novinarstvo s potpisom
O tome kako se nekažnjeno u tzv. ”vlasničkim knjigama” u Hrvatskoj mogu krasti nekretnine čitateljica Sofija Zekanović je napisala: ”U svezi s problemima izrade lažnih isprava, uskrate originala stranci, uništavanja originala i podmetanja krivotvorine u isti spis (i to pod istom klasom, urudžbenim brojem i nadnevkom), nakon moje kaznene prijave bila je protiv biogradske katastarske referentice Jasne Pešić podignuta optužnica.
Izmjenjivali su se u tom kaznenom predmetu općinski državni odvjetnici, a četvrti po redu je odustao bez stvarnog razloga (izmišljajući ga!) usred procesa pa smo sestra i ja stvar tjerale zatim kao oštećene privatne tužiteljice, da bi istu okrivljenicu sud na kraju oslobodio”, istaknula je u svojem pismu čitateljica Sofija Zekanović.
U telefonskom razgovoru naknadno je čitateljica Sofija Zekanović još rekla da ispada da Državno odvjetništvo (DORH) i Ured za suzbijanje organiziranog kriminala (USKOK) kazneno ne progone ”uništavanje izvornika i podmetanje krivotvorenih isprava” ako je to počinjeno radi krađe nekretnine (da se radilo o pokretnini počinitelji bi odgovarali i kazneno).
Ma što god mislili o reagiranju ogorčene čitateljice, činjenica je da hrvatski pravni sustav ne reagira jednako na krađu nekretnina kao i na krađu pokretnina, odnosno za ”izrade lažnih isprava, uništavanja originala i podmetanja krivotvorine” kazneno se ne odgovara ako je sve to počinjeno radi protupravnog prisvajanja tuđe nekretnine!?
U više navrata pokretani su dosad postupci na Ustavnom sudu Hrvatske za ocjenu ustavnosti odredbi o ”kaznenoj nejednakosti krađa nekretnina i stvari (pokretnina)”, uglavnom neuspješno.
Ustavni sud nije prihvaćao prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom pojedinih odredbi Kaznenog zakona zbog toga što se u tim odredbama ”diskriminira krađa nekretnina”, jednostavno tvrdeći da ”prijedlozi nisu osnovani”.
Primjerice, u Odluci Ustavnoga suda U – I – 78/2003 ustrajalo se na tome da za krađe pokretnina i uzurpacije nekretnina vrijede različiti pravni režimi, premda se i u jednom i u drugom radi o gotovo potpuno istom prisvajanju tuđega radi protupravnog stjecanja imovinske koristi.
U navedenom postupku na Ustavnom sudu Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Split podnijela je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti (tada važećeg) članka 216. stavka 1. KZ-a.
U obrazloženju prijedloga navedeno je da se tom odredbom pružala kaznenopravna zaštita samo za slučaj krađe pokretne stvari, dok se u slučajevima uzurpacije nekretnina, koje su po mišljenju predlagatelja također predstavljale protupravno prisvajanja tuđega s ciljem ostvarivanja imovinske koristi, pružala samo građanskopravna zaštita.
I predlagatelj je smatrao da je osporena odredba u suprotnosti s odredbom članka 3. Ustava.
Suci Ustavnoga suda, međutim, nisu u obrazloženju razloga zbog kojih su prijedlog Hrvatskih šuma ocijenili neosnovanim sučelili argumente kojima bi dokazali opravdanost ”kaznene diskriminacije krađe nekretnina”.
To da je umjesto kaznene dostatna samo građanskopravna zaštita u slučaju krađe nekretnina suci Ustavnoga suda obrazložili su time ”da je u isključivoj nadležnosti zakonodavca da u okviru svoje samostalnosti i Ustavom mu utvrđene nadležnosti propisuje kaznena djela, te vrste i mjere kaznenopravnih sankcija za njihove počinitelje”, pa stoga to što za krađu nekretnina nema kaznene odgovornosti kao i za krađu pokretnina nije u nesuglasju s ”načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske propisanom člankom 3. Ustava”!?
Prema tome, Ustavni sud je presudio da je u suglasju s ”načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske” da se za prisvajanje, primjerice, automobila radi stjecanje protupravne imovinske koristi kazneno odgovara, a za prisvajanje, primjerice, kuće, tvornice i zemljišta odgovara samo građanskopravno, a ne i kazneno.
I na tim pravnim načelima ostvarene su redom pretvorba, privatizacija, izigravanje denacionalizacije, kombiniranje kriminalnih upravnih i sudskih postupaka i nekažnjive ”izrade lažnih isprava, uskrate i uništavanja originala i podmetanja krivotvorine u isti spis” u katastarskim uredima i zemljišnoknjižnim odjelima većine općinskih sudova u Hrvatskoj.
Čitateljica Dekanović je u svojem pismu još napisala: ”Izraditi neistinitu ispravu, razumljivo je da se to može dogoditi. Ali iz spisa izvaditi istu tu ispravu, uništiti je te s istom klasom, ur. brojem i nadnevkom izraditi sasvim drukčiju ispravu (povijest posjeda) i tu drukčiju podmetnuti u isti spis kao da se radi o originalu, zar je moguće bez jasne svijesti o protupravnosti takve rabote?
Okrivljena nije dokazala da je to uradila u stanju besvjesnosti, pa sam glavnom državnom odvjetniku još koncem 2014. godine podnijela Zahtjev za zaštitu zakonitosti.
No, od glavnog državnog odvjetnika Cvitana o tome do danas još ni glasa!
Što da napravimo?
Nije ni glavnom državnom odvjetniku, jadnome lako, ali pravosuđe konačno mora donijeti odluku je li tako nešto u Hrvatskoj dopustivo ili nije. Jer ako jest, jadan je ovaj narod! Zar da se svi iselimo? Ili…?
Snosim punu odgovornost za naprijed navedeno te sve što je ovdje izneseno možete slobodno i objaviti pozivajući se na mene kao izvor. Ako i kad budete u mogućnosti ovim se slučajem baviti, poslat ću Vam dokaze i o tomu.
Od početka rujna ja sam u mirovini te ću sad, ako me zdravlje posluži, možda imati više vremena i dalje se ovim baviti. Imam dvije fakultetske diplome, a evo silom prilika moram neformalno studirati još i pravo”, istaknula je u svojem pismu čitateljica Sofija Zekanović.
Čitateljica je malo podcijenila posao koji ju očekuje u borbi sprečavanja krađa nekretnina u tzv. vlasničkim knjigama u Hrvatskoj.
Čitateljica još nije stigla, kako sama kaže, nakon dvije fakultetske diplome ”temeljito neformalno prostudirati pravo” (vlasništva na nekretninama u Hrvatskoj). Zbog toga čitateljica vjerojatno ne zna da u hrvatskom pravnom sustavu ukrasti zemljište, kuću ili neku drugu nekretninu nije kazneni prekršaj jednak krađi pokretnina, automobila, novca, nakita, umjetnine, ili ostalih (pokretnih) stvari.
Prema pravnoj definiciji pokretne su one stvari koje mogu mijenjati položaj u prostoru, a da se pri tome ne uništi njihova bit i dotadašnja unutarnja struktura. Kaznenopravni pojam pokretne stvari proširen je tako da je pokretna stvar i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, toplote ili kretanja kao i telefonski impulsi.
A za ”statične nekretnine” dostatna je samo građanskopravna zaštita od krađa (čitaj oštećeni neka sami pokreću sudske trakavice). Te sudske trakavice će potrajati dovoljno dugo da oštećene zbog krađe vrednijih nekretnina stignu dodatno izigrati ”spretni” pravosudni dužnosnici i odvjetnici.
I neka se pritom naivni vlasnici ”statičnih nekretnina” ne nadaju međunarodnoj sudskoj zaštiti svojih pravnih interesa i vlasničkih prava. I u sprečavanju pristupa međunarodnim sudovima su se hrvatske državne vlasti zajedno sa sudskim vlastima izvještile i uspješno eliminiraju sve nezgodne tužbe hrvatskih građana već u pretpostupcima bez suđenja (vidjeti prethodne kolumne o kritici prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu).
Dok na Malti, Poljskoj, Španjolskoj i još nekim zemljama prodaju nekretnine (čak i cijele otoke), u Hrvatskoj se svi prave da ne vide krađe nekretnina, od onih najvećih krađa poput onih za tzv. nekretninski portfelj Hypo banke do ovih manjih uz krivotvorine u tzv. vlasničkim knjigama.
Nije korektno zbog svega toga kritizirati isključivo vlasti i sudstvo. Redovnim izlascima na izbore i građani pridonose takvom stanju ustrajno 25 godina birajući političke stranke i lidere nedorasle problemima s kojima se trebaju suočiti.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.