Možda i nepravedno – prošlost koje se deklarativno odriče neprestance ga sustiže. Bit će zanimljivo promatrati kakav će u budućnosti biti odnos pokojnikovih ”žetončića” i vladajućih. Hoće li nastaviti samostalno djelovati, trgovati kad to HDZ-u kao žrtvi manjka glasova ustreba ili se jednostavno uliti u beskrajno korupcijsko jezero vladajućih…

Kako god da bilo i jednima i drugima prošlost neće dati mira.

Ružno je, i pretpostavljam politički nekorektno reći da te prošlost ni u smrti ne ostavlja, ali samo Bandiću više na izborima nauditi ne može.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora